Recenzija: The Invisible Man (Nevidljivi Čovjek, 2020)

Pogledali smo The Invisible Man, najnoviji horor, sci-fi, triler film sa Elisabeth Moss u glavnoj ulozi. Našu recenziju pročitajte u članku.

Žanr: Horor, sci-fi, triler

Redatelj: Leigh Whannell

Scenarist: Leigh Whannell

Glumci: Elisabeth Moss, Aldis Hodge, Storm Reid, Harriet Dyer, Oliver Jackson-Cohen

Sinopsis: Nakon što sazna da je njezin nasilni muž od kojeg je prethodno pobjegla počinio samoubojstvo, Cecilia Kass misli da je njezinoj noćnoj mori napokon došao kraj. No, noćna mora će tek započeti kada shvati da je progoni netko tko nije vidljiv ljudskom oku, a samo jedan čovjek na svijetu ima za to ima motiv.

Poznata je stvar da su ljudi, pogotovo znanstvenici, oduvijek bili impresionirani pojmom nevidljivosti, te su kroz povijest mnogi od njih pokušali dokučiti kako čovjeka učiniti nevidljivim. Pa iako do danas nije otkriveno ništa što bi moglo konkretno odgovoriti na pitanje je li nevidljivost istina ili mit, ta je tabu tema inspirirala mnoge umjetnike, a među njima i Herbert George Wells koji je bio i autor knjige prema kojem je snimljen prastari film The Invisible Man iz 1933. u kojem su glumili Gloria Stuart (Stara Rose iz Titanica) i Claude Rains (Casablanca). Sada, skoro 90 godina poslije, došlo je vrijeme da se taj Wellsov roman još jednom prenese sa stranica na veliko platno, ali naravno sa potpuno drugačijim pristupom, i sa Elisabeth Moss, koje se dobro sjećamo iz prošlogodišnjeg hororca Us, u glavnoj ulozi. Inače, ovaj film je napisao i režirao horor filmaš Leigh Whannell, inače jako dobar prijatelj još jednog horor-maga, James Wana, s kojim je surađivao na poznatim hororcima kao što su Saw, Dead Silence i Insidious.

Idemo od početka, da ne trošimo više riječi na uvode, da jedna stvar odmah bude jasna – The Invisible Man je odličan film! Zašto? Iako u suštini zbog mnogo čega, najviše zbog izvrsno složene priče koja se vraški dobro razvija i scenarija kojeg je Whannel vrhunski sastavio. Bit ćemo iskreni, unatoč Whannelovom velikom iskustvu u horor žanru, i unatoč Elisabeth u glavnoj ulozi, nismo mislili da će ovaj film bit išta više od prosjeka, ali priznajemo da nas je film tu pošteno ošamario (u dobrom smislu), i natjerao nas da zažalimo što smo ikad bili skeptični. No, jedna stvar koju itekako treba naglasiti, iako je film u mnogim aspektima neosporno kvalitetan, važno je naglasiti da ovo nije čisti hororac, odnosno, nije jedan od onih filmova na čije će vam scene srce iskočiti ili vam neće dati da narednih tjedan dana oka sklopite, što bi možda moglo zasmetati zagriženim horor-frikovima. No, iako film nije inzistirao na samom strahu, koncept i to miješanje napetog horora sa sci-fi, tiler i misterija žanrovima su na kraju dali sveukupni filmski ambijent koji je zaista odličan.

Priča ide ovako: Elisabeth Moss je Cecilia Kass, žena koja odluči pobjeći od svog nasilnog supruga, a jednom kada joj to i uspije, javit će joj da joj je muž počinio samoubojstvo. No, Ceciliu će ubrzo početi proganjati nešto što nije vidljivo ljudskom oku, a ona je uvjerena da to može samo jedan čovjek – onaj kojeg cijeli svijet smatra mrtvim. Sasvim solidna podloga za početak ovog filma koji je kroz dva sata svog trajanja nam isporučio priču koja ne samo da se vrhunski razvila, već ima i dobru dozu plot-twistova. A režija i kadriranje, u kombinaciji sa odličnom glazbom, daju jedno ultimativno filmsko iskustvo koje, vjerujte mi na riječ, bi bilo grijeh ne iskusiti u kinu. Iako je film isporučio solidnu dozu likova, evidentno je da je sav naglasak na Ceciliji, koju je Elisabeth Moss i više nego dobro odglumila. Također, dobra je stvar što je i svaki od sporednih likova na neki način pridonio nekom aspektu razvijanja fabule, tj. nijedan lik iole važan lik nije tamo samo da bude kozmetički detalj.

E sada, već sam napomenuo da je atmosfera na jako visokoj razini, što je uz dobru razradu priče zapravo glavna blagodat ovog filma. Iako u filmu nema tog pravog osjećaja straha, razina isčekivanja i napetost su odrađeni jako dobro. Whannell je tu režijski posao gotovo bespijekorno odradio, kao i scenaristički posao. Također, svaka scena poslužuje svojoj svrsi i film nigdje nije bespotrebno produživan ili punjen nekim nepotrebnim segmentima. Uz to, osjeti se i poprilično visoka kvaliteta produkcije, pogotovo u sceni u bolnici, bez obzira što je budžet filma sitnih 7 milijuna dolara. Također, što se tiče samog razmatranja fabule, za film se ne može reći da pati od predvidljivosti, čak naprotiv, barem do te neke ključne točke kada se klupko fabule počinje odmotavati. Ali ipak, film konstantno drži pažnju i napetost na razini da se gotovo i ne stignete zapitati koji će biti glavni plot-twist u filmu.

Već smo se u uvodu nakratko dotaknuli scenarija, ali sada ćemo malo i detaljnije. Scenarij je jako kvalitetno napisan što se tiče same fabule, a na same dijaloge zapravo i ne treba trošiti puno riječi budući da ovo nije jedan od onih filmova u kojem dijalozi drže pažnju. Naime, kod ovog filma je zapravo najbitnija složenost radnje, ali i efikasnost kojom se ta radnja prezentira. Film je krenuo od samog početka krojiti priču i ovo svakako nije jedan od onih filmova kada samo zijevate kroz prvih pola sata i čekate da se napokon nešto počne događati. Jasno je da je čitav naglasak na liku kojeg glumi Elisabeth Moss, čija je gluma zapravo također jako važan čimbenik u stvaranju kompletne atmosfere jer ipak svi jako dobro znamo koliko su u ovakvim filmovima važne turbulencije emocija koje se mogu isčitati na licima glavnih likova u krupnim kadrovima. Također, borba i trpljenje koju glavni lik proživljava su također od velike važnosti, a i sam negativac je prezentiran baš kao onaj pravi gad koji zaslužuje svu moguću mržnju koju jedan prosječni gledatelj može osjetiti prema jednom filmskom liku, pogotovo kada krene pravi vrhunac filma kada će se i leševi početi skupljati.

Iako je cijeli film zapravo jako dobro prezentiran i odrađen, nije se izostavio ni prijeko potrebni vrhunac na samom završetku. Bez spojlera, ali završetak filma je baš pokazao da je karakterizacija i razvoj glavnog lika odrađena na jako dobar način. Što se tiče sci-fi elemanata, iako ih je bilo puno više nego što smo očekivali, zapravo su također odrađeni jako dobro. Na kraju krajeva, dalo se pretpostaviti da će krajnje rješenje ovog filma biti ili nekakva sci-fi, ili neka nadnaravna spika, i sa rješenjem te misterije smo na kraju također bili jako zadovoljni. Moramo se još jednom osvrnuti i na odličnu glazbu koju potpisuje Benjamin Wallfisch, koji je radio glazbu i za poznati horor It, ali i za, između ostaloga, filmove Blade Runner 2049 i Shazam!. Dodatna doza dramatičnosti koju glazba donosi je upravo izvrsna, a to je u konačnici samo jedan od savršeno usklađenih zupčanika koji pokreću čitav stroj ovog iznad-prosječnog filma.

I sada da sve ovo što smo nalupetali zaključimo u pomirljivom tonu. Iako na ovaj film ne treba gledati kao na stopostotni horor, kvaliteta scenarija, filmski ambijent, izvrstan razvoj priče, visoka razina atmosfere i napetosti, zajedno sa jako dobrom režijom, dramatičnom glazbom, vrlo dobrom Elisabeth Moss u glavnoj ulozi, i svim ostalim segmentima, u konačnici daju film koji itekako zaslužuje veliku dozu hvale jer se radi o filmu od kojeg smo malo toga očekivali, ali smo puno, puno toga dobili, zbog čega nam je ovaj film na kraju ispao čak i još dodatno slađi. Teško da vam možemo dati bolju preporuku za odlazak u kino ovih dana (osim ako izbjegavate javna mjesta zbog znate-već-čega), ali The Invisible Man je ipak jedan iznenađujuće i enormno kvalitetan film čije bi sve ljepote bilo šteta ne iskusiti na što je moguće većem platnu.