Recenzija: The Killing of a Sacred Deer (2017)

Pogledali smo novi misteriozni, horor, triler film, s Nicole Kidman, Alicia Silverstone i Colin Farrell u glavnim ulogama. 

Žanr filma:

Drama, horor, misterija

Redatelj:

Yorgos Lanthimos

Scenarist:

Yorgos Lanthimos, Efthymis Filippou

Glumci:

Nicole Kidman, Alicia Silverstone, Colin Farrell

The Killing of a Sacred Deer je misteriozni, horor, drama film, redatelja Yorgos Lanthimos (The Lobster) i scenarista Yorgos Lanthimos i Efthymis Filippou. U filmu glumi Colin Farrell, uspješnog kirurga s velikom kućom i lijepom obitelji, čiji je cijeli život srušen kada se pojavi čudan dječak, kojeg glumi Barry Keoghan (Dunkirk), s iznenađujućom poveznicom i ugasi cijeli njegov svijet.

Ovo je jedan bolestan i jeziv misteriozni triler film. Horor baš i ne, ali definitivno uspije naježiti sve dlake na tijelu na trenutke. Priča filma je vrlo interesantna i okružena misterijom i većinu filma nemate pojma što se događa. Ili točnije rečeno, kako, zašto? Osim toga, film je dosta težak i tragičan, ali je interesantno par puta ta drama presječena s par scena crne komedije, koje su me dobro nasmijale.

U filmu je stvorena iznimna, jeziva i napeta atmosfera, iako film sam po sebi uopće nije posebno napet, ali ta glazba, ta luda glazba, diže jezu i napetost na jedan novi nivo.

Nažalost nije sve tako savršeno. Film počne vrlo dobro i negdje do pola filma je odličan, ali onda mi jednostavno nije baš jasno u kojem pravcu je otišao. Inače baš nisam ljubitelj rada i djela redatelja Yorgos Lanthimos (The Lobster), koji se čini odlučio raditi takve, čudne filmove i vidno je da se želi istaknuti kao osoba koja pravi ‘drugačije’ filmove od ostalih, ne nužno i bolje. Dakle film se činio kao klasični misterija triler film, a poslije se pretvorio u nešto nadnaravno, što nažalost do samoga kraja uopće nije otkriveno niti što, niti kako, a niti zašto i općenito cijeli kraj filma je puno lošiji od ostatka. Osim toga, prikazao nam je jedan težak, dramatičan film, u kojem iako likovi definitivno jesu čudni i drugačiji, imam osjećaj da sam više ja tugovao za tragičnim posljedicama u filmu od onih kojima su se događale. I to ne zbog krivice glumaca, jednostavno takvih likova.

Što se tiče glumaca oni su vrlo dobri, a posebno bi izdvojio bolesnu, ali sjajnu glumu mladog Barry Keoghan – glumi dječaka Martina – koji bi po mom mišljenju zaslužio biti nominiran za Oscara nakon ove izvedbe.

U svakom slučaju film je vrlo dobar, hoće li se svima svidjeti nisam siguran, ima svojih mana, ali definitivno i vrlina, samo bi volio kada bi redatelj malo bolje objasnio svoj rad, pa da ne moram razbijati glavu danima što se dogodilo, iako je to nekada dobro, ovog puta mislim da nije, jer do objašnjenja filma se može doći samo nadnaravnim razmišljanjem.