Recenzija: Rise of Empires: Ottoman (mini-serija, 2020)
Pogledali smo novu odličnu Netflixovu povijesnu seriju Rise of Empires: Ottoman. Našu recenziju serije Rise of Empires: Ottoman pročitajte u članku.
Žanr:
Povijesni
Kreator:
Emre Şahin
Glumci:
Cem Yigit Uzümoglu, Damla Sönmez, Alp Türker Ilkman
Radnje ukratko:
Osmanski sultan Mehmed II vodi epsku borbu kako bi zauzeo bizantsku prijestolnicu Konstantinopol (Carigrada) i stoljećima oblikovao tijek povijesti.
Malo se ljudi može zvati pravim svjetskim osvajačima, ali kada je riječ o Mehmedu II, ima razloga zašto je ovaj čovjek nazvan Mehmed Osvajač. Nakon osvajanja ikonskog grada Carigrada, Rise Of Empires kombinira pripovijedanje i stručnu analizu s dramatičnim rekonstrukcijama koje će odmah biti prepoznatljive svima koji su gledali prošlogodišnje The Last Czars. S puno više pozornosti na ratovanje i strateško planiranje bitke, Ottoman je fascinantna i poučna serija, koji uzima mudar pristup kako bi pokazala više akcije zajedno s naracijom.
Podijeljena u šest epizoda, serija započinje u trenucima Mehmedova preuzimanja trona od svog oca i očajničkih pokušaja da se dokaže i smiri narod nakon nekoliko pobuna u carstvu. Da bi to učinio, usredotočio se na grad Konstantinopol (Carigrad); rimski prolaz između Azije i Europe. Odatle, serija napreduje kroz razvoj ove bitke i velike odluke s kojima se Mehmet II morao baviti, kako na bojnom polju tako i u svom osobnom životu.
Od genijalnih dijelova vođenja brodova kroz špijunske šume do bombardiranja gradskih zidina topovskom vatrom (točnije “Bazilikama dugim 8 metara” kako se spominje u prvoj epizodi), ovdje je dobra količina obrazovnog sadržaja vrijednog praćenja. Međutim, kako sam se malo nakon pogledane serije informirao, ima hrpa netočnih informacija (poput toga da njegova majka nije poznata tko je), te stavljanje fokusa na primjerice Giustianija, gotovo potpuno nepoznatu ličnost, kao i primjerice Anu, koja je potpuno ne poznata osoba i vrlo vjerojatno izmišljena za seriju. S druge strane, serija Rise of Empires: Ottoman je u osnovi lekcija vojnog rata i to savršeno prikazuje kroz čitavu seriju.
U središtu serije su strastveni naratori koji rade sjajan posao izglađujući prizore i dodajući više pozadine iza onoga što se događa. Koliko su nepristrani i objektivni znat će netko tko više zna o povijesti, ali ovo što su odradili će zasigurno biti više nego odlično prosječnom gledatelju. S njima se postupa na gotovo isti način kao i s gore spomenutom serijom The Last Czars, te se obavljaju razgovori licem u lice. Osobno, Celal Cengal je ovdje čvrsti favorit, s pretjeranim manirizmom, nepokolebljivim entuzijazmom i nekim sjajnim kolokvalističkim jezikom koji vam zaista pomaže da shvatite što se događa. Dobra je količina animacija, ekspozitorijalnog teksta i dijagrama koji pomažu oslikati portret, a viđenje zaslona ispunjenog nijansama krvlju crvene je i okrutno ironičan simbol krvoprolića koji je prošao u osvajanju ovog grada, ali i informativni vodič o tome kako su Osmanlije zapravo postigle ovaj podvig. Većina serija se vrti oko ove epske bitke, iako i iza Mehmedova života postoji povijest.
I dok je Mehmed i njegovo osvajanje u centru ove priče, ne treba zaboraviti i odlične likove unutar Konstantinopola, te njihove napore da se odupru ogromnoj sili koja se postavila ispred njihovih zidina. Upravo te zidine i lokacija tog povijesnog grada je ono što im daje prednost, ali prijeko potrebna pomoć nikako da stigne. Međutim, oni se odupiru i ne popuštaju pred neprijateljem, te zaista daju svoj maksimum.
Osobno mi je gluma u seriji uglavnom jako dobra. Kada sam u startu vidio da su većinom Turski glumci, mislio sam da će glumu biti teško provariti (nisam ljubitelj Turskih sapunica), ali su me više nego ugodno iznenadili. Pogotovo je fantastičan bio glavni glumac Cem Yigit Uzümoglu u ulozi Fatih Sultan Mehmet / Sultan Mehmet II, kojem je ovo tek treća uloga u karijeri (dvije prije također bile serije).
Nije savršeno i postoji nekoliko trenutaka koji na trenutke uspiju pokvariti ovu gotovo savršenu seriju. Posljednji prizor na kraju prve epizode osjeća se preuzetim ravno iz Gladijatora, pri čemu Mehmed II prolazi rukama kroz kukuruz, dok finale vidi Mehmeda kako gleda izravno u kameru i smiješi se prije nego što izgovara “Sada počinje,” što se čini pomalo otrcan načina za okončanje stvari, posebno nakon takvog epskog objašnjenja oko toga koliko je ta pobjeda zapravo bila značajna.
Neke bi moglo zasmetati i to što je apsolutno sve na Engleskom jeziku. Mene osobno ne smeta, ali je bilo malo bez veze kada su objašnjavali tko, kako i zašto priča na kojem jeziku, kada mi naravno sve čujemo na Engleskom.
U svakom slučaju, Rise Of Empires: Ottoman je fascinantna i poučna serija za razdoblje povijesti o kojem, doduše, imam vrlo malo znanja. Za razliku od The Last Czars, dramatične rekonstrukcije mudro se pridržavaju bitke i akcije tijekom većih razdoblja serije. To je u konačnici u korist serije Ottoman i nadamo se da je ovo trend koji Netflix može nastaviti naprijed, pogotovo s obzirom na to da se čini da je History Channel davno napustio takve dokumentarce. Nije bez mana, ali Ottomanovo gledište usredotočeno na bitku i uključivanje šest epizoda čine korak prema naprijed of The Last Czars i dobrodošao dodatak Netflixovoj rastućoj biblioteci dokumentarca.