Recenzija: Lady and the Tramp (Dama i Skitnica, 2019)
S ovim podosta kasnimo, ali napokon smo pogledali i igranu adaptaciju animiranog Disney klasika iz 1955. – Dama i Skitnica. Našu recenziju pročitajte u članku.
Žanr: Obiteljski, romatika, mjuzikl
Redatelj: Charlie Bean
Scenarist: Andrew Bujalski, Kari Granlund
Glumačka postava: Tessa Thompson, Justin Theroux, Kiersey Clemons, Thomas Mann, Janelle Monáe, F. Murray Abraham, Yvette Nicole Brown, Adrian Martinez, Ken Jeong, Sam Elliott
Sinopsis: Igrana adaptacija Disneyevog animiranog klasika ljubavi između razmaženog psa Dame i dobrodušne, ali ogorčene lutalice Skitnice.
Nakon filmova Dumbo, Aladdin, The Lion King i Maleficent: Mistress of Evil, Lady and the Tramp je čak peti Disneyev live-action remake animranog klasika u 2019. godini, ali i jedini takav film koji nije imao svoju kinu distribuciju. Iako je Disney sa tim svojim live-action adaptacijama doslovno si izgradio štamparnicu novca, Lady and the Tramp je zapravo bio prvi film koji je izašao na Disney+ platformi. E sada, ti Disney remakeovi su varirali od odličnih, dobrih, pa sve do poprilično loših. Lady and the Tramp je u tom kontekstu – tu negdje u sredini. Generalno, mi smo ovim filmom ostali sasvim zadovoljni, ali nećemo vas lagati, film ima u sebi neke bedaste pogreške i felere koje su ga kočile da se nađe u društvu tih iznad prosječno dobrih filmova, kao i da nas na pravi način podsijeti zašto i nakon toliko decenija još uvijek volimo taj obožavani original.
Prije svega, ono što je nekako glavni problem ovog filma je što je Disney ovdje odlučio nekako previše igrati na sigurno, te nije htio riskirati sa mnogim izmjenama koje je uvodio u prijšnje remakeove u koje je bio ubacivao puno sitnica kako bi tim novim filmovima udahnuo neki novi život. Međutua, u ovom slučaju se čini kao da Disney nije imao hrabrosti ponovno mješati stari recept sa novim sastojcima. Iako je film pravljen o klasičnoj Disneyevskoj recepturi, neke segmente je Disney znao napraviti i puno bolje. Iako je scenarij obuhvatio sve one najvažnije i najkultnije trenutke i originala te su zapravo ti elementi jako dobro ukomponirani u ovaj koncept, scenarij je nekako ispao dosta blijed, bez dodatne i prijekopotrebne dinamike. Dijalozi su, uz izuzetak onih između Dame i Skitnice, zapravo poprilično blijedi i ocrtani, što se posebno uoči u dijalozima između ljudskih likova.
Što se tiče vizualnog dizajna, iako je Disney i u svojim najlošijim filmovima uvijek bio poznat da tu prednjači, ovdje je situacija ispala totalno osrednja. Dobro, moramo pohvaliti interakciju životinjskih likova i njihovo ponašanje koje je animirano jednako dobro kao i u prošlogodišnjem live-action filmu The Lion King. Što se tiče sveobuhvatnog dizajna setova i okoliša, on ni u kojem slučaju nije loš, ali je debelo ispod Disneyevog potencijala. Iako mjesto i vrijeme radnje nisu precizirani, okoliš i ambijent daju naslutiti da je film smješten u London (ili Englesku općenito) u prvoj polovici 20. stoljeća. No ipak, iako je sasvim uvjerljiv, Disney je recimo u filmu Mary Poppins Returns iz 2018. (koji je smješten u otprilike isto vrijeme i mjesto radnje) taj vizualni ambijent napravio znatno bolje. Nekako nam se čini da su u Disneyu rekli: “pa ovo ne radimo za kino, nego za streaming servis, tako da si te neke felere možemo dopustiti.” Dobro, to je možda i istina, ali Disney je ipak tvrtka od koje se očekuje puno u svakoj vrsti filmova, inače bi filmovi koje rade isključivo za svoj streaming servis mogli doći na loš glas, unatoč odličnom filmu Togo i šarenoj, ali vrlo zanimljivoj Noelle.
Da se vratimo na scenarij i prezentaciju fabule. Iako je pretežito sve pravljeno po starom receptu, odnosno prema originalnom filmu. Ipak, fabula ostavlja dojam kao da je pravljena reda radi, dosta površno i bez neke velike dubine. Dobro, neke kultne scene iz originala, u prvom redu kultna scena sa špagetama je, priznajemo, napravljena odlično, te prikaz povezanosti između Dame i Skitnice tijekom kultne pjesme Bella Notte pokazala je prave emocije te se zapravo jedino u tom segmentu ovaj film najviše uspio približiti kompletnoj ljepoti koju je krasio original. Inače, film je kroz svoje klasično trajanje od sat i 40 minuta uspio izmjeniti čak tri antagonista koja međusobno uopće nisu povezana, ali svaki od njih daje neki ključni dodatak u zapletu i samom razmatranju fabule. Fabula je sastavljena dosta pravocrtno te se zapravo pažnja gledatelja i ne povećava toliko kada dolazi do zapleta filma. Kao da samo čekate da se nešto dogodi, i kada se napokon dogodi, dođe vam da se zapitate: “i što sad, to je to?”
Dobro, možda je ovo objedinjavanje i nabrajanje svih tih mana filma dalo dojam da o ovom filmu mislimo sve najgore, ali nije tako. Unatoč felerima, film je itekako gledljiv, pa iako je u nekim segmentima ispao blijed, i naravno niti blizu svom animiranom originalu, film je zbog svoje jednostavnosti zapravo vrlo lako svariti te zahvaljujući svojem, za današnje standarde, kratkom trajanju nitko ne bi trebao žaliti za sat i 40 minuta potrošenog vremena u korist ovog filma. Dakako, to samo u slučaju da ovom filmu pristupate sa očekivanjima “na leru,” te ne očekujete neke eksplozije fantazije i vizualnih efekata kao što su to radili Mary Poppins Returns ili Maleficent: Mistress of Evil.
Što se tiče glumačkog ansambla, odmah ćemo reći da su glasovne interpretacije životinjskih likova jako dobre, pogotovo, pogodili ste, Dame i Skitnice. Ljudski likovi su, ipak, totalno ispod prosječni te zapravo i nemaju (osim antagonista) neku konkretnu ili presudnu ulogu u kompletnoj egzekuciji filma. Tessa Thompson i Justin Theroux su glasovno jako dobro oživjeli dva glavna lika i tu se nema apsolutno ništa za zamjeriti. Na ostale likove nećemo potrošiti puno riječi jer sve što smo mislimo o ljudskim likovima smo već rekli dvije rečenice ranije. Ipak, što se tiče ostalih životinjskih likova, u prvom redu Trusty i Jock, iako su više od pola filma bili samo u ulozi kozmetičkih detalja, na kraju im je ipak dana kakva-takva važnost, ali to što se sporedni likovi nisu previše potencirali je zapravo, u neku ruku, i pozitivna stvar jer ipak je trebalo cijelu tu pozornost u filmu usmjeriti isključivo na Damu i Skitnicu.
Dobro, ono što je ovaj film zapravo jako dobro napravio je metaforičko značenje koje se krije iza ovog filma. Ne samo zbog kompleksnog, iako jako autentično prikazanog odnosa čovjeka i psa, nego i zbog prikazivanja svega onoga što pas može osjećati a da mi ljudi to ne možemo vidjeti u stvarnom životu. Ogorčenost Skitnice prema njegovim bivšim vlasnicima i ljubav koju su Damini vlasnici njoj pružili poslužila je kao dobra metaforička interpretacija, odnosno zrcalo onoga kako se čovjek prema svojem ljubimcu može ponašati, kao i činjenica da takve situacije nikad nisu crno-bijele. Također, elemeti basne u ovom filmu se također jako dobro opisani, što se prvenstveno vidi u razlikama između karaktera glavnih likova, kao i zbog činjenice da su stanja iza i ispred ograde uvijek bila nebo i zemlja, barem za one likove na četiri noge.
Što se tiče glazbe, iako ovaj mjuzikl možda nije napunjen pjesmama na svakom ćošku kao što su to bili Aladdin i The Lion King, ovdje su pjesme poslužile samo kao mali dodatak koji je filmu dao malo dodatne sočnosti. Tu je u prvom redu već spomenuta pjesma Bella Notte koja je, kao i u originalu, poslužila da se na jedan izuzetno emocionalan način pokaže ta kemija i povezanost između Dame i Skitnice, zbog čega smo već u naglasili da se u tom posebnom trenutku ovaj film najviše približio originalu.
U konačnici, ova igrana adaptacija originalnog filma Lady and the Tramp možda nije puna fantazije, vizualne impresije, šarenila i ostalih Disneyevskih segmenata, ali je film ko film dovoljno zanimljiv i prolazan da se itakako može barem jednom pogledati, pogotovo među pobornicima Disneya i gledateljima koji gotive ovakve filmove. Unatoč blijedom scenariju i dijalozima, te vizualnom dojmu koji je mogao biti i puno bolji, Lady and the Tramp je, zahvaljujući jako dobrim glasovnim interpretacijama glavnih likova i tim nekim trenutcima koji su se fino istaknuli u svoj toj prosječnosti, na koncu daju film koji zaslužuje šansu, iako sasvim sigurno neće završiti u užem krugu najboljih Disneyevih filmskih izdanaka.
