Kina su, barem kod nas, još uvijek zatvorena, tako da smo najnoviji animirani film o Scooby-Doou, prikladnog naslova Scoob!, morali pogledati online, zahvaljujući braći Warner, koja su se odlučila na taj način distribuirati film koji je ovog mjeseca trebao igrati u kinima. Jesmo li konačno dobili dobar film o slavnom psu-detektivu? Pročitajte u našoj recenziji.

Žanr:

Animacija, avantura, komedija

Režija:

Tony Cervone

Scenarij:

Adam Sztykiel, Jack Donaldson, Derek Elliott, Matt Lieberman

Glasove posudili:

Frank Welker (Scooby-Doo), Will Forte (Shaggy Rogers), Zac Efron (Fred Jones), Amanda Seyfried (Daphne Blake), Gina Rodriguez (Velma Dinkley), Mark Wahlberg (Blue Falcon), Jason Isaacs (Dick Dastardly), Kiersey Clemons (Dee Dee Skye), Ken Jeong (Dynomutt)

Sinopsis:

Film nam donosi priču o tome kako se slavni Mystery, Inc. upoznao, ali i kako su postali dio misterija u kojeg su upleteni brojni drugi likovi iz slavnih animiranih filmova kuće Hanna-Barbera.

Ne sjećam se točno kada su prvi puta ubacili trailer za ovaj film, al’ se sjećam da mi je bilo prilično drago i da je taj prvi vizualni dojam bio jako pozitivan. Vidjeli smo staru ekipu, obećali su nam otkriti kako su se upoznali i sve je zvučalo kao uvod u jedan dobar – konačno! – film o Scooby-Doou. Trailer je prikazao samo glavnu ekipu i vizualno je bio prilično vjeran originalnoj animiranoj seriji uz koju je većina nad odrastala. I činilo se da će nakon ona dva flopa (a pogotovo onog drugog filma, stvarno ne znam što je to ikome trebalo) Scooby konačno dobiti jedan dobar film. Ovdje treba napomenuti da postoji puno dugometražnih animiranih filmova o Scoobyju i ekipi, ali tu se radi o klasičnoj animaciji koja je dio šireg animiranog kontinuiteta kao i serije (najbolja usporedba su vam animirani Pokémon filmovi u odnosu na anime, dok je Detektiv Pikachu jedan sasvim drugi kontekst), tako da tu ne možemo govoriti o filmovima na isti način kao što govorimo o dva igrana filma i ovom filmu. No, da se vratim na poantu. Poanta je – Scoob! je obećavao. Nije trebao biti Wall-E, ali je svakako trebao biti dovoljno dobar da ga želimo ponovo vidjeti. Zvuči dobro? E pa ako sam vas uspio namamiti, kao što je trailer namamio mene, odmah ću vam reći – ništa od toga.

Ono što je bilo dobro u ovome filmu je animacija. Odrađena je na vrhunskoj razini, a animatori su se potrudili zadržati visoku razinu autentičnosti u odnosu na brojne animirane likove koji su se pojavili u ovome filmu. Izuzeci su tek Dick Dastardly, na čiji se nešto promijenjeni izgled do kraja ipak naviknete, te neki moderni hipster/Jason Momoa Captain Caveman, koji je toliko nespojiv s onim blesanom što je trčao za Teen Angelsima da meni i sada, par dana nakon gledanja, čuđenje (i blago gađenje) ne jenjava. Ostali likovi su doista autentični, a neke sitne promjene izvršene na licima ljudskih likova su korektne, dok je Scooby-Doo animiran i realiziran savršeno. Tehnička modernizacija napravljena je dobro, a čak je uspješno pobudila i cijelu seriju nostalgičnih trenutaka koji su nas posjetili na sve one animirane serije što smo gledali, a među koje spadaju Scooby-Doo, Where Are You?, Captain Caveman and the Teen Angels, Wacky Races, Jabberjaw i drugi. Posebno je lijepo bilo vidjeti modernu, računalno animiranu uvodnu špicu originalne serije Scooby-Doo, Where Are You?, koja je doista vjerno translatirana, iako je miks pjesme bio nešto manje efektan u odnosu na original.

Ostali dobri aspektu su… okej, nema ih više. Osim neke granične nostalgije. Granične. Zašto? Jer su i to uspjeli s***ati s pričom i karakterizacijom likova.

Ovaj je film, kako sam kasnije saznao, trebao biti (možda još i jest, pojma nemam, iako se nadam da nije) početak nekog šireg filmskog univerzuma temeljenog na likovima iz animiranih serija i filmova kuće Hanna-Barbera. Zato je izgledao ovako. I okej, recimo da tu ideju mogu prožvakati (iako mi nije jasno zašto bi netko išao raditi računalnu animaciju prema 50+ godina starim i međusobno nepovezanim likovima i onda to sklepati u zajednički filmski univerzum), ali ne mogu uopće zaokružiti misli kako bi prikazao što sve ne valja s pričom ovoga filma. Prvo, ovo je film o Scooby-Doou. Sve iteracije Scooby-Dooa uključuju ekipu Mystery, Inc. kako dolazi na neku (najčešće egzotičnu) lokaciju i tu rješava neki naizgled nadnaravni misterij, iza kojeg se u pravilu krije neki tip u maskama (animirani filmovi, poput Zombi otoka, znali su biti izuzetak od tog pravila pa je bilo i stvarnih čudovišta, al’ to je za neki drugi tekst). Dakle, osnovni koncept Scooby-Dooa je da se ekipa okupi da riješi misterij. I što mislite, kako je to riješio film? Vrlo jednostavno – uklonio ga je. Znači, osnovni koncept Scooby-Dooa kao franšize u ovom je filmu zamijenjen nekakvom nadnaravnom pustolovinom u kojem je sav misterij sveden na to da dvije suprotstavljene strane pomoću visoko sofisticirane računalne tehnologije traže tri lubanje. Nema čudovišta, nema misterija, a tip pod maskom je na kraju ubačen, ali ta je scena toliko uvredljiva za intelekt da bi ju najradije zaboravio. Nadalje, film je predstavljen kao geneza, odnosno kao film koji bi nam trebao objasniti kako se cijela ekipa upoznala. To je film i napravio. U prvih pet minuta i dvije relativno kratke scene, druga od kojih – doduše – sadrži i misterij, a to je da je ekipa otkrila da tobože ukletu kuću na Noć vještica opsjeda nitko drugi doli njezin vlasnik, iako nitko u tu kuću nikada ne dolazi i nije uopće jasno zašto je čovjek pravio toliku halabuku oko vlastite kuće, u koju ionako nitko ne ulazi. Ostalih 85 minuta filma nema nikakve veze s genezom ekipe, već s nekakvom besmislenom pričom o razdvajanju i odvajanju, o prijateljstvu i neprijateljstvu, a koja se svodi na to da se činjenica da je Scooby skinuo ogrlicu koju mu je Shaggy dao, iako mu je sam Shaggy rekao da ju skine i to je bilo potrebno radi same priče, tumači kao simbol nekakvog epskog prijeloma njihova inače neuništivog odnosa. Treća stvar su ex machina trenuci, kojih u filmu ima toliko da je to bolno gledati. Kada nešto nema smisla, onda naprosto ubacite nešto niotkud i riješite taj problem mimo svakog smislenog narativnog konteksta. Četvrto, modernizacija priče i samog konteksta nije uspjela. I dok su neki animirani filmovi iz glavnog kontinuiteta jako elegantno prilagodili likove novom vremenu, ovaj nabacani splet jeftinih Instagram fora i oživotvorenih memeova bio je toliko iritantan da će vam se više zgaditi što je netko mislio da bi tako mogao pridobiti nekoga, nego sama činjenica da to gledate. Ovaj film išao je prilagoditi sve novom dobu, kako bi Scooby-Doo bio zanimljiv novim generacijama. Međutim, sudeći po ocjenama i komentarima po webu, u tome nije niti približno uspio, a pritom je izgubio vjerojatno sve stare fanove, s obzirom da je doticaj s originalnom čarolijom ove franšize, izuzev nekoliko valjda zalutalih nostalgičnih trenutaka, potpuno izgubljen. Sumarno, treba reći da je Scoob! od obećanog ponudio gotovo ništa, a da je konačna priča jedan jeftini pastiš originalu u pokušaju, u suštini loše zamišljena, loše realizirana i potpuno bezdušna, isprazna priča čija je ciljana skupina potpuno nejasna, ali isto tako i potpuno promašena, ma koja god ona bila.

Što se tiče likova, tu nije čak toliki problem s karakterizacijom (iako jest), koliko je s time da je film jedan potpuni bućkuriš likova koji načelno nemaju veze jedni s drugima. Da, poveznica među tim likovima je da dolaze iz studija Hanna-Barbera, ali to je to. Likovi su iz drugačijih svjetova, njihove su priče potpuno nepovezane i sada ih je ovaj film ubacio u jedan moderni setting, napravivši to prilično loše. No, krenimo nekim redom.

Sama ekipa je… pa… okej. Mislim, nije to ni blizu originalnoj postavi, malo su ih ubili dijalozi i neka scenaristička rješenja, al’ s obzirom na generalnu razinu vratolomija u filmu, oni su skroz prihvatljivi. Zac Efron i Amanda Seyfried su okej, Will Forte zahtijeva malo navikavanja, dok je legendarni Frank Welker – jedini član originalne postave – standardno dobar. Mali problem imao sam s Velmom, ali ne zbog same glasovne interpretacije, već zato što je njezin lik bez ikakvog jasnog razloga i smisla pretvoren u Hispanoamerikanku (čak i ima onu jednu suludu španjolsku izjavu!?), iako Velma Dinkley teško može biti hispanskog porijekla i iako to nije trebala biti. Ta promjena – dodana radi trenda rasne inkluzivnosti i korektnosti – nije baš imala prevelikog smisla i bola je oči, međutim nije toliko isticana pa možemo reći da je prihvatljiva.

Ostali likovi su, u najmanju ruku, čudni, ako već nisu potpuno nepotrebni. Blue Falcon i Dynomutt su okej dodaci, oni su čak bili povezivani sa Scoobom i ekipom, mada činjenica da je u pitanju sin originalnog Blue Falcona nije baš najsretnije izvedena jer je lik ispao pomalo blesav i naivan, a to je daleko od originalne karakterizacije. Međutim, recimo da čak i njih možemo probaviti. I tu dolazimo do problema. Prvo, Captain Caveman. Moje prvo pitanje je – zašto? Moje drugo pitanje je – tko je ona tetovirana nakarada s dreadlocksima koja bi trebala biti Captain Caveman i gdje je pravi Captain Caveman? Svakako, nisam siguran da ću ikada dobiti odgovore na ova pitanja, ali kao netko tko jako dobro zna tko je Captain Caveman, razočaran sam apsolutno svim aspektima njegovog lika – izgledom, glasom, narativnom ulogom i karakterizacijom – i smatram da je bio potpuno nepotreban dodatak priči i filmu o Scoobyju, s kojim se teško može dovesti u vezu. To isto vrijedi i za glavne negativce ove priče – Dicka Dastardlyja i Muttleyja. Tandem kojeg pamtimo iz crtane serije Wacky Races, a onda i kasnije u Dastardly and Muttley in Their Flying Machines egzistirao je u potpuno drugom kontekstu od svijeta Scooby-Dooa i njegove družine, tako da je njegova uloga glavnog negativca ovoga filma, iako je trebala biti neki big reveal, zapravo besmislena i promašena. Vizualno je značajno izmijenjen, a ni glasovna interpretacija – koliko god Jason Isaacs bio dobar glumac – nije odgovarala originalu. Njegova je motivacija konfuzna, njegova uloga u ovoj naraciji nauštrb klasičnog antagonista iz Scooby-Dooa (izuzev pokušaja izgradnje zajedničkog filmskog univerzuma) potpuno nejasna i besmislena, a njegova interpretacija toliko neprirodna da se ni do samoga kraja ne uspijete naviknuti na nju. Iako su se autori potrudili da ubace što više referenci, to naprosto nije Dick Dastardly kakvog znamo i u tom je smislu negativac ovoga filma, kroz kojega je ujedno i eliminiran element misterija, potpuni promašaj. Bilo je tu još nekoliko referenci u odjavi filma, ali one nisu toliko važne, tako da ih ne treba komentirati.

A Simon Cowell… nisam siguran što bih uopće trebao reći. Majko mila.

Scoob! na kraju nije uspio ni u čemu u čemu je trebao uspjeti. Ova geneza slavnog Mystery, Inc. zapravo je bila najmanje film o Scooby-Doou, a ponajviše nekakav neukusan i uvredljiv pokušaj izgradnje zajedničkog filmskog svemira prema likovima iz animiranih filmova kuće Hanna-Barbera. Izuzev nekoliko pogođenih nostalgičnih trenutaka (koje možete nabrojati na prste jedne ruke), film nije ponudio ništa doli neprimjerne modernizacije, plitkih pastiša koji vrijeđaju originalne materijale, potpuno konfuzne priče i neprilagođenih likova. Izgradnja zajedničkog univerzuma treba ići tamo gdje je moguće, a ovdje to djeluje naprosto kao nekakvo djeci prilagođeno Frankensteinovo čudovište koje nema ništa od originala (osim imena), a toliko je loše kao samostalna priča da ne može privući praktički nikoga. Scoob! možda nije loš ako hoćete ubiti sat i pol vremena (recimo da možete prožvakati ovu premisu), ali ako i u kojem trenutku uključite mozak, shvatit ćete da uludo trošite svoje vrijeme i da to što gledate nema nikakve veze sa zdravim razumom. I šteta što je tako, jer ovo je konačno mogao biti dobar film o Scooby-Doou, a postao je samo jedan jeftini pokušaj imitacije originala, mada s originalnom na kraju nije imao nikakve veze.