Recenzija: Black Panther (2018)

Pogledali smo najnoviji Marvel superhero film, prvi u MCU s crnim glavnim superjunakom, Black Panther. Našu recenziju pročitajte u članku. 

Datum izlaska:

16. veljače 2018. (USA)

Žanr:

Akcija, drama, sci-fi, superhero

Redatelj:

Ryan Coogler

Scenarist:

Joe Robert Cole, Ryan Coogler

Glumci:

Chadwick Boseman, Michael B. Jordan, Lupita Nyong’o

Radnja ukratko:

T’Challa, novi vladar naprednog kraljevstva Wakande, mora braniti svoju zemlju od uništenja, od vanjskih i unutarnjih neprijatelja.

Black Panther je Američki superhero film, pravljen prema Marvel stripovima istog imena. To je 18 film u Marvel filmskom svemiru (MCU).

Film je režirao mladi redatelj Ryan Coogler, redatelj filmova Creed (spin-off Rocky sage) i Fruitvale Station za koji je 2013. osvojio nagradu žirija na prestižnom Sundance festivalu. Glumačku postavu među ostalima čine oskarovci Forest Whitaker i Lupita Nyong’o, Martin Freeman, Angela Bassett i Andy Serkis. Pored izvrsnih glumaca, još jedna ikona u filmskoj ekipi koja doprinosi stvaranju glazbe za film je Kendrick Lamar, jedan od najznačajnijih repera današnjice.

Prvi puta smo imali priliku vidjeti Black Panthera u Civil Waru i od tada ne možemo dočekati njegov solo film. Sada kada je došao, moram priznati da sam zadovoljan viđenim. Očekivano, daleko je od najboljih Marvel filmova (i filmova sa superjunacima općenito), kako ga na većini stranih portala hvale, ali svejedno, vrlo dobar film.

Priča filma je ok, ali već puno puta viđena, samo na malo drugačije načine. Glavni negativac, želi uzeti sve našem glavnom superjunaku, kako bi se osvetio za grijehe prošlosti. Ništa novo, revolucionarno ili slično tome, ali i dalje ok i prolazi.

Zemlja Wakanda na trenutke izgleda savršeno. Vizualni efekti filma su vrhunski, čak je 3D iznenađujuće dobar, ali to mi je djelomično i problem. Iako je tako većinom u stripovima, pa se tu nije puno moglo, smeta me da je u nekim trenucima Wakanda najrazvijenija zemlja na svijetu, dok se u drugim trenucima udaraju toljagama po glavi i hodaju u papučama po blatu. Da drže do svojih načina, ali malo je pretjerano.

Što se tiče glavnog negativca Erik Killmonger (Michael B. Jordan), hvaljen je posvuda kao možda najbolji Marvel negativac ikada. Iako u MCU nema pretjerano dobrih negativaca, osim Lokija i meni Ronan iz filmova, te Wilson Fisk i Kilgrave iz serija, Erik Killmonger su u najboljem slučaju može uklopiti u neku sredinu. I to naglašavam, u najboljem slučaju. Glumac mi je odličan, lik mu izgleda super, ali razvijen je u doslovno 5 minuta. Ništa posebno, ništa spektakularno, ništa što bi ga izdvojilo od ostalih.

S druge strane, ima nekoliko odličnih likova, znatno boljih od njega, pa i od samog T’Challe (Chadwick Boseman). Tu bi prvo izdvojio sestru T’Challe, Shuri (Letitia Wright), koja je bila iznenađujuće zabavna, definitivno u istom rangu fantastični Ulysses Klaue (Andy Serkis), a i vrlo dobri M’Baku (Winston Duke).

Također još jedna stvar koja se meni nije svidjela, a znači mi puno, pogotovo u superhero filmovima, je glazba. Glazba u filmu je hip-hop, čega zaista nisam ljubitelj. To ne znači da se vama neće svidjeti, niti je kritika filmu, jer pretpostavljam da je vrlo dobra ljubiteljima iste, samo meni kvari dojam.

Sve u svemu vrlo dobar film, nema baš nikakvog razloga da ga ne pogledate u kinu, štoviše, zbog efekta bi morali, ali svrstao bi ga negdje u sredinu Marvel svemira filmova, što nikako nije loše.