Recenzija: 47 Meters Down (2017)
Dvije sestre koje odlaze u Meksiko na odmor, su zarobljene u kavezu za promatranje morskog psa na dnu oceana. S manje od sat vremena kisika i velikih bijelih morskih pasa koji kruže u blizini, moraju se boriti za preživljavanje.
Žanr filma:
Avantura, drama, horor
Redatelj:
Johannes Roberts
Scenarist:
Johannes Roberts, Ernest Riera
Glumci:
Mandy Moore, Claire Holt, Matthew Modine
47 Meters Down je još jedan u nizu filmova s velikim bijelim psinama. Iako nije ništa pretjerano kvalitetan ipak je bolji od većine novijih filmova, poput The Shallows ili The Reef.
Priča je klasika dvije djevojke odu na godišnji odmor, koji se pretvara u odmor iz noćnih mora! Krenu u avanturu gledanja morskih pasa u kavezu, kada nešto krene po zlu i ostanu zarobljene na dnu mora, s malo kisika i velikim bijelim psinama svuda okolo njih. Ono što krasi ovu priču je jedan jako dobar zaokret, koji zbog spojlera neću otkrivati, samo šteta što nije još malo bolje iskorišten jer bi time film bio još bolji.
Gluma u filmu je zanemariva, jer većina se odvija pod morem, pod maskama, tako da gotovo se ništa ni ne vidi, ali isto klasik za takve filmove, puno bježanja i vrištanja, te trošenja kisika kojeg je malo.
Vizualno film izgleda vrlo dobro. Scene pod morem su odlične, a moraju se pohvaliti i vrlo uvjerljivi prikazi morskih pasa i njihovih ugriza. Zaista izgleda uvjerljivo.
Osobno ovaj film mi se svidio, koliko je to moguće, za film s vrlo “tankom” pričom, koja je viđena već puno puta.
