Pogledali smo prvu sezonu Netflixove Fast & Furious animirane serije – Spy Racers. Našu recenziju pročitajte u članku.

Žanr: Animirani, akcija

Kreatori: Tim Hedrick, Bret Haaland

Glumačka postava: Tyler Posey, Camille Ramsey, Luke Youngblood, Charlet Chung, Jorge Diaz, Renee Goldsberry, Manish Dayal, Vin Diesel

Sinopsis: Tinejdžer Tony Toretto slijedi stope svog rođaka Dominica kada njega i njegove prijatelje regrutira vladina agencija da se infiltriraju u ligu elitnih utrka koja je zapravo krinka kriminalne organizacije kojoj je cilj svjetska dominacija.

Nakon osam službenih filmova (sa devetim na putu), jednog spin-off filma, te jedne nedavno najavljene video-igre koja također dolazi sljedeće godine, popularni akcijski serijal Fast & Furious odlučio je u suradnji sa Netflixom i DreamWorksom zaplivati i u animirane vode, i kao rezultat toga smo dobili ovu animiranu spin-off seriju od osam epizoda. S obzirom da svaka epizoda u prosjeku traje između 20 i 25 minuta, kada to sve pomnožimo dobijemo da trajanje cijele sezone možemo zaokružiti na nešto manje od tri sata, što nije puno duže od trenutnog formata dužine službenih Fast & Furious filmova, tako da vam cijela sezona može doći kao jedan malo duži animirani film.

No ipak, nažalost se mora reći da ova serija nije uspjela ispuniti očkivanja koja i nisu bila baš visoka te ni u ludilu ne može predstavljati ime Fast & Furious serijala, i to govorim kao jedan od onih koji još vole gledati i ove nove filmove i koji još uvijek vjerno prate ovaj serijal. Zapravo, glavna prednost ove serije je što nosi to Fast & Furious ime, jer da je ovo rađeno kao neka nova i originalna serija, sasvim je sigurno da se za njom nitko ne bi ni okrenuo. No s druge strane, u isto vrijeme je i glavni problem ove serije to što najviše pokušava živjeti na (neću reći slavi) popularnosti ovog serijala koji je i dalje svjetski popularan. Preočito je da je serija previše i pretjerano igrala na kartu što je dio tog većeg svemira kojeg je izgradila popularnost filmova.

Da vam budem iskren, gledajući ovu seriju imao sam osjećaj da gledam one stare crtiće kakvi su rano ujutro bili na televiziji vikendom dok sam bio klinac, kao što su Ninja Kornjače, Transformersi, Bikeri s Marsa i tome slični crtići. Isto tako se mora naglasiti da je ova serija pravljena na totalno dječiji način, to ne bi bila mana da se ideja serija bolje ekgzekuirala, ali nažalost nije. Iako sama ideja priče nam se ni prije izlaska serije nije činila baš intelektualnom, a originalnom još manje, nadali smo se da će se moći ispričati na način da se to uspije opravdati. Nažalost, serija je i u tom segmentu podbacila. Naime, serija je toliko inzistirala na klišeju onih akcijskih scena kojih smo vidjeli u filmovima da to nije normalno. Iako su prikazane na drugačije načine i kroz drugačije segemente priče, preočito je da više od pola toga što smo vidjeli u seriji pokupljeno iz filmova. Scena utrke kroz uske tunele koja je copy-paste iz 4. filmskog nastavka, scena sa vlakom koju smo već vidjeli u 5. dijelu, pa onda jurnjava za avionom iz 6. dijela, pa scena letećeg auta i jurnjava sa dronovima iz 7. dijela, i na koncu sva ona worldwide hakiranja koju su pokupljeni iz 8. nastavka. Nažalost, sve to pokazuje da autori nisu imali nikakve volje uložiti bilo kakvog truda oko ove serije, jer da su barem malo upregnuli moždane vijuge, i od ovako klišeizirane ideje su mogli stvoriti puno bolju prezentaciju cijele fabule, ali eto, nisu.

No idemo dalje, osim tog tragičnog prezentiranja priče, nažalost ni prikaz i karakterizacija likova se nije baš pokazala svijetlom točkom. Glavni lik Tony Toretto, rođak Vin Dieselovog Doma je naravljen donekle solidno, ali njegov tim je totalno brzinski zbrzan. Istina, svaki takav tim treba neki drugačiji profil: vozače, hakere, komičare itd. No likovi Tonyevog tima su napravljeni totalno nezanimljivo, a neki čak i iritantno. Tu dodajemo lik i vladine agentice Ms. Nowhere, koja je zapravo ekvivalent Kurt Russellovog Mr. Nobodya kojeg smo gledali u 7. i 8. filmu, koja je mogla biti skroz okej lik da joj nisu nabacali tone i tone bespotrebne komedije u karakter. Kada smo to već spomenuli, većina humora, rekao bih čak 90%, je bila apsolutno bespotrebna. Znamo da je humor danas neizostavan, ali ne samo da ga je bilo puno, puno previše, već je i toliko neoriginalan, banalan, i na toliko niskoj razini da imam osjećaj da su ga smišljala djeca u predškolskoj. Također, ono što ovu seriju čini još više dječijom je činjenica da su glavni likovi sve mahom tinejdžeri koji ispadaju sve sami genijalci, svatko u svom sektoru. Možeš ti okačit mačku o rep tu spiku da je glavni lik Toretto jer sigurno nije sve u genima, iako taj glavni lik, koji ne izgledana dana starije od 16-17 godina vozi jednako kao njegov iskusni rođak Dom, a da ne spominjemo forcanje cijele te ideje obitelji i kršenja zakona fizike.

Negativac Shashi Dhar također nije napravljen kao neki inovativni negativac. Iako ima tu neku pozadinsku priču i svoje vlastite motive koji su kasnije objašnjeni, i to je ispao jedan veliki klišej. Zapravo, od svih likova, jedini koji je više-manje ispao zanimljiv je lik Layle Grey, trkačice koja je jedna od onih početnih antagonista koji kasnije prijeđe u redove pozitivaca. Znamo, i to djeluje kao ekvivalentni copy-paste na lik Gisele koju je u filmovima glumila Gal Gadot, ali pored svega, razvoj Layle kao lika je ipak nekako držao pažnju te ipak budi neku znatiželju da vidimo što će se dogoditi sa njom na kraju. Možda će ovo ispasti spojler, ali ne mogu ne spomenuti da se u cameo ulozi pojavila i animirana verzija Dominica Toretta kojem je glas davao, naravno, Vin Diesel. Iskreno, iako je sveopća animacija više-manje solidna, Dom je u svojoj animiranoj verziji imao onaj izgled tupoglavog mišićavka kakvu smo još prije deset godina ili više godina vidjeli u video-igri Wheelman u kojoj je Diesel imao glavnu ulogu.

I što na kraju pametnoga reći? Iako je nastala kao plod suradnje jednog planetarno popularnog Netflixa, Universala kojem je Fast & Furious najveća franšiza i DreamWorks Animationa koji je stvorio poznate animirane filmove Shrek, Madagascar i How to Train Your Dragon, ova serija nije uspjela, što bi ameri rekli, live up to its name. Jednostavno serija samo živi na popularnosti filmskog serijala, a sama za sebe ne nudi skoro ništa što ju čini vrijednim gledanja, čak niti među onim najzagriženijim fanovima serijala (kakvim i sebe smatram). Još uvijek jedva čekam deveti filmski nastavak u svibnju 2020. i kao fan FF-a ću gledati i ako nekim čudom Netflix naruči drugu sezonu, ali da je ova serija učinila uslugu i ponudila nešto novo i pamtljivo FF fanovima – nije!