Recenzija: What Happened to Monday (2017)
U svijetu u kojem su obitelji ograničene na jedno dijete zbog prekomjerne populacije, identične sedmorke moraju izbjeći stavljanje u dugoročni san od strane vlasti i opasne borbe, dok istražuju nestanak jedne od svojih.
Žanr:
Akcija, avantura, sc-fi, krimi, triler
Redatelj:
Tommy Wirkola
Scenarist:
Max Botkin, Kerry Williamson
Glumci:
Noomi Rapace, Glenn Close, Willem Dafoe
What Happened to Monday (u Francuskoj se zove Seven Sisters) je distopijski, znanstveno-fantastični, triler film, scenarista Max Botkin i Kerry Williamson, redatelja Tommy Wirkola, a zvijezde filma su Noomi Rapace, Glenn Close i Willem Dafoe. Netflix je izdavačka kuća filma.
Ovaj film ima jednu vrlo interesantnu priču, odnosno jedan novi pogled na već poznatu priču. U budućnosti, populacija zemlje postaje problem i zabranjeno je imati više od jednog djeteta. Priča kao takva je već puno puta ispričana, ali pogled na priču je zanimljiv. Kada se rodi 7 jednakih curica (blizanke), dobri samaritanac Terrence Settman (Willem Dafoe) ih sakrije i odgaja tako da svaki dan druga od njih izlazi van iz stana. Pa tako imamo Monday, Tuesday, Wednesday… Svaka od njih drugačije se oblači i ima svoj drugačiji život, ali samo na svoj dan, uz to svaka ima druge sposobnosti.
Svih 7 sestara glumi odlična Noomi Rapace (The Girl With a Dragon Tattoo, Prometheus, The Drop), koja glumi 7 različitih likova, svaka na svoj način drugačija. Mada ima i drugih glumaca i glumica u filmu, mada ne puno, jedina vrijedna spomena je ona, jer gotovo cijeli film se radi o tih 7 Settman sestara.
Ono što mi se nije svidjelo u filmu je to što se dobar dio filma odvijao gotovo cijelo vrijeme u jednoj sobi, ali ipak gori dio mi je bio ta po meni ne potrebna akcija. Svaka od sestara ima svoje neke sposobnosti i slično, ali imaju i oko 50 kila. Tukle su se sa sigurno nekih 20tak specijalnih vojnika, pojedinačno i svaki puta su naravno pobijedile. I to ne bi bilo toliko čudno, da su ih ne znam upucale ili nešto slično, nego u tučnjavi. Cure koje gotovo da nisu izlazile iz kuće i jedna od njih je povremeno lupala u vreću. Nikako mi to nije držalo vodu.
Uz to, taj Child Allocation Bureau, koji se pokušava pokazati jako dobrom, tajnom organizacijom, na izgled ne želi da svijet vidi što rade, a po cijelom gradu idu, proganjaju i ubijaju te sestre, uz to uništavajući sve pred sobom.
U svakom slučaju film nije loš i daje nam jedan novi pogled na već više puta ispričanu priču.
