Recenzija: Marianne (2019-)

Pogledali smo novu Netflixovu Francusku horor seriju Marianne. Našu recenziju serije Marianne pročitajte u članku.

Žanr filma:

Horor

Kreator:

Samuel Bodin

Glumci:

Lucie Boujenah, Tiphaine Daviot, Victoire Du Bois

Radnja ukratko:

Kad autorica shvati da se njezine zastrašujuće priče obistinjuju, vraća se u svoj rodni grad suočavajući se s demonima iz svoje prošlosti koji nadahnjuju njeno pisanje.

Netflixova originalna Francuska horor serija Marianne prati Emmu Larsimon (Victoire Du Bois), koja je uspješni pisac horora. ona je zaradila bogatstvo Lizzi Larck serijom, koja sukobljava Lizzi protiv Marianne, vještice koja nikada ne napušta osobe bez da uzme nešto od njih. Emma odluči slijediti drugačiji oblik fikcije privodeći Lizzi kraju. Ali njezini planovi dobivaju udarac tragičnim ulaskom Caroline Daugeron, prijateljice iz djetinjstva iz rodnog grada, u njezin život. Emmu počnu progoniti zastrašujuće noćne more odmah poslije toga. Pa ona izmanipulira Camille, asistenticu njezinog književnog agenta, da je prati u kući njezinih roditelja u njenom rodnom gradu.

Elden je maleni, slikoviti obalni grad kojeg je Emma zauvijek napustila. Onog trenutka kada posjeti madam Daugeron da razgovara o Caroline, njezinoj kćerki, Emin život postaje stvarna noćna mora. Svi uključujući njezine roditelji, Camille, gradskog svećenika i njezine bande prijatelja iz djetinjstva, suočeni su s gnjevom Marianne. Čini se kako Emmina prisutnost galvanizira sve ono loše u gradu. Tvrdoglava, odlučna i idiosinkratična, ona odluči stati na kraj patnjama.

Na papiru, nema ništa novo u ovoj priči o osobi koja je uvučena u mjesto koje je davno napustila kako bi se suočila s duhovima prošlosti. Isto se može reći i za grupu prijatelja koja se ponovno okuplja kako bi zaustavili zlo koje povezuju sa svojim djetinjstvom. Čini se da kreator Samuel Bodin nije to ni želio postići, nego se umjesto toga više fokusirao razne traume koje Emma proživljava. Po mom mišljenju prikazao ju je pretjerano jakom i gotovo bez osjećajnom, jer sve stvari koje su joj se dogodile, i njezinim bližnjima u ovoj seriji, slomili bi apsolutno svakoga. Međutim, ona uspijeva ostati uglavnom staložena, ponekad prisebna i redovito duhovita (pokušava biti duhovita).

No, mi nismo ovdje ni očekivali neku veliku priču, nadali smo se svakako boljim likovima nego što su bili, ali ovu seriju smo gledali zbog njezinog zastrašujućeg horor žanra. Opet se pisalo po raznim portalima, što stranim, što domaćim (možda smo čak i mi pisali koji put), da su ljudi padali u nesvijest, neki čak i doslovno umirali od straha gledajući ovu seriju.

S početkom serije i njezinom prvom epizodom, iskreno sam pomislio da će se jedna od ove dvije gore navedene stvari i meni dogoditi. Od trenutka kada se prvi puta madam Daugeron pojavila, serija je postala pravi pakao. Tih prvih 45-50 minuta je bilo jedno zaista odlično i užasavajuće horor iskustvo. No, nakon toga hladan tuš. Sve manje i manje madam, a sve više i više nekih ne potrebnih i umarajućih dijaloga, loše glume i vrlo loših pokušaja humora. Ostalih 7 epizoda gotovo ništa. Da, priča se razvija, solidno, ništa spektakularno, već viđeno, ali nije ni dosadno, taman gledljivo. Međutim, horora gotovo da više i nema. Umjesto toga, odlučili su se seriju više napraviti poput neke parodije, gdje glumci užasno loše glume, njihove reakcije i dijalozi su zastrašujuće loši, a maksimum horora je jedna do dvije jump scare scene po epizodi.

Serija je međutim uspjela stvoriti solidnu atmosferu, jednu u kojoj se stalno očekuje nova doza nelagode, iako ona rijetko dolazi, a koja nažalost često bude uništena lošim pokušajima humora ili nekom glazbom koja nema veze s ovim tipom serije. Nije vrhunska serija, sigurno da ima puno boljih, ali ne toliko u horor žanru. Ako ste već pogledali većinu odličnih horor serija poput The Haunting of Hill House, Penny Dreadful, The Strain i drugih, možda bi trebali dati priliku i Marianne, ako ništa drugo, zbog prve epizode.