Recenzija: BlackKkKlansman (2018)

Prošlo je već par dana otkako sam pogledao ovu naoko kontroverznu dramu snimljenu po istinitom događaju, ali sad kad su se malo slegli dojmovi, mogao bih napisati par rečenica što mislim o ovom filmu kojeg je teško gledati bez prokuhavanja emocija.

Prevedeni naslov: Crni član KKKlana

Žanr: Biografski, Kriminalistički, Drama (na IMDbu piše i komedija, ali ja ga nikako nisam tako doživio)

Redatelj: Spike Lee

Scenaristi: Charlie Wachtel, David Rabinowitz, Kevin Willmott, Spike Lee (prema knjizi Rona Stallwortha)

Glumačka postava: John David Washington, Adam Driver, Topher Grace, Laura Harrier, Alec Baldwin, Robert John Burke, Jasper Pääkkönen…

Sinopsis: Ron Stallworth, prvi afričko-američki policajac u Colorado Springsu, u želji za dokazivanjem, infiltrira se u lokalni Ku Klux Klan uz pomoć svog židovskog kolege Filipa Zimmermana. Dvojac započinje tajni zadatak sa ciljem da zaustave zloglasnu organizaciju i stanu na kraj pokretima mržnje.

Ovo je film koji se uistinu rijetko viđa. Prije svega zbog radnje koja je uistinu nešto neviđeno u modernoj kinematografiji. BlackKkKlansman je vrlo kvalitetno napravljena drama kojoj je glavni cilj poslati svijetu duboku poruku jer, nažalost, čak i danas, u 21. stoljeću ne možemo se oteti dojmu da je mržnja prema svim vrstama različitosti itekako pristuna.

Kao što sam već rekao, ovo je film napravljen po istinitom događaju, tj. po knjizi koja je pisana po istinitom događaju, a koju je napisao Ron Stallworth, kojega u filmu glumi John David Washington. Radnja je smještena u rane 1970-e i odmah ću se ovdje zaustaviti da kažem prvu pohvalu. Koncept klasičnog dvadesetog stoljeća (pogotovo 60-e i 70-e) je nešto što, ako je dobro napravljeno, uvijek filmu daje jedan dodatni plus. Meni je osobno iznimno iskustvo vidjeti na filmu vrijeme kada su ljudi vozili aute (pogotovo američke) koje danas smatramo old-timerima, kada su slušali radio kakav su slušali naši roditelji, bake i djedovi, kada nisu živjeli sve na brzinu kao mi danas jer mislimo da smo uzalud potrošili sekundu života samo ako glavu okrenemo u drugom smjeru. Ta povijesna podloga jednostavno ima dušu koja današnjoj kinematografiji udahnjuje jedan novi sloj kvalitete u kojem čak i omladina, koja nikad nije iskusila kako je živjeti u takvom vremenu, može uživati.

No vratimo se mi filmu zbog kojeg smo ovdje. Dakle, u ranim 70-ima, u američkom gradu Colorado Springs, savezna država Colorado, Ron Stallworth postaje prvi afro-američki policajac u tom gradu. U želji da se dokaže, Ron zove na telefon lokalni Ku Klux Klan u kojemu se predstavlja kao pripadnik bijele rase koji zagovara njezinu superiornost i prevlast, osim prema afro-amerikancima (namjerno neću reći crnac jer to smatram politički nekorektnim a ja sam protiv svakog oblika mržnje) Ron lažno izražava mržnju i prema židovima, homoseksualcima, ali ipak najveći dio njegove odglumljene mržnje je pripao pripadnicima njegove vlastite rase. Ku Klux Kanovac ostaje impresioniran njegovom pričom pa ga zove na sastanak klana, no kako Ron zbog svoje boje kože ne može ići na takav sastanak, Rona na tim sastancima uživo mora glumiti njegov kolega, detektiv Filip Zimmerman (Adam Driver). Filip će glumiti Rona uživo, dok će Ron sa KKKom samo pričati na telefon. Toliko o radnji jer namjeravam izbjeći spojlere.

Što se tiče glumačke postave, ja jedan veliki, debeli, najdeblji plus dajem glumi Adama Drivera te ga ovime imenujem mojim favoritom za Oskara na sljedećoj dodjeli. Moram priznati, u početku mi je zbog Adamovog dubokog glasa nekako previše Kylo Ren bio ispred očiju, ali mora se priznati da je glas zapravo Adamov najveći adut prilikom stvaranja svakog lika kojeg interpretira. Na kraju krajeva, manipuliranje glasom je nešto što je i u ovom filmu trebalo dovesti do savršenstva, a Adam je u tome svakako uspio. Osim toga, Adam je u ovom filmu pokazao svoj glumački profesionalizam jer siguran sam da nije bilo jednostavno glumiti uzornog detektiva koji mora glumiti punokrvnog rasistu. Ista pohvala vrijedi i za John Davida, ali Adam je svoj posao ipak puno bolje odradio. Što se tiče ostatka glumačke postave, Topher Grace, iako skoro neprepoznatiljiv, je isto odradio vrlo dobar posao kao David Duke, vođa KKK-a. Još dvije uloge koje mislim da vrijedi spomenuti su Jasper Pääkkönen kao Felix, egoistični rasist i član KKK-a, te Laura Harrier kao Patrice, afro-američka studentica koja se bori za slobodu i ravnopravnost svoje rase.

Spike Lee je ovaj film izrežirao sasvim zadovoljavajuće, a ni na sam scenarij nemam nikakvih zamjerki. Kada se sve zbroji, ovaj film je po meni jedan od onih filmova koji bi mogli se nametnuti kao kandidati za Oskare. Sagledavši sve, BlackKkKlansman nema mane vrijedne spomena. Film koji je napravljen sa toliko predanosti, truda, sa sjajnom glumačkom postavom i još pritom šalje cijelom svijetu jednu duboku poruku, zaslužuje, po meni, sve pohvale.

Ovaj film je inače posvećen Heather Heyer, djevojci koja je poginula zato što se borila za pravu stvar, ako vas zanimaju detalji, potražite sami na netu jer ja nemam duševne snage pisati crnu kroniku, ali ipak ću postaviti sliku koja je prikazana na samom kraju filma.

Similar Posts