Recenzija: Black Mirror – sezona 4
Pogledali smo četvrtu sezonu, vrlo dobre Netflix znanstveno-fantastične, triler drama serije, Black Mirror.
Žanr serije:
Drama, sci-fi, triler
Kreator:
Charlie Brooker
Glumci:
Hannah John-Kamen, Michaela Coel, Beatrice Robertson-Jones
Black Mirror je Britanska znanstveno-fantastična serija, kreatora Charlie Brooker. Usredotočuje se na tamne i satiričke teme koje istražuju suvremeno društvo, osobito s obzirom na neočekivane posljedice novih tehnologija. Svaka epizoda je samostalna, obično smještena u alternativnu sadašnjost ili bližu budućnost. Svaka epizoda, također ima i drugačije glumce.
Prvo bi rekao par riječi o samoj seriji, a to je da je serija interesantna, vrlo interesantna i baš nema nečega sličnog trenutno na malim ekranima, osim možda Philip K. Dick’s Electric Dreams, koji je vrlo slično pravljen, ali ipak nekako manje zanimljivih i šokantnih priča nego Black Mirror. Ono što meni osobno u cijeloj seriji, ne uvijek, ali vrlo često fali je neki šok za kraj. Dakle ovu seriju se može gledati i poput The Twilight Zone ili The Outer Limits. Također je svaka epizoda bila zasebna, također je bila i znanstvena-fantastika, jedino što su one serije više bile horor i ono što je meni znatno bolje kod njih je u svakoj epizodi veliki ŠOK za kraj. Toga ovdje gotovo nikada nema i baš mi jako fali. Uvijek na kraju epizode imam osjećaj da je baš sada pravi trenutak za taj šok, ali on nikada ili vrlo rijetko se dogodi. Također, često se vole praviti poučni i zapravo pokazivati tehnologiju u najgorem pogledu, što me toliko ne smeta, ali me smeta što mi to njihovo prikazivanje upotrebe tehnologije u takve svrhe ne drži uvijek vodu. Ipak serija izgleda odlično, neke epizode su vrlo duhovite, neke su napete i jezive, neke zaista otvaraju oči oko toga što bi možda moglo biti i slično.
Što se tiče ove četvrte sezone, pa bila mi je lošija od ostalih. Bilo je tu dobrih epizoda, jedna čak meni vrlo dobra, ali ostale su malo udavile i bile pretjerano mučne. Pa krenimo lagano po epizodama, nema ih puno.
1. USS Callister
Ovo je bila dosta dobra epizoda. Radnja se odvija u nekoj recimo bližoj budućnosti, gdje je ‘kapetan’ sa slike uspio naći načina kako prebaciti svijest u računalnu stvarnost. Mračni humor i podsjećanje na dobre stare Star Trek epizode s James T. Kirk su ono što ju čini dobrom. Ono što mi fali u toj epizodi je baš ono što sam gore napisao, neki šok za kraj. Ovdje mi se baš jako činilo kao da bi morao biti, a nažalost nije ga bilo. Ocjena 8/10
2. Arkangel
E nažalost ova epizoda mi se nije svidjela. Iako je možda najrealnija od svih u ovoj sezoni, jednostavno previše ružnih i mučnih stvari su mi ubacili u nju, što je za mene bilo previše. Interesantno je kako su mi vrlo brzo uspjeli stvoriti odličnu povezanost između majke i kćeri, te mi je cijela epizoda bila, čak bi rekao bolna za gledati. Opet, tako je falio šok na kraju. Ocjena 6/10
3. Crocodile
Ova epizoda je bila skoro najgora. Dosadna, potpuno bez ideje, ta tehnologija koju koriste kako bi donijeli zanimljivosti u seriju je također bila potpuno ne interesantna i bez veze. Cijeli slučaj je nikakav i pretjeran. Uf kako bi volio da sam ovo preskočio. Ocjena 5/10
4. Hang the DJ
E sada je napokon došla jedna dobra, dosta dobra epizoda. Inače na IMDb ovo je najbolje ocijenjena epizoda u sezoni. Iako meni ne tako dobra ipak pružila je puno zanimljivosti. Dvoje vrlo zanimljivih i dragih glumaca, te odnosi između njih, koji ih spaja i ponovno razdvajaju. Vrlo dobro smišljen koncept, koji da budem iskren nisam baš najbolje razumio na kraju, ali opet nije toliko ni važno jer kao i obično, nikakav veliki šok, sve očekivano. Ipak vrlo dobra epizoda, najviše zahvaljujući dvoje vrlo uvjerljivih glumaca. Ocjena 8/10.
5. Metalhead
Uvjerljivo najgora epizoda sezone i mislim da je daleko najgora općenito u seriji. Uopće mi nije jasno ni što je trebala reći, ali još gore, činilo se kao da je epizoda neke druge, nisko-budžetne i bezidejne serije. Razlog tome nije što je cijela epizoda crno-bijela, mada ni to nije pomoglo, nego preko ne uvjerljivih glumaca, dok nekih užasnih robota, do priče koja nema nikakvog razloga uopće postojati. Užas, nije mi jasno odakle ovo. Ocjena 2/10
6. Black Museum
I sada dolazimo do meni najbolje epizode u sezoni, šlag na kraju. Odlično smišljena epizoda, podijeljena na svoje male pričice unutar nje, koje su jedna od druge zanimljivije. Ovo je bio odličan prikaz nekih novih tehnologija u zaista interesantne mogućnosti, koje iako u prvom trenutku zamišljene dobro i pozitivno, često ne ispadnu tako. Odličan i vrlo uvjerljiv glavni glumac Douglas Hodge je epizodi također dao pozitivnu notu. Ovdje interesantno na kraju imamo mali preokret, u obliku laganog šokiranja gledatelja, ali nažalost vidio se iz aviona da stiže. Ipak i on je vrlo dobro odrađen i šteta što i druge epizode ne slijede ovaj primjer. Ocjena 9/10.
Sve u svemu, ova serije je općenito jako dobra i preporučio bi je svima. Pogotovo zato što je svaka epizoda zasebna i drugačija. Sigurno će vam biti, kao i meni, boljih i lošijih epizoda, ali netko će uvijek naći nešto za sebe. Uz to, ukupna ocjena nije zbroj ovih ocjena, nego ukupnog dojma. Iako su neke epizode bile jako loše, ovih par dobrih je izvuklo ukupnu ocjenu, po mom mišljenju. Trailere za sve epizode možete pogledati ovdje.
