Recenzija: Bombshell (One su Bombe, 2019)

Pogledali smo film Bombshell sa tri mega-glumice u glavnim ulogama: Charlize Theron, Nicole Kidman i Margot Robbie. Našu recenziju pročitajte u članku.

Žanr: Drama, biografski

Redatelj: Jay Roach

Scenarist: Charles Randolph

Glumačka postava: Charlize Theron, Nicole Kidman, Margot Robbie, John Lithgow, Kate McKinnon, Connie Britton, Malcolm McDowell, Allison Janney

Sinopsis: Skupina žena zaposlena u Fox News odluči prekinuti šutnju o seksualnom uznemiravanju njihovog utjecajnog šefa Rogera Ailesa

Prva, i zapravo jedina stvar koju smo znali uoči gledanja ovog filma je činjenica da zapravo jedini razlog zbog čega bi ovaj film mogao privući publiku su tri glumice koje su jedne od najsjajnijih zvijezda današnjeg Hollywooda. Oscarovka Charlize Theron, Oscarovka Nicole Kidman i nominirana za Oscara Margot Robbie, samim pogledom na to vidimo da je ovaj film okupio postavu od koje doslovce boli glava. No, je li taj besprijekorni glumački spektar pomogao ovom filmu da postane jedno kvalitetno filmsko ostvarenje?

Iskreno, to je vrlo višedimenzionalno pitanje. Iz mog iskustva kao recenzetna, nije problem pisati recenziju ako je film jednosmjerno vrlo dobar, ili jednosmjerno vrlo loš, ali problem je u tome što na ovaj film tisuću ljudi može reći tisuću različitih subjektivnih recenzija. Ovako ću vam reći, ja subjektivno mislim da je ovaj film jako dobar, ali isto tako sam u njemu vidio pojedine elemente koji meni osobno nisu smetali, ali bi vrlo lako mogli zasmetati određenim gledateljima. Objektivno gledano, ovaj film je, za jednu biografsku dramu, jako dobro napisan, režiran i, ono što smo i očekivali, ekstremno dobro odglumljen (o tome više kasnije). Ali unatoč svojim neporecivim objektivnim kvalitetama, određeni elementi filma bi nekome drugome, ili vama koji ovo čitate, ovisno o vrsti gledatelja, mogli biti jako odbojni. Stoga moramo reći, ako pitate nekog za mišljenje o ovom filmu, ta osoba vam može reći i da je film izvrstan, ali isto tako može reći i da je film najveće smeće. Zbog toga je ovo jedan od onih filmova koji sa subjektivnog stajališta mogu ići na bilo koju stranu, bez obzira na njegove objektivne kvalitete.

Prije nego se vratimo toj igri subjektivno-objektivno, koja se u ovom filmu itekako igra na produžetke, recimo prvo koje su tehnički glavne i neosporive prednosti ovog filma. Prije svega, fabula je složena prema istinitom događaju koji je u SAD-u uzrokovao jedan od najvećih skandala 2016. godine. Pa iako se glavna radnja vodi oko tri glavne glumice i sukoba s njihovim nadređenim, u cijelu tu fabulu je ukomponiran i cijeli taj televizijski poslovni svijet, a uz to i poprilična količina politike koja bi određenim gledateljima itekako mogla ići na živce. Ipak, film je apsolutno autentičan, što je za ovakvu vrstu filmova velika prednost. Scenarij je jako dobro napisan prema stvarnom događaju, što također postavlja i onu kvaku 22 kada filmovima ne bi bilo fer zamjeriti na negativnostima u prezentaciji fabule kada se i stvarni događaj odvio tako kako već je, te je samo vjerno pretočen u scenarij. To se poglavito tiče tog političkog dijela, kojeg vam namjerno neću precizirati. Ali s obzirom da su svi stvarni ljudi koje predstavljaju glavni likovi u filmu bili poznati po svojoj glasnoći (neki kao pobornici, a neki kao protivnici) prema visoko-pozicioniranim ljudima u američkoj politici, taj dio je se ipak pokazao kao neizostavan element u prezentaciji fabule, iako se u konačnici ipak nije pokazao ključnim.

E sada, glavna i najveća prednost ovog filma je, naravno, u glumačkim performansama, na što ukazuje činjenica da je ovaj film već nominiran za dva Zlatna Globusa. Nominacija Charlize Theron za najbolju glavnu glumicu u dramskom filmu i nominacija Margot Robbie za najbolju sporednu glumicu su, da vam sada direktno kažem, apsolutno zaslužene. Unatoč pojavi, jako dobro određenom poslu, ulogu u zapletu filma, i svim samim riječima hvale koju imamo za Nicole Kidman, činjenica je da je Charlize Theron se apsolutno pokazala apsolutnom MVP ovog filma. Iako inače ne radim ovako velike prognoze unaprijed, sada ću vam odmah reći da je Charlize sa ovim filmom apsolutna favoritkinja za Oscara za glavnu glumicu na sljedećoj dodjeli jer je performans stvarno istinski savršen, možda čak i najbolje odrađeni performans jedne glumice u ovoj godini. Iako je Charlize izgledom teško prepoznatljiva, ta izmjena je bila neophodna ne samo zbog sličnosti sa Megyn Kelly, stvarnom ženom koju je Charlize interpretirala, već i zbog toga što film koristi i arhivske snimke na kojima vidimo i stvarnu Megyn Kelly, zbog čega je bilo neophodno taj dio napraviti 100 posto autentično, a u kombinaciji sa Charlizinom savršenom glumom, sveobuhvatno je riječ o najbolje odrađenom segmentu kompletnog filma. Bez obzira kakvo imali subjektivno mišljenje o filmu, mora se priznati da je Charlize apsolutno zaslužila 10/10.

Što se tiče ostatka glumačkog spektra, na drugom mjestu je apsolutno Margot Robbie koja je na svojoj iznad-prosječno, odnosno izvrsnoj razini. Nicole Kidman je odradila također jako dobar posao, ali ipak je ostala u sjeni Charlize i Margot. Od sporednih uloga, vrijedi istaknuti Kate McKinnon, dvostruka dobitnica Emmya koja je meni jedna od dražih glumica-komičarki. Iako joj ova uloga nije bila nimalo komična, ipak je performans jako dobro odrađen, što se posebno vidi u scenama u kojoj se krupnim kadrovima pokazuje lice s kojega se čitaju turbulentne emocije. Još jedan glumac kojeg valja spomenuti je John Lithgow koji je glumio antagonista Rogera Ailesa. Iako je, kao antagonist, ključan za zaplet i rasplet fabule, oslonac je i dalje na Charlize, dok je on samo posrednik koji služi kao dodatni začin samoj prezentaciji filma.

Kada smo već spomenuli da uloga Kate McKinnon nije bila komična, to ne znači da u filmu nema humora. Iako se na tome nije inzistiralo, određene dionice dijaloga su upotpunjene humorom kojeg nema puno, ali ga ima sasvim dovoljno da se dijalozima i samoj fabuli da malo dodatnog, dobrodošlog safta. Isto tako, dijalozi su napisani na jedan, što bih ja rekao, “američki” način. Iako su generalno jako dobro napisani, što je u ovakvim drama filmovima jako važno zbog toga što je u većini scena oslonac na onome što se izgovara, a ne na onome što se vidi, dijalozi sadrže dobru dozu klasičnog američkog sleng govora što podrazumijeva i određenu dozu vulgarnosti i “ef” riječi.

Uz to, još jedna stvar koju je ovaj film jako dobro napravio je prikaz medija iznutra, za što se nije samo pobrinula fabula, nego i Charlizein lik. Film je pokazao sve finese koje se u medijima i TV studijima događaju iza kamere, te kakva su stvarna lica voditeljica budući da gledateljstvo rijetko kada u eteru može vidjeti više od njihovih našminkanih lica i, barem što se tiče Rogera Ailesa, njihovih dugih nogu. Uz sve to, ono što sam namjerno ostavio za kasnije, je to što film u sebi ima popriličnu dozu feminizma. Oho, sad već vidim da zatvarate recenziju, e pa nemojte. Naime, iako film možda ima određenu feminizma, taj segement nije ubačen na silu ili na neki cringe način, već se koristi za dodatnu karakterizaciju likova te je samo nekako usputan. Iako su žene, naravno, u ovom filmu glavne heroine, te će većina reći da je film prvenstveno pravljen zbog te girl power spike, što određenim gledateljima vjerojatno neće leći, taj jedinstveni i kvalitetni način na koji je ovaj cijeli film zamišljen, prikazan i egzekuiran, sve to uspijeva dobro opravdati. Iako je jasno da takav pristup neće odgovarati svakome, možda čak niti većini gledateljstva, onima koji se s time mogu nositi na kraju bi mogli biti vrlo zadovoljni. Ako ništa drugo, pretpostavljam da će većina publike se odlučiti za gledanje ovog filma zbog glavnih glumica, ali generalno mišljenje o ovom filmu će krojiti vaši osobni stavovi o filmovima ovakvog tipa.

Zaključimo sada recenziju u pomirljivom tonu. Mogao bih ja sad reći da je meni film super, da sam zadovoljan, bla, bla, bla. Ali objektivno gledano, ovo je apsolutno film o kojem svatko može imati drugačije mišljenje uzduž i poprijeko, nekima će biti super, neki ga neće moći očima smiliti. Ipak, iako će neki segementi filma nekim gledateljima zasmetati (a nekima i neće), za film se objektivno može reći da je jako kvalitetno napisan i režiran, sa Charlize Theron koja je odradila nenormalno izvstan performans, ali i Margot Robbie koja je također, kao i Charlize, zaslužila svoju nominaciju za Zlatni Globus za ovaj film, te već spomenute Nicole Kidman i Kate McKinnon koje se također iskorstile svoju priliku da zablistaju. Subjektivnih mišljenja o ovom filmu će sigurno biti u nebrojnim količinama, objektivno je riječ o kvalitetnom filmu, ali taj subjektivni doživljaj je ono što u ovom filmu prevladava, a u slučaju ovog filmu će biti 100 ljudi – 300 ćudi.