Filmovi za Noć vještica: 5 koje morate pogledati

Ako ste već pogledali sve žive uobičajene horore za Noć vještica, predstavljamo vam nešto drugačije: filmove koji ne upadaju posve u žanrovsku matricu horora, ali svakako se poigravaju s horor konvencijama. Premda neki od njih više spadaju u domenu psiholoških trilera ili drama, budite sigurni da će vam ovi mračni filmovi uzburkati krv u žilama i ostaviti vas devastiranima.

NESTAJANJE (THE VANISHING, 1988.)

Nestajanje – u nizozemskom originalu naslovljen Spoorloos – film je koji ne upada posve u žanrovsku matricu horora, već poprima odlike trilera, no usprkos tomu toliko će vas zaprepastiti i općenito emotivno devastirati na Noć vještica da ćete se naposljetku osjećati kao da ste prošli kroz posljednji krug pakla. Priča Nestajanja počinje jednostavno: mladi nizozemski par, Rex (Gene Bervoets) i Saskia (Johanna ter Steege) putuju kroz Francusku. Tijekom putovanja, njih dvoje uzimaju predah na benzinskoj crpki, gdje Saskia odlazi unutra kako bi im kupila piće. Međutim, Saskia se ne vraća u automobil, već netragom nestaje na šok i nevjericu svog izbezumljenog partnera.

Kako vam ne bismo otkrili puno, reći ćemo samo da ostatak filma slijedi Rexa koji godinama nakon Saskijina nestanka pokušava odgonetnuti što joj se dogodilo onog kobnog dana kod crpke. U jednom trenutku on shvaća da to i može otkriti – ali cijena toga, blago rečeno, neopisivo je velika. Jednom kad Nestajanje završi, jamačno ćete biti izvan sebe zbog Rexove i Saskijine priče.

Ono što posebno pobuđuje napetost kod ovog filma jest pomanjkanje klasičnih holivudskih konvencija na koje se ovaj žanr inače oslanja. Primjerice, u trenutku kad Saskia nestaje kod benzinske crpke, od Hollywooda bismo mogli očekivati dramatičnu i pompoznu glazbu, ili možda mahnito vrludanje kamere oko unezvijerenog Rexa. Međutim – ovdje toga nema. Kamera ne luduje, glazbe nema. Taj gotovo dokumentaristički pristup pruža Nestajanju dozu realističnosti, a s obzirom na to da je film smješten u Europu, na hrvatske gledatelje također će zbog njihove bliskosti s vizualnim dojmom ostaviti jači učinak za Noć vještica nego što bi to bio slučaj da se priča odigrava u američkim podnebljima.

FUNNY GAMES (1997.)

Ni Funny Games nije holivudski film, već austrijski, a također ni kao Nestajanje ne spada u žanr horora (redatelj Michael Haneke naglasio je kako mu namjera nije bila snimiti horor), premda zbog svoje šokantnosti može biti prikladan izbor za nadolazeću Noć vještica. Ako ste skloni filmovima s izrazito nasilnim scenama, ali i filmovima s daškom postmodernizma, onda je Funny Games upravo za vas.

I ova je priča jednostavna. Dobroćudna obitelj – suprug, supruga, njihov sinčić i njihov psić – stižu u ladanjsku kuću pokraj austrijskog jezera na odmor. Ubrzo, na njihovom pragu ukazuje se mladić Peter (Frank Giering) koji moli suprugu da mu udijeli nešto jaja, a kasnije i njegov prijatelj Paul (Arno Frisch). Na prvu se čini da mladići samo trebaju kakvu uslugu, no brzo postaje očito da su čitavu obitelj uzeli kao taoce i odlučili se na njima iživljavati.

Premda ovaj film istražuje prirodu nasilja, treba se naglasiti da istovremeno ne pretendira narativnom realizmu. Naprotiv, igrajući se s postmodernističkim postupcima, u njemu likovi manipuliraju vremenom pomoću daljinskog upravljača, ili pak u određenom trenutku ruše 4. zid. Stoga, pripremite se za nešto drugačije. Jedinstven, nekonvencionalan i sadistički – Funny Games film je koji će vam se zauvijek urezati u sjećanje.

MUČENICE (MARTYRYS, 2008.)

Ako vam nasilje u Funny Gamesu nije dovoljno, uvijek vam preostaje novi val francuskog horora za Noć vještica. Film Mučenice (2008.) prvenstveno je psihološki horor, ali u njemu prevladavaju mučne, šokantne scene ekstremnog nasilja, zbog čega je stekao status iznimno kontroverznog djela.

Premisa filma jest sljedeća: 1971. godine, mlada Lucie Jurin (Jessie Pham) bježi iz okrutnog zatočeništva gdje su je držali i mučili više od godinu dana. U sirotištu potom upoznaje Annu (Erika Scott), koja joj postaje bliska prijateljica. Petnaest godina poslije, sad starija Lucie (Mylène Jampanoï) i Anna (Jessie Pham) odluče pronaći Luciene nekadašnje otmičare kako bi im se osvetile. No, one ubrzo shvaćaju da ih istraga vodi u smjeru jedne mračne i beskrajno opasne organizacije…

Tijekom puštanja Mučenica, postoji dobra šansa da ćete se zapitati zašto ste se uopće odlučili gledati ovakvo što, pritom kolutajući očima (ili ih zaklapajući) na scene ekstremnog nasilja. Međutim, jednom kad se priča privede kraju, a vas zabljesnu imena ljudi koji su radili na ovom djelu, osjećat ćete se preplavljeni zgražajućim užasom, podijeljeni između toga da ovaj film ocijenite jedinicom, ili desetkom.

DOK SPAVAŠ (MIENTRAS DUERMES, 2011.)

Iz Francuske ćemo se prebaciti u Španjolsku. Na neki način, ovaj psihološki triler na Noć vještica ostavit će vas gotovo jednako frapiranima kao da ste upravo završili gledanje Mučenica ili možda Nestajanja. Redatelj Jaume Balagueró 2011. izbacio je Dok spavaš, jedan od najpriželjkivanijih filmova na 44. po redu Sitges Film Festivalu, događaju na kojem se prikazuju filmovi fantastike i horori. Stoga, usprkos etiketi psihološkog trilera, ovaj film svakako funkcionira i kao horor prikladan za Noć vještica.

Središte priče zauzima muškarac imena César (Luis Tosar) koji pati od ekstremnog oblika sljedećeg „poremećaja“: što god pokušao, on ne uspijeva biti sretan. Istovremeno, César radi kao kućepazitelj u jednoj stambenoj zgradi u Barceloni, gdje živi i stanarka Clara (Marta Etura). S obzirom na to da nikad ne uspijeva okušati sreću, César odlučuje drugim stanarima zagorčati život, što mu lako polazi za rukom. Međutim, mlada i naočita Clara uporno pruža otpor, kao da ju je nemoguće slomiti. Stoga ona uskoro postaje metom Césarove fiksacije. Zlokobni kućepazitelj učinit će sve kako bi i njoj upropastio život – pa čak i ono nezamislivo.

Dok spavaš spada u kvalitetnu i hvaljenu modernu španjolsku kinematografiju. Napet, zastrašujući, vizualno hladan i provokativan, ostavit će vas pred nerazrješivom dilemom, a u vama pobuditi mučan osjećaj nemoći zbog kojeg ćete uvrnutog Césara mrziti čitavom dušom.

ANĐEOSKO SRCE (ANGEL HEART, 1987.)

Napokon, jedan se holivudski film ipak mora staviti na listu. Anđeosko srce unikatan je film za Noć vještica koji spada u žanr neo-noir horora. Režirao ga je Alan Parker, britanski redatelj koji je ostavio trag s biserima kao što su Mississippi u plamenu ili Ponoćni ekspres, a glavne uloge dodijeljene su vrhunskim glumcima poput Mickeyja Rourkea i Roberta De Nira.

Temeljen na knjizi Pali anđeo Williama Hjortsberga, ovaj film prikazuje priču o privatnom istražitelju Harryju Angelu (Rourke) koga tajanstveni muškarac zvan Louis Cyphre (De Niro) zatraži da pronađe nestalog pjevača Johnnyja Favoritea. Međutim, jednom kad Angel prihvati ponudu tajanstvenog muškarca – koji ujedno odiše demonskom osobnošću – njegova će ga istraga povesti u sjenovitom i opasnom smjeru.

Posebnost ovog filma ističe se u mračnom neo-noir ozračju, uspješnoj mješavini detektivskih i nadnaravnih žanrovskih elemenata, te netipičnoj i zastrašujućoj ulozi De Nira. Ako se odlučite za ovaj film za nadolazeću Noć vještica, budite sigurni da nećete zažaliti.

Sve u svemu, odlučite li se za bilo koji od ovih mračnih filmova kako biste si uzburkali emocije za ovogodišnju Noć vještica, možete biti sigurni u jedno: nećete zažaliti što ste ga pogledali.