Recenzija: The Red Sea Diving Resort (2019)

Pogledali smo Netflixov film The Red Sea Diving Resort sa Chris Evansom (Kapetanom Amerikom) u glavnoj ulozi. Našu recenziju pročitajte u članku.

Žanr: Drama, povijesni, triler

Redatelj: Gideon Raff

Scenarist: Gideon Raff

Glumačka postava: Chris Evans, Haley Bennett, Michael K. Williams, Michiel Huisman, Alessandro Nivola, Greg Kinnear, Ben Kingsley

Sinopsis: Agenti Mossada rade na spašavanju i evakuaciji Etiopljana iz Sudana u Izrael tijekom 1981.

Kruta je činjenica da Netflix nije imao baš puno sreće sa svojim filmovima. Katkad nam se činilo da je Netflixu napraviti iznad prosječno dobar film djelovalo kao osvajanje sedmice na lotu. Ipak, sa The Red Sea Diving Resort, Netflix je pogodio možda ne baš sedmicu, ali šesticu zasigurno (plus Joker broj). Ako možda niste skužili ovu moju malu metaforu, želim reći da je The Red Sea Diving Resort zapravo jedan iznenađujuće kvalitetan, inovativan i iznad prosječno dobar film koji zajedno sa malobrojim Netflixovim filmskim uspješnicama (Extremely Wicked, Shockingly Evil and Vile; Roma, The Christmas Chronicles) konačno baca nešto od tog pozitvnog svijetla na filmsku branšu s kojom se Netflix do sada rijetko kad proslavio.

Film se bazira na stvarnim događajima, a radnja je smještena u ’80e godine prošlog stoljeća kada je skupina agenata izraelske vladine agencije Mossad, koje predvodi agent Ari Levinson (Chris Evans), odluči se baciti u akciju spašavanja mnogobrojnih etiopljanskih židova koji su pobjegli u Sudan kako bi im se preko Crvenog Mora omogućila emigracija u Izrael. Kako bi akciju izveli uspješno, Ari i njegovi kolege kupuju napušten hotel na obali mora i odluče ga iskorisiti kao paravan za švercanje izbjeglica do mora, koje će kasnije izrelska mornarica primiti i odvesti na sigurno, u Izrael.

Koncept fabule je i više nego dobro složen, a film ni sa svojim nešto dužim trajanjem od dva sata i 10 minuta je sasvim dobro ukomponiran kako bi se spriječilo zijevanje gledatelja tijekom gledanja. Iako prikazana fabula u početku djeluje jednostavno, film na kraju ipak uspije napraviti određeni, ali ipak zadovoljavajući zaplet što na kraju vodi i do isto tako zadovoljavajućeg, ali i logičnog zaključka. Drugim riječima, evidentno je da film ima glavu i rep, nije otvarao nikakve rupe gdje nije trebalo, što je jako dobra stvar, a sve eventualne rupe u fabuli su do kraja filma zatvorene tako da vam nakon filma ne bi trebalo doći da se pitate: “a što je bilo sa ovim?” ili “a što je bilo s onim?”

Ipak, iako je stvarna priča dobro prenesena u scenarij, što je i dovelo do ovako dobre egzekucije cjelokupnog filma, definitivno najjači element, koji nosi čak možda čak i 70% ovog filma je Chris Evans koji je ovu ulogu odradio maestralno (namjerno sam podcrtao, da znate da osobno stojim iza tih riječi). Priznajem, nakon što smo ga tolike godine gledali kao Kapetana Ameriku bilo mi je malo čudno Evansa sada gledati u bilo kojoj drugoj ulozi, ali Evans je još jednom pokazao da je stvarno univerzalno dobar i kvalitetan glumac te ću otići toliko daleko i reći, ako Evans uspije ovako nadograđivati svoj neupitni glumački talent, iskreno se nadam da će mu to donijeti ulogu i u još nekom krupnom filmu koji bi mu možda čak mogao donijeti i Oscara. A sa ovim rečenim, Evans je sada, barem u mom slučaju, osigurao da nema šanse da propustim bilo koji od njegovih budućih filmova.

Što se tiče ostalih glumačkih performansi, jako dobar performans je ponudio i Michael K. Williams kao Kabede, koji je, uz Arija, najpredaniji misiji spašavanja izbjeglica, a vrijedi istaknuti i Alessandra Nivolu čiji je lik, Sammy, ne samo doktor, nego i zapravo jedan od glavnih segmenata radnje, pogotovo zbog njegovog kompliciranog bromance-a sa Evansovim Arijem, ali tu kompliciranost vam namjerno neću detaljizirati. Još samo jedna uloga koju vrijedi istakunuti je Haley Bennett kao agentica Rachel. No ipak, iako su vladine agentice u sedmoj umjetnosti poznate kao badass curke, na tom segmentu se lik Rachel trebao još malo nadograditi jer ona je faktički samo jednu akcijsku scenu u cijelom filmu. Iz tog lika se definitino moglo izvući više, a moram još napomenuti da si nisam mogao pomoći, ali Bennettica mi je u ovom filmu tako prokleto ličila na Jennifer Lawrence.

Unatoč što je lik Rachel ostao malo zapušten, iz ostalih glavnih likova se ipak izukao relativni maksimum. Tu je ponovno u prvom redu prikazan Chris Evans čiji je lik i nakon Kapetana Amerike prikazan kao dobrodušni heroj koji ne preza ni pred čim da bi završio svoju humanitarnu misiju. Dakako, kako to i obično biva sa ovakvim glumica, scenaristi su iskoristili priliku i da evidentno pokažu Evansove mišiće zbog čega će ženski dio publike definitivno pasti u sevdah. Dovoljno je samo reći da je već u svojoj prvoj sceni Evans radio sklekove, a već tri scene kasnije i zgibove. Za ženski dio publike, čisto da znate, Chris se u ovom filmu skinuo i do kraja, ne u onom Game of Thrones smislu, ali ako ste od Chrisa to ikad željeli vidjeti, onda ste dobili ono što ste tražili. 🙂

Kad sam već kod toga, napominjem da ovaj film, iako nije pun toga, sadrži svoju određenu dozu golotinje i psovanja zbog čega je sasvim opravdano označen sa R oznakom. Chris je također izuzetno uvjerljivo utjelovio agenta koji jednostavno ima svoj zacrtan cilj te ga apsolutno niti jedan nadređeni, što god da mu kaže, neće spriječiti da završi svoju misiju onako kako je planirao. Uz to, iako Ari zna često poduzimati rizike koji bi mogli njega, njegove kolege i izbjeglice koštati glave, zapravo je vrlo zaštitnički nastrojen, pogotovo prema Sammyu i Kabedeu, s kojima je još i prije te ideje sa hotelom spašavao izbjeglice od zlog tiranskog pukovnika Abdela Ahmeda, kojeg je vrlo dobro odglumio Chris Chalk, kojeg se možda sjećate iz Oscarovskog filma 12 Years of Slave, jednostavno se vidi mu piše tiranija na licu i da je, kako mi to kažemo, premazan svim mastima te se ne libi ostaviti i po nekoliko desetaka mrtvih tijela gdje god da prođe.

Iako sama fabula ide očekivanim, pa pomalo i predvidljivim tokom, film jednostavno drži zainteresiranost gledatelja na razini te će gledatelj osjetiti ispunjenje svaki put kada se stvar, unatoč nekad vrlo velikim problemima, za pozitivce dobro završi. Naravno, kako bi paravan za spašavanje izbjeglica bio što uspješniji, a Ahmedu je taj “hotel” od početka bio sumnjiv, agenti će uskoro morati početi primati i prave turiste, što će vladine agente uskoro pretvoriti u turističke radnike što se njihovim nadređenima nikako neće svidjeti. Ali ipak, Ari i njegov tim će učiniti sve za svoj humani i viši cilj.

Još jedna stvar vrijedna pohvale su izvrsne, uvjerljive i autentične lokacije. Pogotovo afričke šume i prašume sa početka filma, pa zatim i plaža na kojoj se hotel nalazi na kojoj se zapravo i provede veći dio filma. Uz to, film je iskoristio priliku i pokazao nam čak malo i vizulano impresivno podmorje Crvenog Mora koji, iako je spomenuta scena dosta kratka, dovoljno dobra da daje još jedan plus na vizualni aspekt filma. Glazba je također sasvim solidna i vrlo dobro ukomponirana u koncept filma, pogotovo tijekom sredine filma kada se posao agenata, i onaj spasilački i onaj turistički, zahuktao.

I što sada na kraju pametno reći? Pa možda da je The Red Sea Diving Resort jedan iznenađujuće dobro i kvalitetno ukomponiran film te je sasvim dobra i primamljiva prilika za sve korisnike Netflixa da pogledaju nešto što pomalo odmiče od svih onih akcijskih blockbustera kojih smo se nagledali ove godine. Ovo nije film na kojeg ćete reagirati sa nekim velikim WOW (jedino možda da tako reagirate na Chris Evansa i njegov performans), ali s obzirom da je Netflix znao raditi kroz godine neke filmske naslove od kojih nam zapravo odmah plače, The Red Sea Diving Resort je zapravo jedan veliki korak prema naprijed i jedno žarko svijetlo u toj povelikoj Netflixovoj tami. Film nije savršen, i sigurno je da neće leći svakome, ali da je ovaj film i napravljen ne znam koliko lošije (što nije), svejedno ima tu svoju čar i dignitet, koji zajedno sa fenomenalnim Chris Evansom na kraju daju film vrijedan barem jednog gledanja.