Recenzija: Lost Girls (2020)
Pogledali smo novu Netflixovu drama misteriju s Amy Ryan u glavnoj ulozi, Lost Girls. Našu recenziju filma Lost Girls pročitajte u članku.
Žanr:
Drama, misterija, triler
Redatelj:
Liz Garbus
Scenarist:
Robert Kolker, Michael Werwie
Glumci:
Amy Ryan, Thomasin McKenzie, Gabriel Byrne
Radnje ukratko:
Kad kći Mari Gilbert nestane, zbog neaktivnost policije pokreće vlastitu istragu u zatvorenoj zajednici Long Islanda gdje je Shannan posljednji put viđen. Njezina potraga urodi pronalaskom preko desetak tijela ubijenih prostitutki.
Serijski ubojica s Long Islanda je poznati i dalje neriješeni slučaj, međutim, rijetki filmaši bi se uhvatili u koštac s pravljenjem stvarne misterije ubojstva koja nema završetak. Redateljica Liz Garbus se već više puta pokazala kao izvrsna stručnjakinja za dokumentarce, a ima i nominaciju za Oscara (What Happened, Miss Simone?; The Farm: Angola, USA). Pretpostavljam da ju je prvenstveno ova priča privukla kao dokumentarac, ali se pretvorila u njezin prvi igrani film više zbog nužnosti. Radeći prema knjizi od Roberta Kolkera i scenariju od Michael Werwie (Extremely Wicked, Shockingly Evil and Vile), Garbus nam nudi jedan drugačiji pogled na ove zločine, pogled majke koja ne želi odustati od svog djeteta po drugi put.
Amy Ryan (Oscarom nominirana za film Gone Baby Gone) daje žestoku i uvjerljivu izvedbu kao Mari Gilbert. Mari je majka koja se bori zadržati dva posla. Uz to, odgaja dvoje djece Sherri (Thomasin McKenzie – JoJo Rabbit) i Sarra (Oona Laurence – The Beguiled). Mari prima poziv starije kćerke Shannan, izražavajući oduševljenje što će ju djevojka posjetiti za večeru, te s malo oklijevanja, pita svoju kćerku za malo novaca kako bi popunila prazninu koju je ostavio smanjeni broj radnih sati.
Međutim, Shannan se ne pojavi, a misteriozni poziv sljedećeg jutra pokreće Mari i njezine druge dvije kćerke u istragu. Sherri otkriva tajnu koju je njezina majka čuvala od nje, dok s druge strane gleda kako njezina majka napada policajce zbog naizgled nedovoljnog interesa oko pronalaska Shannan. Dean Winters glumi detektiva Bosticka, koji jedva skriva svoj prezir prema Mari i njezinoj nestaloj kćeri ‘prostitutki.’ Policijski komesar Dormer (Gabriel Byrne) surađuje direktno s Mari, te se nosi s njezinom agresivnom borbom da zadrži slučaj svog djeteta aktivnim.
Mari se bori sa svojim emocijama oko Shannan, a zapravo kćerka Sherri postaje najinteresantniji lik u filmu. Drugi ključni likovi su Kevin Corrigan kao teoretičar zavjere Joe Salise, Reed Birney kao jezivi Dr. Peter Hacket i Lola Kirke kao Kim, sestra jedne od nestalih prostitutki. I dok Mari tjera policiju na ono što bi trebao biti njihov posao, četvero novih tijela je otkriveno pored bogate zajednice zatvorenih vrata naziva Oak Beach. Tu je uključena i ogromna sekvenca koja uključuje razne 911 pozive, te se odlično uklapa u pitanja je li ovdje na dijelu bila policijska nesposobnost ili zataškavanje. Manjak interesa oko nestalih djevojaka pokazuje da policija nije bila motivirana u pronalasku tih nestalih prostitutki, a kada ih Mari podsjeti da su to nečije sestre i kćerke je vrlo snažan trenutak.
Redateljica uključuje i neke potpuno nove klipove, a na kraju vidimo i konferenciju za novinare sa stvarnom Mari Gilbert. Shannan je nestala 2010. godine, a od tada je 10-16 tijela povezano sa serijskim ubojicom s Long Islanda – iako ti slučajevi nisu nikada riješeni.
Ako ovaj film gledamo kao policijsku proceduru, onda on ima hrpe rupa u sebi i preskače neke vrlo važne dijelove, međutim, gledano kroz osobnu dramu i komentare na policijsko ponašanje, tu je uspio. Ništa spektakularno, možda bi ovaj film bio bolje prikazan kao serija, gdje bi se ušlo dublje u razne detalje te istrage, možebitne propuste, a i dalje bi bilo mjesta i za osobnu borbu.
