Recenzija: 47 Meters Down: Uncaged (2019)

Pogledali smo survival horor 47 Meters Down: Uncaged, neizravni nastavak originalnog filma iz 2017. Našu recenziju pročitajte u članku.

Žanr: Horor, avantura

Redatelj: Johannes Roberts

Scenaristi: Ernest Riera, Johannes Roberts

Glumačka postava: Sophie Nélisse, Corinne Foxx, Brianne Tju, Sistine Stallone, Davi Santos, Khylin Rhambo, Brec Bassinger, John Corbett

Sinopsis: Četiri tinejdžerice odluče se na svoju ruku upustiti u istraživanje podvodnog drevnog grada, što će se pokazati kobnom greškom kada shvate da se u tom klaustrofobičnom podvodnom labirintu krije i krvoločni morski predator.

U nekoliko navrata smo već spomenuli da podžanr horor filmova sa morskim psima i ostalim sličnim grabežljivcima često, gotovo uvijek, zna izbaciti filmove koji gotovo uvijek znaju ispasti, u najmanju ruku, guilty pleasure treš filmovi, iako je i takvih jako malo. Otkako je Steven Spielberg dao krila (ili peraje) ovom podžanru horora sa legendarnim Jaws, koji je i do danas ostao najbolji film te vrste, filmova na tu tematiku koji su bili, u najmanju ruku pristojni, stvarno možemo nabrojati na prste jedne ruke. Ovog, sada već i prošlog ljeta je izašao film Crawl koji je umjesto morskih pasa kao glavne predatore koristio krokodile, ali struktura takve podvrste horora je bila vjerno zadržana, a s obzirom da je riječ o možda najizmrcvarenijem podžanru uopće, za Crawl se moglo reći da je bio i jedan od najboljih filmova takve vrste.

Iako filmaši u Hollywoodu znaju u kakvom je stanju ovaj podžanr horora, oni i dalje svakog ljeta izbace najmanje jedan takav film kako bi nam pokušali malo u kino dvoranama protresti gaće uoči idućeg odlaska na plažu. Prije dvije godine je izašao film 47 Meters Down koji nije bio apsolutno ništa novo ili nezaboravno, ali se ipak, prvenstveno zahvaljujući sitnom budžetu, uspio pokazati kao donekle uspješna investicija što je dovelo do ovog nastavka, koji ni po čemu nije bolji, ali niti lošiji od svog prosječnog prethodnika.

Ovaj film, iako je nastavak, predstavio je potpuno novi koncept od svog prethodnika sa potpuno novim likovima. Sami zaplet je potpuni klišej te se mora reći da je prva polovica filma, a pogotovo sam uvodni dio, dosadan ko magla. Istina, na svom koraku se vidi da je film dosta jeftin, ali to ne bi bio nikakav problem da u filmu ima samo malo više dinamike. Valja napomenuti da je ovaj film dobio PG-13 oznaku, što znači da ni u ludilu nemojte očekivati neke brutalne i izravne horor elemente. U cijelom filmu ima samo jedna jump-scare scena koja u globalu i nije baš uspijela puno pridonjeti samoj atmosferi koja je vrlo mlaka.

Ovaj film, za razliku od svog prethodnika, malo je promijenio koncept te je uveo određenu dozu avanturističkog duha, pa iako su četiri protagonistinje većinu filma ronile i lutale po podvodnim honicima u kojima se vrlo lako izgubiti i u kojima zapravo sve izgleda isto, vidi da su htjeli primjeniti malo drugačiji koncept za razliku od prehodnika u kojem su dva glavna lika gotovo cijeli film bila samo na jednom te istom mjestu. Ipak, iako se time avanturističkim duhom možda htjelo unijeti malo svježine u prezentaciju priče, nedostajalo je ono nešto što drži pažnju i isčekivanje gledatelja na visokoj razini, ono što je Crawl napravio vrlo dobro.

Ipak, može se reći da je u jednom segemntu film odradio dobar posao, iako nedostaje dinamike, u ovakvim filmovima je gotovo uvijek cilj da se gledatelj zapita tko će biti toliko sretan da preživi do kraja filma. U ovakvom tipu filma, sigurno je da se nadamo da će se što više likova izvući, ali isto tako ovaj film ne bi bio ono što bi trebao biti da nam ne priušti barem nekoliko brutalnih scena u kojima morskim psima počinje gablec. Iako se osim četiri glavne junakinje u filmu pojavilo i nekoliko sporednih likova, njihove sudbine u filmu nam zapravo nisu bile ni izbliza toliko važna kao od četiri glavna lika. No morate znati da je od sat i pol vremena, koliko film traje, bilo potrebno skoro pa cijeli sat da se glavni likovi za prave nađu na listi za odstrel tih grabežljivih stvorenja iz dubina.

Upravo zbog toga, unatoč dosadnjikavom i mlakom početku i zapletu, vrhunac i filma i sam rasplet su napravljeni jako dobro. U tom trenutku kada prva od četiri glavne junakinje se nađe u raljama morskog psa, pozornost se naglo povećava te ostaje na visokoj razini do samog kraja, kada dolazi i do konačnog obračuna između djevojki i velike bijele psine. Na koncu, najbolji dio kompletnog filma je taj završni čin u kojem se strah djevojaka sve više pretvara u hrabrost i borbu za goli život (kako svoj, tako i onih do kojih vam je stalo).

Ovaj film je u sebi imao i nekoliko solidnih sitnica kojima se malo uspio poboljšati ugođaj. Naime, iako je morski pas cijelo vrijeme vrebao, jedna bitna stvar vezana za njega je ta što su morski psi u ovom filmu – slijepi. Zbog toga si je film mogao priuštiti scene u kojima morski pas mirno prolazi pored djevojaka koje u smrtnom strahu miruju i nadaju se da ih psina neće zamjetiti nekim drugim osjetilom. Zbog toga se i vidi da film ni u jednom trenutku se nije htio osloniti samo na jump-scare scene (scenu), već je pokušao držati napetost i na neke druge, mora se reći dobrodošle načine.

Što se tiče glume, tu se i nema baš puno za reći budući da je kompetna glumačka postava sastaljena od pretežito nepoznatih glumaca, pogotovo četiri glavne glumica koje su vrlo mlade i još zelene, ali takav spektar glumaca je upravo onakav kakav se i inače pojavljuje u ovakvim filmovima. Filmovima za koje studio zaposli neka nepoznata imena, snime ga za male pare, i onda se samo mogu nadati dobroj prodaji.

Zaključno gledano, 47 Meters Down: Uncaged je nešto što će pobornici ovakvih filmova sa krvoločnim grabežljivcima vrlo rado pogledati jer zasigurno je da nije riječ o fijasku kao što prošlogodišnji Deep Blue Sea 2 ili, ne daj bože, Sharknado. Glavna prednost pravljenja ovakvih filmova je to što im konkurencija u žanru nikako nije velika te gledatelji koji vole gledati morske pse koji za užinu imaju pripadnike ljudske vrste nemaju apsolutno šta za izgubiti jer su već sasvim sigurno već vidjeli i najbolje i najgore što ovaj podžanr horora može ponuditi. Ovo nije film za kojem vam možemo reći; “obavezno ga pogledajte” ili “zaobiđite ga u širokom luku.” Kada se radi o ovom filmu, vaša procjena je ono što je vama najvažnije, kako kod odluke želite li gledati ovaj film ili ne, tako i kod davanja vlastitog dojma.