Iako su i Božić i Nova Godina sada iza nas za ovu blagdansku sezonu, dobro smo se u zadnji čas sjetili pogledati Disneyevu božićnu komediju Noelle sa Annom Kendrick u glavnoj ulozi dok još traje to vrijeme. Našu recenziju pročitajte u članku.

Žanr: Komedija, fantazija, avantura, obiteljski

Redatelj: Marc Lawrence

Scenarist: Marc Lawrence

Glumačka postava: Anna Kendrick, Bill Hader, Billy Eichner, Julie Hagerty, Shirley MacLaine

Sinopsis: Noelle i njezin brat Nick su djeca Djeda Božićnjaka. No kada dođe vrijeme da Nick preuzme crveno odijelo i nastavi obiteljsku tradiciju, on će nenadano pred sam Badnjak nestati, a Noelle će morati otići u stvarni svijet u kojem nikad nije bila kako bi ga pronašla i spasila Božić.

Okej, tematika božićnog filma nam je svima poznata uzduž i poprijeko. Svake godine uoči ili tijekom blagdanske sezone stigne određeni broj filmskih naslova ispunjen tim blagdanskim ugođajem. Pa iako svake godine stigne po nekoliko takvih filmova, primjetio sam da dosta ljudi koji blagdane provode pred nekom vrstom ekrana još uvijek se radije vole podsjetiti na neke starije filmske naslove od kojih je, naravno, u prvom redu Home Alone, ali i Miracle on 34th Street, Polar Express, Elf, Bad Santa, A Dennis the Menace Christmas, bla, bla. Iako su gotovo svi oni svake godine obavezna lektira u gotovo svakom kućanstvu sa jelkom u kutu, i iako ti filmovi kroz godine nisu izgubili svoj boźićni značaj, tužna je činjenica da kroz godine dolazi sve manje i manje božićnih filmova koje bismo rado gledali i narednih godina, a ne samo u godini kada su izašli. Doduše, prošle godine je na Netflix stigao film The Christmas Chronicles koji nam je donekle vratio vjeru u te nove i moderne filmove božićnog žanra. I dok jedva čekamo nastavak tog filma koji stiže za godinu dana, ove godine smo se nadali novom božićnom slatkišu u obliku filma Noelle. No je li ovaj film u tome uspio?

Ufff, vjerojatno i iz ovog mog ‘ufff’ puhanja možete primjetiti da je Noelle jedan od onih čudnih i zbrda-zdola smiksanih filmova koji su, što bih ja rekao, najgori za recenziranje, jer niti ga možeš ishvaili, a niti ga možeš pošteno ispljuvati. Ali idemo ipak po redu, u ovom filmu glavnu ulogu igra Anna Kendrick kao naslovni lik Noelle, koja živi na Sjevernom Polu, i ktome je još kćer (pravog) Djeda Božićnjaka, a samim time je posvećena Božiću i njegovim tradicijama više nego ja francuskoj salati. Šalu na stranu, ovako ću vam rezimirati: neupitno je da je ovaj film sastavljen od hrpe dobro došlog blagdanskog ugođaja, te se na svakom koraku vidi da autori nisu štedjeli da ovaj film gledatelju predstave što je moguće božićnije (ne znam ni jel postoji ta riječ, ali valjda kužite što mislim). No ipak, iako je napunjen tim yuletide cheerom, te je generalno samo zbog toga i više nego sladak i, rečeno filmskim žargonom ovog filma – jolly, te ga se može odgedati sa guštom, film je nažalost, možda čak i nenamjerno za sobom povukao i neke felere preko kojih određeni gledatelji neće moći baš lako preći.

Dobro, prvo da kažemo šta je u ovom filmu za apsolutnu pohvalu. Kako smo i očekivali i kako Disney to naravno zna, vizualni dojam, CGI, elementi fantazije i sve ostalo što nam je pred očima prilikom gledanja filma su apsolutno na vrlo visokoj razini i tu se nema baš ništa za prigovoriti. Noellino božićno seoce na Sjevernom Polu je stvoreno i prikazano kao pravi praznik za oči i po svim božićno tradicijskim standardima. Selo koje se 365 dana u godini sprema za samo jedan, znate koji dan u godini, koje je konstantno ispod bijelog pokrivača, sa ukrasima, čarapama, božićnim lizalicama i svim tim điđa-bajama. Uz to je jasno da je i dizajn kostima na sasvim visokoj razini, a film nas nije poštedio ni onim klasičnih malih slatkih stvorenja kakvih u Disney projektima ima sve više i više, ovaj put je riječ o malom, slatkom jelenu Snowcone koji je u ulozi one životinje koja predstavlja najboljeg prijatelja i moralnu podršku glavnom liku.

E sada, što se tiče scenarija, tu dolazi onaj tricky part u slučaju ovog filma. Ovako, za sâm scenarij ne reći da je loš, naprotiv, sastavljen je dosta korektno. Dobro, definitivno nije riječ o scenariju i prezentaciji fabule od koje ćete opast na… znate što već mislim, ali nažalost, film kako sve više ide prema svom kraju, nekako nam se čini da gubi taj doticaj. Kao da je scenarist smislio dobru ideju za početak, ali mu je ponestalo dobrih ideja kad je trebalo zaključiti priču pa je samo nažvrljao prvo što mu je palo na pamet. Što se tiče dijaloga, oni su onako – jolly. Mislim, koncepcija dijaloga nije sastavljena nešto intelektualno, ali u to u ovakvom filmu i nije toliko važno. Bitno je da dijalozi služe svojoj svrsi, a uz taj blagdanski i jolly saft kojim su prožeti, sasvim su okej za jedan ovakav film. Također, kroz film dijaloge je film isporučio i nekoliko internih fora, uključujući i te jolly spike, ali i one klasične spike da film konstantno spominje jednu te istu stvar koja je ubiti potpuno nevažna za fabulu. Nije spojler ako vam odam da tu glavnu riječ ima iPad, a ono što je zanimljivo u mom slučaju je da sam to čudo tehnike i ja dobio za Božić ove godine i evo sada pišem pišem ovu recenziju na njemu. Da sam ovaj film pogledao prije Božića, vjerojatno bih prasnuo u smijeh jer mislim, kolike su šanse?

No idemo mi dalje, kad sam spomenuo smijeh, obavezna stavka kroz koju moramo proći kad su ovakvi filmovi u pitanju je, naravno, i humor. E sad, nećemo vas lagati, humor nije nešto inovativan. Istina, ima simpatičnih situacija koje mogu natjerati na onako mali i nevini podsmijeh, ali definitivno nije riječ o nećem neviđenom. Većina humora se klasično orijentira na one klasične engleske igre riječi, te Noellinu zbunjenost svakodnevnim svijetom u kojem nikad nije bila. A tako je to kada cijeli život provede na Sjevernom Polu gdje je temperatura u minusu 365 dana u godini. Dobro, priznajemo, bilo je i par sasvim dobrih forica od kojih sam se uspio nasmijati, ali humor je i dalje samo onako vrlo klasičan i standardan te će u njemu prvenstveno užvati mlađe gledateljstvo, a za odrasle ne garantiram, iako nekima možda i hoće. Dakako, kao i svi ostali filmovi koji se baziraju na liku Djeda Božićnjaka, i ovaj film ima čitavu količinu svih tih spika i elemenata koji se povezuju sa najpoznatijim djedicom na svijetu. Crveni outfit, sobovi sa svojim poznatim imenima, vilenjaci, zvuk praporaca, bla, bla, truć, truć. Uz to, u film je ubačeno i malo modernog začina u obliku moderne tehnologije kako bi se pokazalo, kako to i obično biva, da ni na Sjevernom Polu nisu baš imuni na sve moguće promjene koja je tehnologija uvela u 21. stoljeće.

Prije nego se uhvatimo možda glavnog problema ovog filma, da još kažemo par rečenica o glumačkim performansama. Glavna glumica Anna Kendrick odradila je sasvim solidan posao. Njezina prezentnost, u kombinaciji sa tim piskutavim glasićem jako je dobro odrađena. Dionice u kojima je trebalo glumiti tu njezinu indoktriniranost blagdanima, ali i zbunjenost svijetom izvan Sjevernog Pola je također odrađena sasvim zadovoljavajuće te je evidentno da Anna nosi cijeli ovaj film, što se naravno i očekivalo. Bill Hader, s druge strane, iako je bio zaslužan za zaplet filma, zapravo je imao puno manju važnost na ostatak prezentacije fabule. Iako je glumio onakvog lika koji ne može podnjeti pritisak kada od njega nešto jako puno očekuje, njegovi motivi da potraži život izvan Sjevernog Pola su pomalo banalni. Dobro, razumijem kako je to kada ti se nabija određeni pritisak, ali ne znam otkud je scenarist od svih mogućih solucija koje bi mu se mogle svidjeti u svijetu izvan Sjevernog Pola izabrao da se Nicku svidi to što mu se već svidjelo. A mislim, film se ipak zove Noelle, a ne Nick. Ostatak likova su uglavnom bili samo kozmetički detalji, ali Anna Kendrick je ta koja nosi cijeli film tako da je s obzirom na filmske gabarite, taj segment je više-manje zadovoljen.

E sad, već sam spomenuo da film, kako ide prema svom raspletu nekako sve više i više gubi konce. No ono što mislim, zapravo znam, da će glavni trn u oku većini gledateljstva biti sami rasplet koji je, kako to ono kažu, napravljen po SJW principima. E sad, nekim gledateljima će to smetati više, nekima manje. Meni osobno manje, ali istina je da je čudno bilo vidjeti ta neka korijenita odstupanja i političku koreknosti. Mislim, jasno je da se nešto tako moralo izvesti za potrebe filma i njegovog epiloga, ali držim da se epilog mogao smisliti i drugačije a da film i njegova kvaliteta, kakva je da je, ne izgubi na značaju. Dobro, film je na kraju ipak dobio taj neki happy end, pa iako okolnosti tog happy enda ostavljaju taj neki čudan utisak nakon gledanja filma, ipak je na kraju sve to nekako zaokruženo na jedan pristojan način

I sad zaključimo. Ovako, iako ima tih nekih manjkavosti i krivo povučenih poteza u egzekuciji kompletnog filma, Noelle suštinski simpatična i vedra božićna komedija za koju nitko nitko ne bi trebao imati grižnju savjesti što ju je pogledao. Anna Kendrick je odradila sasvim pristojnu ulogu, pa iako su ostali likovi uglavnom samo kozmetički detalji, vizualni dizajn, blagadnski ugođaj cijelog filma i ta simpatična, iako ne baš inovativna komedija od ovog filma stvaraju jedan jolly uradak koji je i više nego dobar za ovo vrijeme u godini koje je sada, doduše, iza nas. Ali tko zna, možda i sljedeće godine možemo provesti jednu blagdansku, filmsku večer uz ovaj joyfull božićni uradak.