Recenzija: Atomica (2017)
Dominic Monaghan, Tom Sizemore i Sarah Habel glume u ovom znanstveno-fantastičnom trileru o misterioznim događajima u udaljenoj nuklearnoj elektrani.
Žanr filma:
Sci-fi, triler
Redatelj:
Dagen Merrill
Scenarist:
Kevin Burke, Federico Fernandez-Armesto
Glumci:
Tom Sizemore, Sarah Habel, Dominic Monaghan
Drugi naziv za ovaj Syfy film je bio Deep Burial i to bi bio prigodan naziv za ovaj, nisko budžetni, znanstveno-fantastični triler film.
U bliskoj budućnosti, kada se prekinu komunikacije u udaljenoj nuklearnoj elektrani, izoliranoj u pustinji, mlada inspektorica zaštite, Abby Dixon, je primorana otići tamo kako bi ih ponovno uključila. Jednom unutar postrojenja, misteriozni tragovi i čuna ponašanja dovode u pitanje Abbyn zdrav razum, a možda i identitete, dvoje zaposlenih u elektrani.
Užasno loša, usporena i dosadna priča je ono što je obilježilo ovaj film. Film se odvija u ‘bliskoj’ budućnosti gdje su nakon nuklearne katastrofe sve nuklearne elektrane ugašene, osim jedne koja je izolirana daleko u pustinji. Kao i obično poslali su mladu inženjerku Abby (Sarah Habel, The CW’s Riverdale), koja je kao i obično mlade inženjerke na nuklearnim elektranama, vrlo vrlo zgodna i ne samo to nego i prikladno odjevena za takve poslove. Tamo ju dočeka Robinson Scott (Dominic Monaghan), koji često ima dugačke monologe, naravno potpuno ne potrebne, ali samo kako bi probali maknuti naglasak s vrlo tanke glavne priče. Nakon jedno pola filma, pojavljuje se i treći lik u filmu, Dr. Zek (Tom Sizemore), koji je nestao, odlazeći sam u radioaktivnu pustinju. Do tada Abby već shvati da nije ona ta koja gubi razum, nego, pazite sada, to gledatelji nisu ni mogli sanjati!!!, dvoje likova koji gluma s njom su ti koji su izgubili razum. Zaista nešto što nitko nije mogao predvidjeti (sarkazam).
Gluma je na razini priče, poprilično loša, s djelomično bolje odglumljenim Robinson Scott (Dominic Monaghan), a uloga Abby (Sarah Habel, The CW’s Riverdale) je u filmu samo zbog svog sexy izgleda. Inače je na njenom mjestu mogla biti i žena ili muškarac u svojim 50′ 60′ godinama, koji bi zaisti mogli znati što se događa u nuklearnim elektranama koje su godinama prije toga pogašene (naša glumica bi se po mojoj slobodnoj procjeni, možda rodila u to vrijeme).
Uz to efekti u SF filmu su… ne postoje. Ima jedno 20 sekundi vožnje, nečim, što je prevezlo Abby do elektrane. I to je sve. Ostatak filma lutaju, mračnim, slabo osvijetljenim hodnicima.
Iako sam veliki ljubitelj SF filmova, ovo je nešto što obavezno treba preskočiti.
