Recenzija: Assassin’s Creed (2016)

Kada Callum Lynch istražuje uspomene na svog pretka Aguilara, on dobiva vještine Glavnog Ubojice i saznaje da je potomak tajnog društva Ubojica.

Žanr filma:

Akcija, avantura, fantazija

Redatelj:

Justin Kurzel

Scenarist:

Bill Collage, Adam Cooper

Glumci:

Michael Fassbender, Marion Cotillard, Ariane Labed

Assassin’s Creed je akcijska avantura, pravljena prema računalnoj franšizi igara istog imena. Redatelj filma je Justin Kurzel, scenaristi Bill Collage i Adam Cooper, a glavni glumci su Michael Fassbender (koji je ujedno i jedan od producenata filma), Marion Cotillard, Jeremy Irons, Brendan Gleeson, Charlotte Rampling i Michael K. Williams.
Film je smješten u isti svijet kao i video igra, ali ima originalnu priču koja proširuje taj svijet, smješten u vrijeme Španjolske Inkvizicije.
Poprilično je loše prihvaćen, prvenstveno od strane kritike, a ni gledatelji nisu baš oduševljeni, pa je tako s budžetom od $125 milijuna uspio skupiti “samo” $240 milijuna.

Ovdje se moram složiti s kritikom i većinom gledatelja. Očekivao sam dosta od filma, ali nažalost poprilično me razočarao. Mislim da je jako žalosno kada igra ponudi bolju priču nego film. I to u ovom slučaju puno bolji.
Gotovo cijeli film se svodi na Cal Lynch / Aguilar (Michael Fassbender), koji je dobar glumac, ali nije imao ovdje puno za ponuditi. Jednostavno ni njegov lik me nije oduševio, ni blizu mi nije bio poput glavnog lika iz prvog djela Assassins’s Creed igre Altaira.

Radi se korporaciji koja želi otključati mračne tajne prošlosti. Planiraju to učiniti tako što će koristiti uređaj Animus, koji koristi krv ciljanog potomka, kako bi stvorili virtualnu stvarnost memorije predaka. Korporaciju vode Templari, a njihovi protivnici su Assassini.

Na žalost za razliku od igre, gotovo ništa nije objašnjeno u detalje, sve je na brzinu ubačeno u film. Tako da se priča čini kao da je smišljena u nekih 10, 15 minuta. Konstantno pričaju o jabuci i spominju je u svim razgovorima, a ni jednom nisu objasnili što je i kakve su joj moći.

Što je još gore, najzanimljiviji dio igre su upravo dijelovi u prošlosti, a ne sadašnjosti, što je ovdje gotovo obrnuto. Mada su i ovi u sadašnjosti poprilično loši.
Likovi su kao što sam već rekao potpuno ne interesantni i osim Aguilara nevidljivi, dok u igrama vidimo legendarne likove poput Leonardo Da Vinci, Cesare Borgia, Edward Thatch (Blackbeard) i mnogih drugih (zaboravio sam, davno je bilo kada sam igrao igre).

Ono što sam očekivao da će biti fantastično u filmu i to mi je možda najveće razočaranje, su efekti i lokacije. Očekivao sam prvenstveno u prošlosti predivne poglede na gradove, koji ne vjerojatno uopće nije bilo. Zato što su stalno stavljali neku kao maglu preko grada! Pa ništa bolje nije izgledalo nego s najviše visine pogledati predivan grad, u igri naravno. Na dalje očekivao sam više Leap of Faith skokova, bio je jedan i to u vodu. Borbi isto vrlo slabo, jedno trčanje po gradu i to je sve.

Sve u svemu dosta slabo. Žalosno je vidjeti kako im rijetko kada uspije dobro prikazati video igru na filmu.

Najavljena je i pravljenje serije Assassin’s Creed, mada osobno nisam siguran da li će im to uspjeti nakon ovako lošeg filma.

Trailer filma pogledajte ovdje.