Oscari 2019. – Svijet filma predviđa!
Možete ih voljeti, možete ih mrziti, možete ih smatrati ispolotiziranima, previše korektnima, ovakvima, onakvima, ali činjenica ostaje – Oscari, odnosno godišnje nagrade Akademije filmskih umjetnosti i znanosti (AMPAS), najveća su i globalno najprepoznatljivija filmska nagrada. Unatoč brojnim kontroverznim odlukama tokom godina, Oscari i dalje privlače enormnu pažnju pa je, stoga, red da se i mi na portalu osvrnemo na njih.
Ove godine gledat ćemo 91. dodjelu Oscara, a koja će se 24. veljače 2019. godine (kod nas je to u noći s 24. na 25. veljače) održati u Dolbyjevom teatru u Los Angelesu. Nakon nepotrebne kontroverze s Kevinom Hartom, bit će ovo prva dodjela u posljednjih 30 godina u kojoj nećemo imati fiksnog voditelja, već će brojna poznata lica biti prezenteri i pobrinuti se za show program. Kao i dosad, nagrade će se dodijeliti u 24 različite kategorije; ovo napominjem zato što su postojali planovi promjene broja nagrada (op.a. Oscar za najbolji popularni film, štogod to bilo), ali Akademija je zbog objektivno opravdanih razloga odustala od toga, isto kao što je odustala od sulude ideje da četiri nagrade (među kojima su neizostavne fotografija i montaža!) prezentira tokom pauze za reklame, tako da ćemo dodjelu istih, kao i svih ostalih, gledati tokom izravnog prijenosa. Kao i većinu prethodnih godina, dodjelu će i ove godine prenositi HRT na svom prvom programu.
Što se tiče samoga teksta, on će biti podijeljen u dva dijela. Prvi dio sadržavat će komentare na neke od najvećih i najvažnijih kategorija, dok će drugi dio sadržavati tablicu sa svim predviđanjima.
Oscari za najbolje muške uloge
Tekst sam odlučio započeti s glumačkim Oscarima, jer mi se po nekoj osobnoj sistematizaciji tako činilo najprikladijim. Ove godine doista imamo nekoliko jakih kandidata i vrlo pamtljivih uloga, zbog čega bi borba, barem kada je u pitanju glavna muška uloga, mogla biti vrlo napeta. U kategoriji muške sporedne uloge ne bi smjelo, po mom osobnom mišljenju, biti previše dilema. Adam Driver (BlacKkKlansman) i Sam Elliott (A Star is Born) su odradili zanimljive uloge, ali kojima nedostaje neke velike dramske dubine (Driver) odnosno eksponiranosti (Elliott). S druge strane, Richard E. Grant (Can You Ever Forgive Me?) je možda odigrao i ulogu svoje karijere, međutim glavni je problem što je cijeli taj film podređen narativi i problemu glavnog ženskog lika, tako da je Grantov lik sporedan u doslovnom smislu te riječi, a shodno time i ne pretjerano snažan kandidat. Sam Rockwell (Vice) će definitivno pobrati simpatije Akademijinih glasača za svoju nevjerojatno autentičnu interpretaciju Georgea W. Busha, međutim tako otvoreno satirične uloge rijetko kada dobro prolaze na Oscarima. I tako se Mahershala Ali (Green Book) profilira kao najjači i najizgledniji dobitnik Oscara za najbolju mušku sporednu ulogu (bit će mu to drugi, nakon onog za Moonlight). Osobno se u potpunosti slažem s tim izborom (ako se on i desi), s obzirom da je njegova uloga u kontekstu konkurencije ne samo najkompleksnija i nejkompletnija, već i nesumnjivo najljepša.
Inače, ako se netko pitao zašto je Mahershala Ali, koji ima praktički jednaku količinu vremena na ekranu kao i Viggo Mortensen te je i dramski jednako važan lik kao i Tony, nominiran za sporednu, a Viggo Mortensen za glavnu ulogu, odgovor leži u sljedećem – dakle, nominacije Akademiji šalju producenti te oni sami biraju u koju će kategoriju smjetiti koga; Akademija tu ne vrši korekcije. S obzirom da su producenti Zelene knjige vjerojatno procijenili da je besmisleno trpati obojicu u istu kategoriju, a rasporedom su valjda odlučili da Ali ima više šanse u sporednoj nego Viggo, odnosno da Viggo ima više šanse u glavnoj nego Ali. I tako se, ljudi moji, određuju nominacije.
Što se tiče glavne uloge, mislim da su Christian Bale (Vice) i Rami Malek (Bohemian Rhapsody) najupečatljiviji kandidati na samom startu. Od karizmatičnosti i kvalitete interpretacije pa do fizičke transformacije, njih su dvojica ipak jednu razinu iznad ostalih, posebice Bradleyja Coopera (A Star is Born) i Willema Dafoea (At Eternity’s Gate), dok je Viggo Mortensen (Green Book) zapravo jako blizu. Akademija voli velike žrtve (De Niro u Razjarenom biku, McConaughey u Dobrim dilerima iz Dallasa), međutim rijetko kada smo imali priliku vidjeti tako karizmatičnu i posebnu interpretaciju kao Malekovu. Daleko od toga da su ostala trojica loši, posebice Mortensen, međutim mislim da se jedini dvoboj realno može voditi između Balea i Maleka, pri čemu ja osobno favoriziram potonjeg i mislim da ju je, za jednu malu emocionalnu nijansu, više zaslužio. Ne bi bilo nepošteno ni da nagradu dobije Mortensen, ali, nažalost, mislim da se to neće dogoditi ni ove godine.
Oscari za najbolje ženske uloge
Konkurencija među glumicama je ove godine još veća nego među glumcima i to u obje kategorije – onoj za sporednu i glavnu žensku ulogu. “Problem” sa ženskim ulogama ove godine je što su one, više-manje, vrlo ujednačene i praktički podjednako kvalitetne. Kad pogledate sporednu ulogu imate maestralne Emmu Stone i Rachel Weisz (The Favourite), izvanrednu Amy Adams (Vice), donekle favoriziranu Reginu King (If Beale Street Could Talk) i ugodno iznenađenje u vidu Marine de Tavire (Roma). I dok If Beale Street Could Talk još nisam imao priliku pogledati pa ne mogu reći zaslužuje li Kingova Oscara, za prve tri navedene to mogu apsolutno reći – i Stone, i Weisz i Adams su, svaka na svoj način, ostavile bez daha i zaslužile su ovu nagradu. Čini mi se da je Marina de Tavira ubačena kao počast iznimnosti same Rome, međutim njezina je uloga, objektivno, nešto ispod ovih ostalih. Moj osobni favorit? Rachel Weisz. Teško mi se bilo odlučiti između Emme Stone i nje, ali na kraju sam, kao što sam rekao i u kritici, ipak skloniji njezinoj verziji priče, plus – samo je zbog onih batina i odlaska u bordel zaslužila da joj se oda počast!
Što se glavne ženske uloge tiče – situacija je praktički identična. Od pet kandidatkinja, mislim da jedino Melissa McCarthy (Can You Ever Forgive Me?), kojoj je ovo (zaslužena) prva nominacija za Oscara, nije nekakav očiti konkurent, dok su ostale četiri glumice podsjednake. Lady Gaga (A Star is Born) medijski je favorit i indirektni pritisak da ona odnese nagradu je naprosto nevjerojatan; uz to, Akademija nije nesklona dijeliti pjevačicama nagrade pa su tako i Cher i Barbra Streisand ranije dobivale ovu nagradu. Anonimna Yalitza Aparicio (Roma), inače po struci učiteljica bez ikakvog glumačkog iskustva, neočekivano je iznenađenje na ovogodišnjim Oscarima i ne bih se uopće iznenadio kada bi se, na koncu, pokazala kao dark horse ovogodišnjih nagrada. I na kraju, tu su diva, Glenn Close (The Wife), koja je neupitno odigrala jednu od svojih najboljih i najemotivnijih uloga, te Olivia Colman (The Favourite), kojoj je neobična i otkačena interpretacija kraljice Anne zasigurno najbolja uloga u dosadašnjoj karijeri. Colmanova je moj osobni favorit za ovu nagradu, međutim ne bih se bunio ni da ju Akademija (konačno!) uruči Glenn Close, dok mi se čini da Yalitza Aparicio, a posebice Lady Gaga, ipak imaju nešto slabije uloge i interpretacije u odnosu na dvije izražene favoritkinje.
Oscari za najbolji originalni i adaptirani scenarij
Mislim da nikada nije bila tješnja konkurencija u obje scenarističke kategorije, barem ne otkako ja pratim Oscare. Kriteriji za scenarije su meni uvijek bili najnejasniji što se tiče svih nagrada, pogotovo jer mi je malo vjerojatno da su članovi akademije doista čitali te tekstove pa su mogli procijeniti njihovu objektivnu kvalitetu. Problem ove godine je što svi nominirani scenariji imaju nešto posebno u sebi – bilo da je to izvrsna priča, bilo da je inovativna naracija ili su pak, kao cjelina, vrlo originalni. Po pitanju adaptiranog scenarija, mislim da se Can You Ever Forgive Me? i The Ballad of Buster Scruggs (iako su Coenovi predstavili još jedan maestralno ingeniozan scenarij) ipak mogu staviti u drugi red favorita, a nekako sam, temeljem opće procjene, sklon tu i staviti onaj za If Beale Street Could Talk, iako film još nisam odgledao. To bi značilo da su kao glavni favoriti ostali A Star is Born i BlacKkKlansman. S obzirom da Akademija scenarističke Oscare često tretira kao “utješne nagrade” za one filmove koji se nisu, iako su bili favoriti, iskazali u drugim kategorijama, ovdje bih ipak tipovao na Leejev BlacKkKlansman, jer mislim da će A Star is Born pokupiti zasluženu nagradu za najbolju originalnu pjesmu, tako da bi BlacKkKlansmanu ovo bila najizglednija šansa. Mislim, taj film je izrazito duhovit, domišljat i originalan tako da osobno ne bih imao ništa protiv takve odluke, međutim vrlo mi je teško iznijeti neku konkretnu prognozu.
-
Povezano: Oscar 2019 Dobitnici – pratite članak
Po pitanju originalnog scenarija, konkurencija je još jača – The Favourite, Roma, Vice i Green Book, kojima se pridružuje filozofski vrlo izazovan First Reformed. I dok mi se čini da potonji ipak nema prevelike šanse, među ostala četiri – svaki je jednako izgledan pobjednik. Svaki od tih scenarija ima nešto posebno, nešto prekrasno i nešto originalno, što bilo kakav konkretan izbor čini vrlo složenim. Ipak, vodeći se ranije navedenim iskustvom, mislim da bi nagradu mogli odnijeti scenaristi filma The Favourite, koji u scenarističkom kontekstu i jest ponudio najviše originalnosti, uz McKayjev Vice. Roma i Green Book su kandidati iz drugog reda, međutim prednost dajem ovima prvima zato što su ovi filmovi sigurni (Roma za najbolji strani film) ili vrlo vjerojatni (oba za najbolji film) dobitnici nagrade za najbolji film, tako da bi “gubitnicima” kao utjeha mogao dopasti Oscar za najbolji originalni scenarij.
Oscar za najboljeg redatelja
Ovdje je situacija prilično jednostavna, rekao bih. Pobjednik bi trebao biti, i to potpuno zaslužuje, Alfonso Cuarón. Ono što je on u redateljskom smislu uradio s Romom je naprosto maestralno i mislim da bi si Meksikanac komotno mogao pridodati svog drugog Oscara i tako naslijediti svog sunarodnjaka, Guillerma del Tora. Zanimljivo je kako su od posljednjih pet dobitnika Oscara za najbolju režiju – njih čak četvorica bili Meksikanci; Cuarón i del Toro po jednom, Iñárritu dva puta (uzastopno!). Cuarón bi tu tradiciju trebao nastaviti i ove godine, tako da bismo u ponedjeljak mogli imati čak pet meksičkih dobitnika u posljednjih šest godina (jedini nemeksički dobitnik bio je Damien Chazelle, prije dvije godine). Naravno, treba pohvaliti i Pawlikowskog, čija ars poetica naprosto pršti iz Zimne wojne, i posebno Lantimosa, koji je moj drugi favorit iza Cuaróna. Spike Lee mi se, barem u kontekstu filma za kojeg je nominiran, čini kao najmanje izgledan izbor, dok Adam McKay ipak nije na toj umjetničkoj (mada na tehničkoj svakako jest) razini ostalih kandidata.
Oscar za najbolji film
Najvažnija kategorija na Oscarima često je i najproblematičnija. I dok je bilo godina kada je pobjednik bio evidentan od samog početka, ali i onih kada je pobjednik bio enormno iznenađenje, činjenica je da dosta često postoji veći broj podjednako plauzibilnih kandidata. Takva situacija je i ove godine. Naime, želio bih odmah naglasiti da je svaka prognoza u ovakvoj konstelaciji ove kategorije vrlo nezahvalna jer znamo da je Oscar za najbolji film nagrada na koju utječe velik broj faktora, a ne samo kvaliteta filma; tu su subjektivni dojmovi, umjetnička vizija, društveno-politički kontekst, “ispravljanje grešaka” iz prošlosti i drugi, slični elementi. Koji će od njih i kako utjecati na dobitnika ove godine? Pojma nemam, tako da ću pokušati objektivno prezentirati izglede samih kandidata sukladno njihovoj umjetničkoj kvaliteti, ali i oskarovskoj tradiciji, odnosno “tipičnim” afinitetima Akademije.
Na samom početku, mislim da je Black Panther film koji je potpuno zalutao u ovu kategoriju i koji je tu isključivo zbog onog ranije spomenutog društveno-političkog konteksta; mislim, da se razumijemo, to nije niti najbolji Marvelov film prošle godine (ispred su i Infinity War, i Ant-Man and the Wasp), niti najbolji superherojski film (opet Infinity War, ali i Aquaman), tako da mi je iz nekih objektivnih razloga nejasno što on ovdje radi, ali mislim da je pritisak naprosto bio prevelik. U drugi red kandidata stavio bih, ipak, A Star is Born (koji je dobar i tipično oskarovski film, međutim nedostaje mu onaj neki je ne sais qoui osjećaj koji krasi neke druge kandidate), Bohemian Rhapsody (koji je, unatoč odličnoj priči i maestralnoj glumi, film s dosta tehničkih i izvedbenih problema) i BlacKkKlansman (koji odlično figurira kao politička satira, čak i mnogo efektnije od Peeleovog filma Get Out, ali mu nedostaje umjetničke superiornosti), dok bi McKayjev Vice svrstao u neki limb između izglednih i manje izglednih kandidata; taj film neupitno ima i umjetničku inovativnost, i meastralnu glumu, i snažnu poruku i društveno-politički kontekst, ali jednostavno nije film kakve Akademija nagrađuje u ovoj kategoriji. On ima sve elemente odličnog filma, ali to je jednostavno “odličnost” koju Akademija ne valorizira.
To nas dovodi do tri glavna favorita – The Favourite, Roma i Green Book. Sva tri filma su maestralna i doista mogu reći da sam imao tu čast ne samo ih gledati, već i napisati kritike o istima za Svijet filma. To su ostvarenja koja se po svojoj umjetničkoj viziji, narativnoj i glumačkoj snazi te količini inovativnosti i emocija koje prenose naprosto uzdižu iznad ostalih kandidata, tako da nema sumnje da su to tri najbolja filma prethodne godine. Međutim, koji bi mogao odnijeti pobjedu? The Favourite je u svojoj suštini art film, i dok je Akademija posljednjih godina redovito nominirala Lantimosa, još mu nije dala nagradu. Ovo je njegov umjetnički najzreliji i najkvalitetniji film, međutim mislim da od ova tri izražena favorita ima najmanje šanse. Zašto? Zato što, nažalost, Akademija naprosto ne voli ovakve filmove; bilo je povremenih upada art filma među kandidate, međutim Akademija ih dosad nije nagrađivala tako da mislim da neće ni ove godine. Jednostavno, ovakvi filmovi, unatoč inherentnoj kvaliteti, uglavnom budu “preapstraktni” za ukuse Akademije. Slično je i s Romom, međutim razlika je u tome što je Miljenica pravi umjetnički art film, film u kojemu je ars poetica idejni pokretač, dok je Roma jedan surovi, dokumentaristički art film u kojemu je osnovni pokretač – život. Ranije sam rekao i stojim iza toga da je Roma najbolji i najsuperiorniji film 2018. godine, što je potvrdila i iznenađujuća (ugodno!) pobjeda na dodjelama BAFTA-i, ali nisam siguran da će Akademija biti toliko odvažna da filmu koji će gotovo sigurno pokupiti Oscara za najbolji strani film dati i Oscara za najbolji film; takvo nešto se u 90 godina Oscara još nije dogodilo. Međutim, Roma iza sebe ima, osim umjetničke kvalitete, i društveno-politički trenutak, što joj ipak daje određene “bodove”. Green Book s druge strane nema tu umjetničku profinjenost prisutnu i u Miljenici, i u Romi, ali ima dvije stvari – oskarovsku kvalitetu i najčišću, odnosno najljepšu emociju među njima. Green Book je po svim kriterijima tipičan oskarovski film, film kakve Akademija obožava, ali njegova snaga leži u činjenici da za tu ljubav ima debelo pokriće. Ako tomu pridodate i to da također posjeduje i taj često presudni društveno-politički kontekst, Green Book je za mene glavni favorit za Oscara u ovoj kategoriji.
Miljenica, vjerujem, ima najmanje šanse u odnosu na ova dva, dok u nijansiranju između Rome i Zelene knjige ipak biram potonju. Zašto? Jer Zelena knjiga to zaslužuje, zbog svoje ljepote, zbog svoje iskrenosti i zbog svoje jednostavnosti, koja je prekrasno kompleksna. Uostalom, Roma će vjerojatno pokupiti fotografiju, najbolji strani film i režiju tako da bi bilo, barem, pošteno da Zelena knjiga osvoji najbolji film!
Kako bi rekao jedan od najvećih filmskih umjetnika svih vremena, veliki Porky Pig: That’s all, folks! Nadam se da vas nisam previše udavio s tekstom, ali ionako sam se ograničio samo na najvažnije kategorije i tu nastojao iznijeti neki sukus samog izbora. Planirao sam još govoriti o najiznenađujućim izostancima s ovogodišnjih nominacija, međutim o tome ću možda pisati u nekom drugom članku, u neko drugo vrijeme. Zasad – to bi bilo to! Potpuni popis predviđanja za sve kategorije možete pronaći na sljedećoj stranici!
Hvala vam na čitanju, uživajte u filmovima i nagradama, a sljedeću prognozu očekujte u isto ovo vrijeme, samo 2020. godine!
