Recenzija: Capone (2020)

Pogledali smo novi krimi film s Tom Hardyjem u glavnoj ulozi, prvotno nazvan Fonzo, a sada promijenjenog naziva ‘Capone.’ Našu recenziju filma Capone pročitajte u članku.

Žanr:

Biografija, drama, krimi

Redatelj:

Josh Trank

Scenarist:

Josh Trank

Glumci:

Tom Hardy, Linda Cardellini, Matt Dillon

Radnje ukratko:

47-godišnji Al Capone, nakon 10 godina zatvora, počinje patiti od demencije i proganja ga njegova nasilna prošlost.

U startu je bitno naglasiti da Capone zapravo nije gangsterski film. Film prati Toma Hardyja kao ostarjelog gangstera koji je podlijegao ​​demenciji tijekom kasne faze sifilisa, te je neprestano u zbunjenom stanju. Film se odvija tijekom 1947. godine nakon što je Fonzo, kako ga je njegova obitelj zvala (skraćeno od punog imena Alphonse), pušten iz zatvora nakon deset godina zbog lošeg zdravstvenog stanja i što je imao moždani udar. Njemu je dopušteno živjeti u kućnom zatvoru, iz daleka ga maltretiraju ljudi iz FBI, a okruženi je budnim, pomalo uvrijeđenim članovima obitelji – iako se njegova supruga Mae (Linda Cardellini) čini kao da se i dalje iskreno brine o njemu.

On je tek u svojim četrdesetima, ali izgleda kao da je barem 20 godina stariji od toga. Film Capone se proteže jednu godinu i kroz dvije večere za Dan zahvalnosti, tijekom koje opada fizičko i mentalno stanje Caponea, zajedno s njegovim financijama. Namještaj na njegovom imanju postupno propada, kao i skupocjene umjetne i kipovi, što se odvija u hladnoj paraleli s Caponeovom mentalnim stanjem.

Redatelj Josh Trank (najgori Fantastic Four film u povijesti), je napravio solidan film ostarjelom i bolesnom gangsteru. Međutim, problem je to što da ga nije nazvao Capone mi vjerojatno ne bi ni znali da se o njemu radi. Nije se činilo kao da Trank zna ili da ga je uopće briga o ičemu iz Caponeove prošlosti. Osim toga, zamislite posljednjih desetak minuta filma The Irishman, samo u nekih sat i pol vremena!

Teško je reći je li Trank zapravo ovaj film smislio kao parodiju ili ne, jer mi gotovo cijeli film vidimo Caponea kao nekog lika nalik zombiju koji cijelo vrijeme nešto mumlja i nosi bade-mantil. Oči su mu krvave, a nekada opaki gangster sada je paranoična beba koja nosi pelenu, grize svoju cigaru (ili mrku) puca iz svog pozlaćenog Thompsona, te ima konstante probleme s crijevima. Obično parodije ponudi neku crnu komediju na koju se možemo nasmijati, iako se ovdje sjećam da sam se samo jednom nasmijao. Osim toga ovaj film je ponudio sumorni pogled na demenciju i gubitak moći čovjeka koji prati svoje vizije u ormare i podrume, te skače tijekom filma kako bi pjevao zajedno s Kukavičkim lavom “If I Were the King of the Forest.”

Sporednim glumcima nije dano puno prostora. Odlična Linda Cardellini glumi Mae, Caponeovu ženu, dok je Kyle MacLachlan pokvareni doktor, Noel Fisher je Al mlađi, Al Sapienza je Caponeov brat Ralphie, a Kathrine Narducci je Ralphieva žena Rosie. Imamo tu i drugu radnju u filmu, koja uključuje vladin nadzor dok pokušavaju otkriti gdje je Capone navodno sakrio 10 milijuna dolara  prije nekoliko godina. Naravno, Capone se ne sjeća, a kada ga FBI agent (Jack Lowden, s redateljem Trankom u cameo ulozi) ispituje, on nije siguran glumi li Capone ili je jednostavno tako daleko ‘otišao.’

Film prati posljednje Caponeove godine i uglavnom ispada kao tužan i depresivan pogled na demenciju. Najočitija izjava o Caponeovom gubitku moći dolazi u obliku metafore jer je njegova voljena statua vrta “Lady Atlas” uklonjena kako bi se rasprodala. Kinematograf Peter Deming (Mulholland Drive) daje nam dobro snimljen film, ali unatoč nekoliko trenutaka tipa Davida Lyncha, filmu uglavnom nedostaje zabavna vrijednost.

Teško je zamisliti nekoga tko bi ovo htio gledati. Činilo se da Trank ide na duboko umjetnički put teme koju je teško gledati.