Recenzija: Angel Has Fallen (Pad anđela, 2019)

Pogledali smo film Angel Has Fallen, treći nastavak političko-akcijskog Has Fallen serijala sa Gerard Butlerom i Morgan Freemanom. Našu recenziju pročitajte u članku.

Žanr: Akcija, drama, triler

Redatelj: Ric Roman Waugh

Scenarist: Robert Mark Kamen, Matt Cook, Ric Roman Waugh

Glumačka postava: Gerard Butler, Morgan Freeman, Jada Pinkett Smith, Lance Reddick, Tim Blake Nelson, Piper Perabo, Nick Nolte, Danny Huston

Sinopsis: Agentu tajne službe Mike Banningu namješteno je za pokušaj atentata na predsjednika, te mora izbjeći vlastitu agenciju i FBI dok pokušava otkriti stvarnu prijetnju.

Budimo realni, živimo u vremenu kada akcijskih filmova nikad dosta, pogotovo tih ‘Let’s make America great’ akcijskih trilera koji nam, uz vrlo veliku dozu američko-političke propagande, mogu i znaju ponuditi i dobru dozu praznoglave, ali solidne akcije koja može biti prava uživancija za sve ljubitelje ovog žanra. Istina je da iako su takvi filmovi pretežito vrlo šablonizirani te ne predstavljaju neke elitne izdanke sedme umjetnosti, ali ipak, neki od njih su zaista dovoljno dobro napravljeni da, unatoč nekim određenim manama, mogu biti vrlo zabavni te itekako vrijedni gledanja, a Angel Has Fallen tu nikako nije iznimka.

Kada govorimo o političkim trilerima, ja se uvijek prvo rado sjetim filma Air Force One iz 1997. sa Harrisonom Fordom i Gary Oldmanom koji je bio pravo oličenje političkog trilera te meni osobno i jedan od najboljih filmova tog tipa. Inače, kada je Angel Has Fallen prvi puta najavljen, govorilo se da će radnja primarno biti smještena u taj poznati predsjednički avion. Osobno, ja sam veliki ljubitelj trilera čija je radnja smještena u avionu te mi je bilo dosta žao što se ta glasina pokazala kao lažna, ali ako zanemarim te svoje osobne iterese, mogu reći da je Angel Has Fallen i kao ovakav napravljen sasvim solidno te da mi nikako nije žao što sam ga gledao u kinu.

Serijal Has Fallen je započeo 2013. kada je izašao Olympus Has Fallen koji je zapravo bio veliko iznenađenje, odnosno jedna izvrsna i divlja vožnja u lunaparku koja je od početka do kraja bila napunjena velikom dozom izvrsne akcije zbog čega je Olympus jedan vrlo dobar izdanak od onih filmova koji se gledaju principu ‘pusti mozak na pašu i uživaj’. Tri godine kasnije je izašao nastavak London Has Fallen koji je, nažalost, bio izuzetno loš. Iako akcije nije nedostajalo, u slučaju tog filma su puno više na površinu isplivale neke velike mane koje je Olympus vrlo vješto uspio prikriti sa svojim dobrim segmentima. London je tako prošalo poprilično loše i od kolega recenzenata te nam je ostao relativno gorak okus za kojeg se čekali i nadali se da će ga Angel Has Fallen uspjeti isprati.

Sada kada smo riješili taj uvodni dio, bacimo se u sami film zbog kojeg smo ovdje. Kako ste već i mogli pretpostaviti, Angel Has Fallen je, generalno gledano, jedan tipičan i sasvim neloš film. Iako je nešto lošiji od Olympusa, film je definitivno barem jedno deset koraka ispred Londona, tako da možemo reći da je gorak okus ispran. Iako je fabula dosta šablonizirana i apsolutno predvidljiva, scenarij je dosta dobro i kompaktno ukomponiran. Dobra je stvar da se nije išlo u neko preveliko i dubinsko istraživanje fabule jer to uopće nije i potrebno u ovakvom filmu koji se prvenstveno prodaje zbog te velike doze tučnjave, pucnjave, eksplozija, bla, bla.

Kao i prethodna dva nastavka, glavnoj ulozi se vraća Gerard Butler, koji iako nije imao neke vrhunske uloge, još uvijek se uspjeva dočepati nekih osrednjih i/ili solidnih uloga koje ga koliko-toliko drže da ne padne u Hollywoodski zaborav. Performans Butlera u ovom filmu nije ništa posebno. Definitivno je da nije riječ o nekom WOW performansu, ali tko u ovakvim filmovima gleda na glumu kada je akcija ta koja pokriva 95% posto cijelog filmskog ambijenta. Morgan Freeman je bio na svojoj klasično zadovoljavajućoj razini, ali nije ga u filmu nije bilo dovoljno da se o tome baš može naširoko pričati. Film naravno vrvi i povećom dozom sporednih likova koji su zapravo samo kozmetički detalji fabule jer je jasno da se apsolutno sve vrti oko Butlera. Možda jedino se može još spomenuti Danny Huston koji je zadužen za određene, ali dosta predvidljive plot-twistove jer ipak, kao i u većini njegovih uloga, vidi se da i iz aviona da ima taj bad guy izgled ispisan na licu. Vrijedan spomena je i Nick Nolte u ulozi Clay Banninga koji je onaj klasični ‘ludi dida’ koji je zadužen za ono malo, ali vrlo dobrodošlog humorističnog ambijenta.

Što se tiče režije i vizualnog dojma, s obzirom na tip filma, može se reći da je to napravljeno dosta zadovoljavajuće. Akcijske scene su vizuano vrlo impresivne, ali mora se reći da su određene akcijske scene toliko brze i intenzivno izrežirane da će vam u nekim trenutcima u žaru borbe samo blještati pred očima, a uopće se vidi ni tko, ni što, ni zašto, ni kome, ni čemu. Ali dobro, nećemo cjepidlačiti, na kraju krajeva, što smo drugo i mogli očekivati od ovako intenzivnog političkog trilera. Kada već opet spomenuh politiku, ovaj film je još jedan film koji predstavlja taj odnos Američke i Ruske vlade koji radi na principu “malo se svađamo, malo se za ruke držimo.” Naravno, sve to na kraju bude napravljeno da na kraju i jedna i druga strana ostanu zadovoljne. Uz to, u filmu su prikazana i ona klasična američka pretjerivanja kako je svatko spreman umrijeti za predsjednika i slične điđa-baje, ali isto smo to gledali i u Air Force One, tako da smo na to već odavna navikli. Još samo jedna stvar vrijedna spomena je i glazba, koja posebno dolazi do izražaja tijekom akcijskih scena. Glazba je vrlo dinamična te je vrlo dobro ukomponirana u dinamiku i intenzitet akcije.

Što na kraju pametno reći? Je li Angel Has Fallen vrijedan gledanja? Pa ako ste gledali prva dva filma, te ako ste ljubitelj ovog intezivnog akcijskog žanra, te vam ne smeta što se u ovakve filmove guraju one parole “Amerika ovakva, Amerkiva onakva,” onda definitivno da. Iako nema onu čar i dinamiku kakvu je imao Olympus, svejedno je dovoljno dobar za dva sata filmskog i akcijskog uživanja. Iako film ima neke mane i određene plot-holove (negativci dignu cijelu bolnicu u zrak, a iz nje se evakuiraju samo predsjednik i njegovi tjelohranitelji, a što je sa ostalim pacijentima?), film ipak ima mesa te nikako nije dosadan. Velika doza impresivne akcije i određena doza humora te korektno složena priča uz dobu i dinamičnu glazbu u konačnici daju film vrijedan barem jednog gledanja.