Recenzija: Criminal (2019-)
Pogledali smo novu Netflixovu kriminalističku seriju s Davidom Tennantom u jednoj od glavnih uloga, Criminal. Našu recenziju serije Criminal pročitajte u članku.
Žanr filma:
Krimi, drama, misterija
Kreator:
Jim Field Smith, George Kay
Glumci:
David Tennant, Inma Cuesta, Eduard Fernández, Carmen Machi
Radnja ukratko:
Drama mačke i miša, koja se fokusira na intenzivan mentalni sukob između detektiva i osumnjičenih. Sastoji se od 12 priča smještenih u četiri različite zemlje i svaka se odvija u okviru policijske prostorije za razgovore.
Radnja nove Netflixove serije “Criminal” odigrava se u sobama za ispitivanje u četiri različite države. Zemlje u kojima se serija odigrava su Ujedinjeno Kraljevstvo, Njemačka, Francuska i Španjolska. Sav set gdje se snima je identičan za sve države uz minimalne preinake. Svaka epizoda ima svoju zasebnu priču gdje policija pokušava doprijeti do informacija, a branitelj (ponekad uz prisustvo odvjetnika) se brani. Čisto policijsko ispitivanje gdje je fokus na dijalogu.
Za ovu seriju se nema što puno napisati. Svaka epizoda je zasebna i priča varira od zanimljivijih do veoma dosadnih. Dvanaest epizoda u četiri države. Matematika nam kaže tri epizode po zasebnoj zemlji. I to moram reći, je bio veoma zanimljiv i iznenađujući potez Netflixa. Bilo je zanimljivo pogledati isti format, ali s drugim glumcima na različitim jezicima. Vjerojatno kako bi još više privukli publiku i moram naglasiti da im je to bio odličan potez.
Ali onda dolazimo do priče. Svaka epizoda ima vrlo sličan pristup temi. Prvo “pričaju” sa subjektom o tome zašto se nalazi tu kroz pitanja i odgovore, ali i kroz priču ljudi s druge strane ogledala (soba za nadzor), gledatelji dobivaju jasniju sliku zašto je osoba tamo i koji je cilj policije. Naravno subjekt potom ili odgovara na pitanja ili se brani šutnjom pa se čini kako je policija na mrtvom tragu i tu kreće “zanimljiv” dio. Teorije zašto je on/ona ovdje, što su napravili, koju su njihovi motivi i tako dalje. Privuče vas cijela ta priča da bi pred kraj policija napravila neku “emocionalnu” vezu sa subjektom i potom subjekt odgovori na pitanja ili prizna krivicu ili se dođe do nekog trećeg zaključka. Ono što je mene najviše naljutilo je to što skoro nitko ne sluša odvjetnika. Čemu si ga onda zvao tamo ? Da sjedi ko fikus ? U velikoj većini slučajeva bi se “okrivljenik” izvukao samo da je slušao savjete odvjetnika, ali ne. Policija je uspjela doći do njegove/njezine “savjesti”. To baš ima puno smisla kada je okrivljenik tu zbog nekog teškog zločina. Dobijete osjećaj da su pisci serije imali inspiraciju za neku zanimljivu priču, ali kada su došli pred kraj nisu znali kako zanimljivo završiti ili možda još više zakomplicirati stvar, pa su se odlučili za najjednostavniji “izlaz”.
Gluma varira od epizode do epizode. Ovisi tko se trenutno nalazi u sobi. Poznatijih lica, izuzev linije priča Ujedinjenog Kraljevstva nema. A tamo je najpoznatije lice David Tennant (Doctor Who). Cijela produkcija i budžet nisu veliki ili nešto iznenađujući, ali ne moraju ni biti pošto je takav stil serije.
Ono što moram naglasiti je da ovo serija definitivno nije za gledanje u jednom dahu ili poznatije “binge-watch”. Jer nakon par epizoda vam jako dosadi i postaje repetitivno. Preporučujem konzumiranje par puta tjedna uz stanke od par dana ili jednostavno kada se osjećate za neku malu detektivsku priču. Ovo serija vas baš mora “pogoditi” i nije za svakoga, ali preporučujem da pogledate bar par epizoda jer nešto slično poput ovoga još nisam vidio na malim ekranima.
