Recenzija: The Wandering Earth (2019)

Pogledali smo novi Kineski veliki znanstveno-fantastični blockbuster film, koji je do sada zaradio preko $600 milijuna, The Wandering Earth. Našu recenziju filma The Wandering Earth pročitajte u članku.

Žanr:

Sci-fi, drama

Redatelj:

Frant Gwo

Scenarist:

Gong Geer, Junce Ye

Glumci:

Guangjie Li, Chuxiao Qu, Man-Tat Ng

Radnje ukratko:

Sunce je odumiralo, ljudi širom svijeta sagradili su ogromne potisnike planeta kako bi pomjerili Zemlju iz svoje orbite i otplovili Zemlju do novog zvjezdanog sustava. Ipak, putovanje od 2500 godina došlo je s neočekivanim opasnostima, a kako bi se spasili čovječanstvo, skupina mladih ljudi u ovom dobu lutajuće Zemlje izašla je hrabro i snažno se borila za opstanak svakoga.

Sa zaradom od preko $600 milijuna, The Wandering Earth je još jedan ogroman blockbuster hit iz Kine. Međutim, kao mnogi drugi veliki Kineski blockbuster filmovi, on je vizualno savršen (onima koji vole CGI), ali mu uglavnom fali sve ostalo.

Iako podsjeća, pogotovo u početku, na neke Američke kultne SF filmove, poput Interstellar ili 2001: A Space Odyssey, mora se reći da ovo nije nikakva oblik remake filma ili nešto slično, jer je The Wandering Earth pravljen prema vrlo popularnoj Kineskoj SF knjizi istog imena od Frant Gwo.

I dok baš taj početak daje naslutiti da smo na pragu nove svemirske opere, s ludim specijalnim efektima, tragedijom koja spaja cijelu ljudsku vrstu, osobnim tragedijama i žrtvama, film nas baš u tom aspektu možda i najviše razočara. Umjesto da se posvete tom svemiru, opasnostima koje donosi takva jedna ‘luda’ ideja koja im je zapravo jedina nada i spas, film se pretvara u neki oblik SF avanture, gdje gledamo gotovo post-apokaliptičnu Zemlju kao u filmovima Dan Poslije Sutra, 2012 i recimo noviji Geostorm. Sve se to svodi na neko trčanje i vožnje po zaleđenim površinama, potresima velikih razmjera i sličnim, puno puta viđenim katastrofama, koje smo u ostalom imali prilike vidjeti znatno bolje napravljenima nego ovdje.

I dok je film u početku najavio tu veliku tragediju koja se odvija i najavio osobne žrtve za koje smo trebali biti emocionalno vezani, on nije to uspio prikazati na pravi način. S likovima se bilo gotovo nemoguće povezati, dobrim dijelom upravo zbog te neprestane blockbuster akcije, umjesto da se pokušalo bolje razvijati emocije i dubina između likova.

Uz svu kritiku, koje već ima dosta, daleko najgora stvar u filmu ne gluma. To je nevjerojatno koliko je ovo bilo loše. Nemoguće se povezati s likovima, žaliti za njima, dijeliti neke emocije, kada oni u najgorim trenucima toliko loše glume da je jednostavno nemoguće ne smijati se. Moram priznati da zadnjih jedno 20 godina barem, nisam na filmu vidio ovako očajnu glumu kao što je ovo. Znam da često bude kritike na američke filmove, ali glumom su svjetlosnim godinama od ovoga što je prikazala Kineska kinematografija u filmu The Wandering Earth. Zaista se nadam da su im ovo bili neki od lošijih glumaca, iako s obzirom na vizualnu kvalitetu filma i ciljanu grandioznost, vjerujem da su išli s boljima. Doslovno se ne zna kada netko tuguje, kada se smije, a kada se boji i plaće, nemoguće je za reći.

Recenzija: The Wandering Earth (2019)

Scenarij je gotovo kao i glumci, dno dna. Od toga da je film pretvoren u akcijsku avanturu, do toga da se povremeno ima osjećaj kao da gledamo neki žanr za mlade (YA), ma toliko je toga užasno izmiješano u filmu. Smješten je negdje u 2050te, dakle djelomično blizu budućnost, a ostavlja dojam da je jedno barem 500 godina udaljen u budućnosti. Za razliku od Interstellar filma, koji se isto tako odvija u bližoj budućnosti, ali izgleda kao da se gotovo ništa nije promijenilo, ovdje je velika većina stvari potpuno nestvarna i često više vuče na fantaziju nego na znanstvenu-fantastiku. Teško se možete emocionalno povezati s jednim takvim mjestom koje izgleda potpuno ne stvarno i ne prepoznatljivo. Dijalozi su jednako očajni kao i glumci koji sudjeluju u njima. Samo za primjer, bilo je jedno 10 minuta filma gdje su samo uzvikivali imena, kao u teškim situacijama – ‘deda’, pa ‘Liu’, pa ‘Duoduo’ i slično. To je na titlovima izgledalo upravo ovako kako vidite, užasno i tako 10 minuta, minimalno.

Recenzija: The Wandering Earth (2019)

Vizualni efekti su jedina svijetla strana filma, pa čak i oni su često pretjerani i napravljeni više za nešto što priliči filmu fantazije nego znanstvenoj-fantastici. Baš i oni odaju dojam da se ne nalazimo na Zemlji koju mi poznajemo nego na nečemu izmišljenom. S druge strane, ima nekih zaista zadivljujućih scena, pogotovo pogledi u svemir su očaravajući.

Očekivao sam puno više od filma The Wandering Earth, traileri su obećavali više, međutim ostao sam poprilično razočaran.

Trailer filma The Wandering Earth:

https://youtu.be/O26CwUWyxsg

Similar Posts