Nakon čak pet godina, konačno nam je stigao treći (a možda i posljednji) nastavak iz kritički i komercijalno uspješnog serijala How to Train Your Dragon. Što je to “Skriveni svijet” i kako se on nadovezuje na dobro nam poznate junake, pročitajte u našoj kritici filma.

Hrvatski naziv:

Kako izdresirati zmaja 3

Žanr:

Animirani, akcija, avantura

Režija:

Dean DeBlois

Scenarij:

Dean DeBlois (prema istoimenom serijalu Cresside Cowell)

Glasove posudili:

Jay Baruchel (Hiccup), America Ferrera (Astrid), Cate Blanchett (Valka), Jonah Hill (Snotlout Jorgenson), Gerard Butler (Stoick), Kristen Wiig (Ruffnut Thorston), F. Murray Abraham (Grimmel)

Sinopsis:

Godinu dana nakon događaja drugog filma, Hiccup i njegovo društvo napadaju lovce na zmajeve i oslobađaju druge zmajeve, koje dovode na njihov otok. U cijelu priču ubrzo se uplete zloglasni Grimmel, možda i najbolji lovac na zmajeve, koji želi ubiti Toothlessa, koji se u međuvremenu zaljubio. Kako bi spasio svoje prijatelje, ali i zmajeve od Grimmela, Hiccup kreće u potragu za “Skrivenim svijetom”, o kojem mu je davno pričao njegov otac.

How to Train Your Dragon je jedan od rijetkih filmskih (u ovom slučaju i animiranih) serijala koji je uspijevao, konzistentno i neupitno, održati izrazito visoku razinu kvalitete. Kreativni tim koji stoji iza jednog od najupečatljivijih i najboljih suvremenih animiranih serijala nas je kroz sva tri nastavka ove priče temeljene na djelima Cresside Cowell uspio prikovati za ekrane i kroz priču prepunu emocija, vizualnih bravura i epske snage stvoriti nešto doista predivno.

Treći dio serijala vodi nas kroz epilog priče o Berku i selidbi junaka u Novi Berk, negdje na zapadu, na putu prema “Skrivenom svijetu”. Scenaristički je film dobro zaokružio priču, kako samostalno, tako i u kontekstu serijala, čiji bi zadnji nastavak “Skriveni svijet” trebao biti. Priča je dosljedno kvalitetno oblikovana, u smislu da se njezina narativna uklopljenost i smislenost podudaraju sa svime što je ispričano u prva dva filma, ali i tako što ona samostalno figurira jednako kvalitetno kao i dvije prethodne priče. Iako je u tom smislu ova priča nešto više šablonizirana nego ranije, nudi dovoljno zabave, smijeha i značajnih emocionalnih trenutaka da bude zanimljiva, ako već nije inovativna. Na ovo se, naravno, nadovezuju i izvrsni vizualni detalji, koji su doista, iako je ovo već treći put da ih gledamo, maestralni. Dreamworks je uložio enormnu količinu truda u razradu svoga svijeta i to se doista vidi, možda i ponajviše na detaljima oko zmajeva, kojih je u ovom filmu više nego ikada (doduše, ima jedna repetitivna scena koju su, čini se, progurali nadajući se da neće biti očita, ali traje ipak par sekunda predugo da ju ne biste uočili).

Glazba je isto standradno dobra i jednako uklopljena u ambijent samog filma, tako da, kao i svaki put dosad, moram istaknuti da kvaliteta tu nije opala. Ima tu i nešto poznatih melodija, nešto novih stvari i pjesama, međutim i dalje ćete se osjećati kao Viking  svaki puta kada Hiccup, Astrid i drugi polete na svojim zmajevima.

Po pitanju likova, moram reći da mi se Hiccupova i Toothlessova priča najviše svidjela. I dok su svi ostali likovi više-manje dosljedni svojim ranijim interpretacijama i u tom smislu jednako simpatični, nemaju nekakav pretjerani dramski razvoj i ostaju, zapravo, na mjestu; ovdje mi je možda najviše žao Astrid, koja se u ovom filmu pretvorila u podršku Hiccupu, iako i dalje snažna, i neovisna, i tvrdoglava, ne uspijeva se pretjerano iskazati osim kao (više nego dostojna) podrška Hiccupu u njegovim trenucima slabosti i sumnje. Hiccupova priča je konačno lijepo zaokružena, odnosno ono što je počelo kao priča o plašljivom dječaku nedostojnom svog snažnog oca (koji se, nota bene, također pojavljuje u filmu!) zaključena je, konačno, kao priča o istinskom vođi i kralju, pravednom, snažnom, ali isto tako i humanom. Hiccup je doista dobio enorman dramski razvoj od početka serijala do ovoga filma, koji je čak uspio ubaciti svoju vlastitu problematiku u taj razvoj i kroz nju zapravo dovršiti ono što je započeto još 2010. godine. S druge strane, Toothlessova priča je ovdje tek započela, iako sam dojma da je isto tako i zaključena. Naime, Toothless ovdje otkrije kako nije jedini pripadnik svoje vrste te se zaljubi u bijelu zmajicu; ovdje autori analiziraju odnos između Hiccupa i njega, pitanje lojalnosti, ali i neovisnosti. Hiccup je rastao kroz sva tri filma, dok je Toothless jačao, ali je tek ovdje dobio mogućnost da, kao zmaj, odraste i sazrije, da se oblikuje kao lik i da, zapravo, na lijep način zaključi svoju priču. Iako je kraj za Toothlessa nešto predvidljiviji i koncencionalniji od onog Hiccupovog, i dalje je prikladno emotivan.

Novi negativac, Grimmel, zanimljiv je i na trenutke istinski jeziv, međutim unatoč njegovom neočekivano simpatičnom sarkazmu i objektivnoj snazi koju posjeduje, dobio sam dojam da je njegova priča, zajedno s motivacijom, nekako nedovoljno razrađena, odnosno da je kreirana ad hoc, bez da je ta njegova opsesija zmajevima dovoljno dobro argumentirana; iako njegova priča ima smisla, nije dovoljno uvjerljiva u svojoj emocionalnoj pozadini da bi vas uvukla u sebe. Od ostalih likova, simpatični su bili Snotlout Jorgenson i blizanci Thorston, međutim više kao nekakav komični otklon, nego kao dramski razrađeni likovi.

Iako se ovom filmu teško što može prigovoriti, jer je doista napravljen izrazito kvalitetno i pedantno, meni je osobno nedostajao jedan mali dašak čarolije i originalnosti što su ih imali njegovi prethodnici. Prvi How to Train Your Dragon bio je maestralno epska i emotivna priča koja je oduševila svojom originalnošću i pristupom, a njegov je nastavak uspio zadržati i tu epsku emociju, ali i originalnost tako da je moj dojam nakon gledanja bio identičan nakon gledanja prvog filma. S druge strane, teško je prstom pokazati što od toga svega nedostaje ovom filmu, ali znam da moj dojam na samom kraju nije bio jednako potpun. Čini mi se da je blaga šabloniziranost priče (film je, u tom smislu, vrlo konvencionalan i sukladan standardima drugih animiranih filmova posljednjih godina) doprinijela tome da se taj epski trenutak malo ublaži, što je dovelo do mog konačnog dojma. Daleko od toga da je Skriveni svijet film bez emocije, dapače, on je prepun emocija od početka do kraja, ali one su ovdje nešto drugačije, nešto više romantičnije i nostalgičnije, a manje epske i srčane u odnosu na ranije elemente i to je, zapravo, ono što je ovom filmu nedostajalo.

Skriveni svijet trebao bi biti posljednji nastavak serijala i čini mi se da bi tako bilo najbolje. Ne zato što bi daljnji nastavci bili loši, dapače, mislim da bi autori uspjeli održati kvalitetu kroz još barem dva filma, već zato što je ova priča tako lijepo i prikladno zaokružena da bi nastavak doista bio suvišan, osim ako se ne bi pojavila jedna doista moćna i opasna priča, ali pitanje je koliko bi takav mračniji zaokret odgovarao ovom serijalu. Emotivnim ponovnim susretom glavnih likova i s pogledom prema budućnosti, Skriveni svijet je donio zadovoljavajući kraj jednom od onih serijala koje ćemo zasigurno pamtiti. I dok možemo pričati o blagom nedostatku originalnosti i epske snage, treći film iz serijala neupitno je odličan početak 2019. godine što se animiranih filmova tiče i već sada se može govoriti o snažnom favoritu za neke nagrade, s tim da će imati jaku konkurenciju ove godine (op.a. Toy Story 4Frozen 2The Secret Life of Pets 2 i dr.); mislim da je prvi HTTYD imao najviše šanse, ali upao je u konkurenciju u kojoj je bio i Toy Story 3, dok je iste godine kada je drugi bio nominiran za Oscara uvjerljivi pobjednik bio Big Hero 6. Iako je Skriveni svijet prvi među ovogodišnjim kandidatima, čini mi se da će ovaj serijal ostati bez itekako zasluženog Oscara. No, o tom po tom!

Kako izdresirati zmaja: Skriveni svijet apsolutna je preporuka svima koji vole animirane filmove. U potpunosti dosljedan visokom nivou kvalitete svojih prethodnika i tek nezamjetno šabloniziran, Skriveni svijet je na kraju jedan istinski lijep i emotivno dirljiv film koji će vas još jednom uvesti u svoj predivni svijet Vikinga i zmajeva  te s kojim ćete prikladno odletjeti do zadovoljavajućeg kraja koji će vam izmamiti osmijeh na lice.