Komedije koje će vas nasmijati do suza (13 filmova)
Smijeh ima moć da nam podigne raspoloženje, osvijetli naša srca i stvori duboke veze s onima oko nas pa zbog toga nije loše redovito gledati komedije. U vremenu kada stres i kaos vladaju našim životom, komedije služe kao divan bijeg u svjetove u kojima ono apsurdno, duhovito i potpuno urnebesno imaju središnju ulogu. One nas podsjećaju da pronađemo radost u životnim hirovima i nezgodama te nam nude predah od monotone svakodnevice.
U ovom članku krećemo na putovanje kroz svijet filmskih komedija, istražujući različite nijanse humora koje su krasile filmska platna tijekom godina. Od klasičnih komedija koje su izdržale test vremena do suvremenih dragulja, preporučit ćemo vam niz komedija koje će vas očarati.
Komedije koje ne smijete propustiti: popis od 13 filmova
1. Voditelj uzvraća udarac (Anchorman: The Legend of Ron Burgundy, 2004.)
„Voditelj uzvraća udarac“ je komedija iz 2004. koju je režirao Adam McKay, a u kojoj će vas gluma Willa Ferrella u ulozi Rona Burgundyja ostaviti bez daha.
Komedija je smještena u San Diegu tijekom 1970-ih i vrti se oko iznimno egoističnog i šovinističkog voditelja vijesti Rona Burgundyja (Will Ferrell) i njegovog novinarskog tima. Oni zajedno rade za novinarsku postaju pod nazivom KVWN Channel 4.
Ronov svijet se ubrzo okrene naglavačke kada se Veronica Corningstone (Christina Applegate), ambiciozna i talentirana novinarka, pridruži njegovom novinarskom timu izazivajući hijerarhiju u njihovom timu u kojem dominiraju muškarci.
Tijekom filma Ron i Veronica su uključeni u profesionalno suparništvo i romantične zavrzlame te stoga film istražuje teme rodne dinamike i apsurda na radnom mjestu. Nekompetentnost novinarskog tima i Ronova besmislena samouvjerenost dovode do niza nečuvenih i smiješnih događaja.
„Voditelj uzvraća udarac“ je poznat po svom pretjeranom humoru, apsurdnim situacijama i nezaboravnim izrekama. Film vješto uključuje razne reference na pop kulturu sedamdesetih godina, uključujući modu, glazbu i društvene norme toga doba. Također ukazuje na seksizam i mačizam koji su u to vrijeme prevladavali u industriji vijesti.
2. Superloš (Superbad, 2007.)
„Superloš“ je komedija iz 2007. koju je režirao Greg Mottola, a producirali Judd Apatow i Shauna Robertson. Film se smatra komedijom o odrastanju i postao je kultni klasik u svijetu tinejdžerske komedije.
Komedija prati avanture dvojice društveno neugodnih prijatelja, Setha (Jonah Hill) i Evana (Michael Cera), koji će uskoro završiti sa srednjom školom. Oni su proveli srednjoškolske godine izopćeni iz društva i odlučni su promijeniti svoj položaj prije nego što se raziđu za fakultet.
Prilika im se ukaže kada su pozvani na zabavu koju organizira djevojka u koju je Seth zaljubljen. Caka je u tome što imaju zadatak kupiti alkohol za zabavu, a to ih vodi na divlje i urnebesno putovanje. Na tom putu susreću ekscentrične likove, upadaju u apsurdne situacije i uče vrijedne lekcije o prijateljstvu i odrastanju.
„Superloš“ je poznat po svom raskalašenom i bezobzirnom humoru te ne bježi od istraživanja nespretnosti i neugodnih trenutaka adolescencije. Filmski prikaz srednjoškolskog iskustva odjeknuo je kod mnogih gledatelja te je ova komedija stoga postala kulturološki kamen temeljac za jednu generaciju.
3. Hotel Grand Budapest (The Grand Budapest Hotel, 2014.)
„Hotel Grand Budapest“ je komedija iz 2014. koju je napisao i režirao Wes Anderson poznata po svom prepoznatljivom vizualnom stilu, neobičnim likovima i pametnom pripovijedanju. Ovaj film se često smatra jednim od remek-djela Wesa Andersona.
Film je smješten u izmišljenoj europskoj zemlji Zubrowka, a započinje s mladom djevojkom koja čita knjigu autora koji priča o svom posjetu Grand Budapest Hotelu u kasnim šezdesetima. Autor upoznaje vlasnika hotela koji nastavlja pripovijedati svoju životnu priču.
Glavna priča odvija se u 1930-ima kada Zero (Tony Revolori) biva zaposlen u hotelu Grand Budapest pod vodstvom ekscentričnog i izbirljivog vratara, monsieura Gustavea H. (Ralph Fiennes). Film prati njihove pustolovine dok bivaju upleteni u misterij ubojstva, krađu i bitku oko vrijedne slike, a sve u pozadini političkih preokreta u Zubrowki.
Wes Anderson poznat je po svom pedantnom i vizualno jasnom stilu snimanja filmova, a „Hotel Grand Budapest“ nije iznimka. Film karakteriziraju simetrične kompozicije, živahne palete boja i pomno osmišljena scenografija. Andersonova pažnja posvećena detaljima očita je u svakom kadru, stvarajući čudan i sveobuhvatan svijet koji je istovremeno nadrealan i šarmantan.
Dok je ovaj film komedija, ona također istražuje teme nostalgije, prijateljstva, odanosti i prolaska vremena. Humor u filmu često proizlazi iz apsurdnosti situacija i samih likova koji su poput karikatura.
Film je dobio široku pohvalu kritičara nakon što je objavljen i bio je nominiran za više Oscara, osvojivši četiri Oscara za najbolju produkciju, najbolju kostimografiju, najbolju šminku i frizuru te najbolju originalnu glazbu. Također je osvojio Zlatni globus za najbolji film – mjuzikl ili komedija.
4. Djeveruše (Bridesmaids, 2011.)
„Djeveruše“ je komedija iz 2011. koju je režirao Paul Feig, a producirao Judd Apatow. Poznata je po svom urnebesnom i ponekad razuzdanom humoru, kao i po istraživanju prijateljstva te usponima i padovima tijekom priprema za vjenčanje.
Film se vrti oko Annie Walker (Kristen Wiig) koja prolazi kroz niz osobnih i profesionalnih neuspjeha. Njezin pekarski posao je propao, ljubavni život joj je u neredu i jedva spaja kraj s krajem. Usprkos vlastitim poteškoćama, Anniena najbolja prijateljica, Lillian Donovan (Maya Rudolph), objavljuje da se udaje i pita Annie da joj bude djeveruša.
Annie je u početku oduševljena, ali se ubrzo pronalazi u sukobu s bogatom i naizgled savršenom ženom koja se također natječe za Lillianinu pažnju i prijateljstvo. Dok se Annie i Helen natječu za Lillianinu naklonost moraju se snaći u često kaotičnom i smiješnom svijetu planiranja vjenčanja.
„Djeveruše“ su poznate po britkom i često raskalašenom humoru. Film ne bježi od prikazivanja manje glamuroznih aspekata priprema za vjenčanje, uključujući neugodna provjeravanja haljina, nesreće na djevojačkoj večeri i trovanja hranom.
5. Slobodan dan Ferrisa Buellera (Ferris Bueller’s Day Off, 1986.)
„Slobodan dan Ferrisa Buellera“ je klasična filmska komedija objavljena 1986., koju je režirao John Hughes. Ova komedija o odrastanju je postala kulturni kamen temeljac i često se smatra jednim od najboljih tinejdžerskih filmova.
Film prati avanture Ferrisa Buellera (Matthew Broderick), karizmatičnog i pametnog maturanta koji je ujedno majstor bježanja iz škole. On odlučuje uzeti još jedan slobodan dan prije mature te lažira bolest kako bi uvjerio svoje roditelje da ne ide u školu, a zatim se upušta u dan zabave u Chicagu.
Ferrisov najbolji prijatelj, Cameron Frye (Alan Ruck), i njegova djevojka, Sloane Peterson (Mia Sara), pridružuju mu se na ovom nezaboravnom danu. Zajedno kradu cijenjeni Ferrari Cameronova oca, ručaju u otmjenom restoranu, idu na utakmicu i uzrokuju razne nesreće. Tijekom svega ovoga Ferrisov ravnatelj srednje škole odlučan je uhvatiti ga lukavog učenika na djelu.
Film istražuje teme mladosti, bunta i želje za slobodom. Ferris je karizmatičan i bezbrižan lik koji potiče suzdržanijeg Camerona da se opusti, a njihovo je prijateljstvo je u samom središtu poruke ovog filma. Ferrisova karizma i sposobnost da se šarmom izvuče iz neugodnih situacija znatno pridodaju komičnoj privlačnosti ovog filma.
6. Veliki Lebowski (The Big Lebowski, 1998.)
„Veliki Lebowski“ je filmska komedija iz 1998. koju su napisali i režirali Joel i Ethan Coen, često nazivani braćom Coen. Ovaj kultni klasik poznat je po nekonvencionalnom humoru, neobičnim likovima i nezaboravnim dijalozima.
Film prati nesreće Jeffreya “The Dude” Lebowskog (Jeff Bridges), ležernog i uvijek opuštenog čovjeka koji uživa u kuglanju i koktelu Bijeli Rus. Dudeov život ubrzo poprimi bizaran obrat kada ga zamijene s čovjekom istog imena, Jeffreyjem Lebowskim, koji je slučajno milijunaš.
Nakon što su njegov tepih zaprljali razbojnici koji su ga zamijenili s bogatim Lebowskim, Tip traži odštetu od drugog Lebowskog, što pokreće niz događaja koji uključuju zavjeru o otkupnini i misterij nestale žene.
„Veliki Lebowski“ poznat je po mračnoj komici i apsurdno nadrealnom humoru. Parodira različite filmske žanrove, uključujući film noir, detektivske priče i krimiće, dok također zadire u teme identiteta, egzistencijalizma i uzaludnosti života. Humor filma često proizlazi iz čudnih interakcija likova i nonšalantnog stava glavnog lika pred kaosom.
7. Ima li pilota u avionu? (Airplane!, 1980)
„Ima li pilota u avionu?“ je filmska komedija iz 1980. koju su režirali Jim Abrahams, David Zucker i Jerry Zucker, zajednički poznati kao ZAZ. Film je parodija žanra filma katastrofe, posebice filma iz 1957. “Nulti sat!” i filma “Airport” iz 1970. Ova komedija poznata je po svom brzom slapstick humoru i beskonačnoj gomili vizualnih i verbalnih gegova.
Priča se vrti oko Teda Strikera (Robert Hays), bivšeg pilota borbenog aviona koji je razvio ozbiljan strah od letenja. Unatoč svojoj fobiji, ukrcava se na let iz Los Angelesa za Chicago kako bi ponovno osvojio ljubav svog života, Elaine Dickinson (Julie Hagerty) koja radi kao stjuardesa u istom zrakoplovu.
Međutim, nedugo nakon polijetanja, posada i putnici postaju žrtve misteriozne bolesti, ostavljajući Teda jedinim koji može sigurno spustiti avion. Uz pomoć svog bivšeg zapovjednika, Rexa Kramera (Robert Stack) i mnoštva neobičnih likova, Ted mora nadvladati svoje strahove i voditi zrakoplov do sigurnog slijetanja dok se bori s nizom apsurdnih i smiješnih prepreka.
„Ima li pilota u avionu?“ često se navodi kao jedna od najsmješnijih i najcitiranijih komedija svih vremena. Imao je značajan kulturološki utjecaj te je spominjan i parodiran u raznim filmovima i televizijskim emisijama.
8. Beskrajni dan (Groundhog Day, 1993.)
„Beskrajni dan“ je komedija-drama iz 1993. godine koju je režirao Harold Ramis s Billom Murrayem u jednoj od njegovih najlegendarnijih uloga. Film spaja elemente komedije i filozofije kako bi stvorio jedinstvenu priču koja potiče na razmišljanje.
Komedija se vrti oko Phila Connorsa (Bill Murray), ciničnog i samoživog prognozera. Philu je dodijeljeno pokrivanje godišnjeg događaja u Pennsylvaniji gdje se predviđa dolazak proljeća. Phil prezire sam zadatak i ovaj mali gradić, a prema kolegama i građanima se odnosi s prezirom.
Međutim, Philov život poprima neobičan preokret kada se sljedećeg jutra probudi i otkrije da na neobjašnjiv način iznova proživljava isti dan. Bez obzira na to što čini ili na koji način pokušava promijeniti svoje postupke, ostaje zarobljen u vremenskoj petlji, a 2 dan veljače se ponavlja u nedogled.
Dok se Phil bori s ovom bizarnom situacijom i doživljava isti dan nebrojeno puta, prolazi kroz duboku transformaciju. Postupno koristi svoju nevolju kako bi postao bolja osoba, učeći o ljubaznosti, empatiji i vrijednosti ljudske povezanosti. Počinje koristiti svoju jedinstvenu situaciju kako bi pomogao drugima i na kraju pronalazi ljubav s Ritom (Andie MacDowell), svojom producenticom.
„Beskrajni dan“ nije samo komedija nego i filozofsko istraživanje osobnog rasta i iskušenja. Središnja poruka filma je o potencijalu za promjenu i osobnu transformaciju, čak i u slučaju naizgled nepremostivih okolnosti.
9. Ovo je Spinal Tap (This Is Spinal Tap, 1984.)
“Ovo je Spinal Tap” je lažni dokumentarni film iz 1984. koji je režirao Rob Reiner. To je satirična komedija koja parodira svijet rock glazbe i persone rock bendova. Film se često smatra jednim od najboljih „mockumentary“ filmova ikad snimljenih i postigao je kultni status zbog svog oštrog humora i nezaboravnih likova.
Film se predstavlja kao dokumentarac o izmišljenom britanskom heavy metal bendu pod nazivom “Spinal Tap”. Članovi benda su David St. Hubbins (Michael McKean), Nigel Tufnel (Christopher Guest) i Derek Smalls (Harry Shearer). Film prati bend dok kreću na katastrofalnu turneju po Sjedinjenim Državama kako bi promovirali svoj novi album “Smell the Glove”.
Dok dokumentarna ekipa bilježi borbe, nesreće i apsurde benda, gledateljima se pruža pogled iza kulisa na ekscese glazbene industrije, napuhani ego i apsurdnost rock ‘n’ roll kulture. Film na duhovit način istražuje teme kao što su pad popularnosti benda, kreativne razlike i ekscentrično ponašanje njegovih članova.
“Ovo je Spinal Tap” je poznat po svom mrtvom humoru i satiričnom pogledu na glazbenu industriju. Koristi dokumentarni format kako bi stvorio osjećaj autentičnosti dok prikazuje apsurdnost iskustava benda. Film je ispunjen nezaboravnim citatima, šaljivim naslovima pjesama i smiješnim nestašlucima na pozornici, što sve pridonosi njegovoj komičnoj briljantnosti.
Filmski prikaz izmišljenog benda Spinal Tap postao je toliko uvjerljiv da su mnogi gledatelji isprva vjerovali da je bend stvaran. Utjecaj filma na svijet komedije i glazbene kulture je značajan te je ova komedija inspirirala brojne imitacije.
10. Noć glupih mrtvaca (Shaun of the Dead, 2004.)
„Noć glupih mrtvaca“ je britanska horor komedija iz 2004. koju je režirao Edgar Wright sa Simonom Peggom i Nickom Frostom u glavnim ulogama. Film je poznat po svojoj pametnoj mješavini zombi horora i humora i često se smatra jednim od najvažnijih filmova “Cornetto trilogije”, serije od tri filma u režiji Edgara Wrighta sa Simonom Peggom i Nickom Frostom u glavnim ulogama.
Film prati život Shauna (Simon Pegg), neambicioznog zaposlenika u trgovini elektronikom koji provodi dane na svom monotonom poslu, a noći u lokalnom pubu, Winchesteru, sa svojim najboljim prijateljem Edom (Nick Frost). Shaunova djevojka, Liz (Kate Ashfield), postaje frustrirana njegovim nedostatkom ambicije i njihovom stagnirajućom vezom.
Međutim, Shaunov život dramatično se preokreta kada u Londonu iznenada izbije zombi apokalipsa. Nesvjesni kaosa vani, Shaun i Ed se probude i ubrzo odluče okupiti svoje prijatelje i voljene te se skloniti na najsigurnije mjesto koje znaju – Winchester. U ovoj avanturi moraju upravljati hordama zombija, suočiti se sa svojim osobnim problemima i donositi teške odluke kako bi preživjeli.
„Noć glupih mrtvaca“ poznat je po britkom humoru koji uključuje pametne reference na druge zombi filmove i pop kulturu. Humor filma proizlazi iz apsurdnosti svakodnevnog života u sudaru sa zombi apokalipsom, što rezultira urnebesnim i ponekad jezivim situacijama. Brza i vizualno inventivna režija Edgara Wrighta doprinosi jedinstvenom komičnom stilu komedije.
11. Noć igre (Game Night, 2018.)
„Noć igre“ je komedija iz 2018. koju su režirali John Francis Daley i Jonathan Goldstein. Film spaja elemente komedije, misterije i trilera u zabavnu i duhovitu priču.
Film prati živote Maxa (Jason Bateman) i Annie (Rachel McAdams), vrlo natjecateljskog para koji redovito organizira večeri igara sa svojim prijateljima. Njihova redovita noćna grupa za igranje uključuje maloumnog, ali simpatičnog Ryana (Billy Magnussen), neugodnog, ali inteligentnog Kevina (Lamorne Morris) i njegovu ženu Michelle, opsjednutu slavnim osobama (Kylie Bunbury).
Maxov otuđeni stariji brat, Brooks (Kyle Chandler), vraća se u grad i poziva grupu na posebnu večer igre za koju obećava da će biti uzbudljivija i sveobuhvatnija od bilo čega što su dosad iskusili. Međutim, večer poprima šokantan obrat kada je Brooks otet kao dio razrađene inscenirane misterije. Grupa isprva vjeruje da je sve to dio igre, ali ubrzo shvaćaju da su se upleli u opasnu situaciju u stvarnom životu koja uključuje kriminal i zavjeru.
Kako se noć odvija, Max, Annie i njihovi prijatelji moraju se snalaziti u nizu sve opasnijih i komičnih situacija dok pokušavaju spasiti Brooksa i riješiti misterij, dok sve vrijeme ispituju što je stvarno, a što je dio igre.
„Noć igre“ poznat je po pametnom i često crnom humoru. Komika filma proizlazi iz apsurdnosti situacija, reakcija likova i miješanja stvarne opasnosti s natjecateljskom prirodom grupe. Komedija sadrži duhovite šale, vizualne gegove i neočekivane obrate koji publiku zaokupljaju i zabavljaju kroz cijeli film.
12. Ta luda ljubav (Crazy, Stupid, Love, 2011.)
„Ta luda ljubav“ je romantična komedija iz 2011. Koju su režirali Glenn Ficarra i John Requa. Film je poznat po duhovitom humoru, dobro osmišljenim likovima i istraživanju ljubavi, odnosa i osobnog rasta.
Film se vrti oko života Cala Weavera (Steve Carell) i Emily Weaver (Julianne Moore), bračnog para u četrdesetima. Calov život se naglo i burno preokreće kada Emily zatraži razvod. Uništen i nespreman za samački život, Cal počinje posjećivati moderan bar, gdje upoznaje Jacoba Palmera (Ryan Gosling), uglađenog gradskog čovjeka.
Jacob uzima Cala pod svoje krilo, nudeći mu da ga preobrazi iz mršavog, tek neudatog muškarca u samouvjerenog i elegantnog muškarca. U međuvremenu, Calov sin tinejdžer, Robbie (Jonah Bobo), zaljubljen je u njegovu dadilju, Jessicu (Analeigh Tipton), koja je zauzvrat zaljubljena u Cala. Kako se priča odvija, životi ovih likova postaju isprepleteni, što dovodi do neočekivanih romantičnih zavrzlama i duhovitih komplikacija.
Ova komedija istražuje teme ljubavi, braka, obitelji i osobnog razvoja. Film na duhovit način zadire u složenost i zbrku međuljudskih odnosa, nudeći brojne iskrene trenutke. Prikazuje ljubav kao nešto što može biti ludo, nepredvidivo i nesavršeno.
13. Plavuša s Harvarda (Legally Blonde, 2001.)
„Plavuša s Harvarda“ je filmska komedija iz 2001. koju je režirao Robert Luketić prema istoimenom romanu Amande Brown. Film je poznat po svojoj optimističnoj i osnažujućoj priči, kao i po karizmatičnoj izvedbi Reese Witherspoon u glavnoj ulozi.
Film prati putovanje Elle Woods (Reese Witherspoon), pjenušave i modno napredne djevojke iz sestrinstva koja, čini se, ima sve: ljepotu, bogatog dečka i sunčanu osobnost. Međutim, njezin naizgled savršeni život iznenada se mijenja kada Warner prekine s njom, uz objašnjenje da mu treba “ozbiljnija” djevojka dok odlazi na Harvard.
Odlučna da ponovno pridobije Warnera i dokaže se, Elle odlučuje sama upisati Pravni fakultet na Harvardu, unatoč nedostatku akademske pozadine i unaprijed stvorenim predodžbama o njezinom izgledu i sposobnostima. U početku su je kolege i profesori podcjenjivali zbog svoje vanjštine usmjerene na modu, no Elle ubrzo otkriva da je sposobna briljirati na fakultetu. Usput sklapa i nevjerojatna prijateljstva i pronalazi svoj pravi poziv.
„Plavuša s Harvarda“ je komedija s osnažujućim temama samootkrivanja, odlučnosti i važnosti vjernosti sebi. Elleino putovanje od naizgled površne mlade žene do samouvjerene, sposobne i neovisne studentice prava dovodi u pitanje stereotipe i naglašava vrijednost prihvaćanja vlastitih snaga.
Portret Elle Woods od strane Reese Witherspoon ključan je za uspjeh filma. Njezina energična i karizmatična izvedba donijela joj je pohvale kritičara i pomogla joj učvrstiti status vodeće glumice u Hollywoodu. „Plavuša s Harvarda“ postala je kulturološki fenomen, osobito među mladim ženama i preobrazila je svijet feminističke komedije.
