Oda 70-im i 80-im

Danas vam predstavljamo jednog odličnog redatelja, dva njegova fantastična, ali nešto manje poznata filma, odličnu glazbu koja ih prati, te vrhunske glumce. Radnje filmova, kao i glazba u njima se odvija u 70-im i 80-im godinama prošlog stoljeća.

Alright, alright, alright! Možemo početi.

Svaki redatelj ima svoj prepoznatljiv stil. Općepoznata stvar. Pronalaze se u određenim žanrovima, angažiraju iste glumce za različite filmove, koriste određenu glazbu. Ako film ima odličan soundtrack, litre krvi, reference na pop kulturu i stopala, vjerojatno gledate jedan od mnogih Tarantinovih klasika. Ako je u filmu Bill Murray, a boje u filmu su posebno naglašene, gledate film Wesa Andersona. Mogli bi nabrajati do prekosutra, ali kužite poantu. Ne trebate pogledati ime redatelja da bi prepoznali film Scorsesea, Kubricka, Burtona. Redatelja, o čijim filmovima će danas biti riječ znate po filmovima Boyhood, School of Rock i posljednji dio trilogije s Ethanom Hawkom i Julie Delpy – Before Midnight. Riječ je naravno o Richardu Linklateru. Iako njegov stil možda nije toliko upečatljiv kao kod ostalih nabrojanih redatelja, postoji jedna stvar koja je kod njegovih filmova ogroman plus, a to je odličan soundtrack i posveta vremenima kada je muzika još valja…da ne uvrijedimo nekoga, kada je muzika bila drugačija…Fuck it. Kada je muzika još valjala. Ako ste ljubitelj dobre glazbe 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća zasigurno ste pogledali Dazed and Confused i (kako je sam redatelj nazvao) njegov „Spiritual nastavak“ Everybody Wants some!! (dva uskličnika nisu slučajna).

Sama imena filmova pokazuju kakvu ulogu u filmu ima glazba. Dazed and Confused je poznata pjesma Led Zeppelina, a Everybody wants some!! Van Halena.

Dazed and Confused lansirao je karijere danas brojnih megauspješnih zvijezda poput Matthew McConaugheya, Mille Jovovich, Parker Posey, Adama Goldberga…Film nije zaradio mnogo kada je izašao 1993. no s vremenom si je priskrbio kultni status, uz brojne citate koje koristimo i danas. Vraćamo se u Ameriku 70-ih. Zadnji dan škole. Bongovi i jointovi na sve strane. Ljeto i rock’n’roll. Cvjetni uzorci i psihodelične majice. U manje od 24 sata, koliko traje radnja filma, upoznajemo se s tipičnim američkim srednjoškolskim „klasama“. Sportaši, geekovi, stoneri, popularne cure, brucoši. Svi u iščekivanju dobrog provoda na večer. Naravno, prije uživancije postoji nekoliko nezgodnih rituala koje brucoši moraju propatiti. Maturanti s drvenim daskama love brucoše, maturantice brucošicama prirede inicijaciju polijevanja senfom i kečapom, valjanja u brašnu i sirovim jajima. Nije svima lako. Kroz film se izmjenjuje mnogo likova i čini se da nitko ne nosi radnju, da nema glavnog glumca, no dva lika ipak su malo istaknutija. Riječ je o Pinku (Jason London) i Mitchu (Wiley Winings). Pink je sportaš, popularan i omiljen u društvu, slaže se i s geekovima i stonerima i iz nekog razloga odluči olakšati Mitchu, brucošu i izvest ga na kul mjesta s malo starijom ekipom. Film je na kraju više potraga za partijem nego samim partijanjem. Ipak govorimo o srednjoj školi. Soundtrack filma je nevjerojatan. Glazba 70-ih u ključnim momentima filma. Primjer, kada se Wooderson (Matthew McConaughey), mrvicu kripi stariji lik, koji se i dalje druži sa srednjoškolcima jer u njihovim očima uvijek ispada kul, pojavi na sceni, u pozadini svira Low Rider.

Ovdje možete preslušati cjelokupni soundtrack filma od Aerosmitha do ZZ Topa

„Spiritualni“ nastavak filma, koji se odigrava u istom svijetu 10 godina kasnije, ali s novim likovima, izašao je 2016. godine. Everybody Wants Some!! oda je prekrasnim 80-im. Iako je film zapravo hrpa testosterona na jednom mjestu, dok djevojke igraju manju, sporednu ulogu, ne možemo zamjeriti. Nitko se nije pitao koja je pozadinska priča Aidana ili Face u Seks i gradu. U pozadini više nije srednjoškolsko partijanje već „ozbiljnije“ fakultetsko partijanje. Radnja se odvija 4 dana prije početka predavanja i prati američkog bejzbol igrača Jakea koji se uz zvuk pjesme „My Sharona“ seli u fakultetski kampus, u već formiranu ekipu igrača. Postoje dva osnovna pravila koja morate poštivati ako želite biti dio bejzbol ekipe i osigurati svoje mjesto u domu: Nema alkohola! Nema djevojaka u sobama! Film je naravno, prepun opijanja i djevojka u sobama. Zadnje trenutke slobode treba znati dobro iskoristiti pa tako ekipa istražuje različite stilove, upadajući na disco, country i punk partije. Film je prepun detalja iz 80-ih. VHS kazete s epizodama Twilight Zonea, albumi Pink Floyda, upečatljive košulje i naravno, brčine. Likovi su legendarni, ali jedan od najdražih je Willoughby, stoner i zen master. Pun životnih mudrosti, opušten i casual. Količine trave koju Willoughby može konzumirati su fascinantne. Ima jednu zajedničku crtu s likom Matthewa McConaugheya iz Dazed and Confuzed, a to je da je poprilično stariji od ostale ekipe zbog čega će na kraju, na žalost i loše proći.

Cijeli soundtrack filma Everybody Wants Some ovdje.

Napišite nam u komentarima što mislite o ovim filmovima.