Recenzija: Anon (2018)
Pogledali smo novi Netflix znanstveno-fantastični, triler film, s Clive Owen i Amanda Seyfried u glavnim ulogama, Anon. Našu recenziju filma Anon pročitajte u tekstu.
Žanr filma:
Sci-fi, triler
Redatelj:
Andrew Niccol
Scenarist:
Andrew Niccol
Glumci:
Clive Owen, Amanda Seyfried, Colm Feore
Radnja ukratko:
Smješten u svijet bez anonimnosti i kriminala, detektiv upoznaje ženu koja prijeti njihovoj sigurnosti.
Od ovog filma sam puno očekivao. Odlična glumačka postava, veliki sam ljubitelj Clive Owena, te je redatelj i scenarist filma Andrew Niccol, scenarist nekih odličnih filmova, poput Gattaca, The Truman Show, Lord of War i drugih.
Nažalost, Anon me poprilično razočarao. Odlično zamišljena priča, iako rekao bi ne baš potpuno originalna, napravljena na jedan drugačiji, interesantan način. Problem je što je potpuno ne iskorištena, odnosno, loše iskorištena. Radi se o tehnologiji koju svaka osoba ima ugrađenu u sebe, te kroz nju vide sve informacije o svakome, tako da anonimnosti i kriminala nema. Sve to dakako aludira na današnje vrijeme u kojem ima sve manje anonimnosti, a upravo je to glavna nit filma.
Problem je što je Anon poprilično dosadan, toliko stvari nije objašnjeno, te ima hrpa ne logičnosti. Pa bilo je sto načina na koji su mogli zaustaviti/uhvatiti osobu za koju su zainteresirani, ali to je samo jedan od propusta, kao i pričam ti priču o nekoj tehnologiji, koja se iskorištava od strane hakera, ali mi baš ništa ne saznamo o tome, niti kako radi, niti zašto se jednostavno ne može isključiti, ma apsolutno ništa. Nažalost to joj ne daje baš nikakav kredibilitet. Čak je i ta ‘who done it’ priča poprilično loša i neki od zaokreta se vide iz aviona. Ipak, meni se svidjela ta nekakva detektivska, noir atmosfera, iako nema previše logike da bude u ovom filmu, ali dobro. Također vidimo na par trenutaka dosta realno prikazanu tu tehnologiju, možda i najviše u obliku nepomičnih putnika u vlaku, gdje je svatko u svom svijetu, bez ikakve interakcije s drugim osobama, blizu onoga što i sada možemo vidjeti, samo na pametnim telefonima i sličnom.
Cijeli film izgleda poprilično tmurno i sivo, potpuno bez boja i dosta depresivno, vjerojatno je to bio i cilj redatelja, ali ipak, ne sviđa mi se vizualnim izgledom.
Netflix nastavlja po starom, kao na traci izbacuje filmove, samo kako bi napunio svoju bazu filmovima, bez pretjerane želje za kvalitetom, a sigurno ni ulaganjem novaca. Budžet Anon filma je oko $20 milijuna, što je vjerojatno većina otišla na dvoje glavnih glumaca, sve ostalo je poprilično blijedo i vidno rađeno s malim budžetom.
Film Anon je gledljiv, tako da ako ste ljubitelji neke cyber budućnosti, donekle zanimljivog trilera, dajte filmu priliku, možda vam se i svidi, svi ostali, nemojte ni pokušavati, sumnjam da će vam se posebno svidjeti. Bitno je da ne očekujete novi Gattacu, jer ovaj film to nije.