7 najboljih srpskih komedija koje morate pogledati

Srpske komedije osvojile su srca gledatelja diljem regije svojim jedinstvenim humorom i nezaboravnim likovima. Od klasika do suvremenih hitova, ovi filmovi pružaju zabavu za sve generacije. Sedam najboljih srpskih komedijskih filmova predstavlja presjek vrhunskog humora i satiričnog prikaza društva. Ovi filmovi, nastali u različitim razdobljima, odražavaju duh vremena i mentalitet naroda, istovremeno zabavljajući publiku svojim duhovitim dijalozima i urnebesnim situacijama.

No, ne smijemo zaboraviti ni druge nezaboravne filmove iz ex-Yu kinematografije, koji su oblikovali filmsku scenu bivše Jugoslavije. Filmovi poput Ko to tamo peva i Maratonci trče počasni krug postali su kultni klasici, ne samo zbog humora, već i zbog svoje sposobnosti da prikažu složenost društva kroz humorističan, ali kritički objektiv.

Ovi filmovi, zajedno s najboljim srpskim komedijama, predstavljaju bogatu riznicu balkanskog filmskog stvaralaštva koja i danas privlači nove generacije gledatelja. Spremni za smijeh i povratak u zlatno doba kinematografije?

1. Ko to tamo peva

Radnja se odvija 5. travnja 1941., dan prije njemačkog napada na Jugoslaviju. Kroz komične situacije i neobične likove, film satirično prikazuje društvo toga vremena.

Glavne uloge tumače poznati glumci poput Pavla Vuisića, Dragana Nikolića i Danila Stojkovića. Njihove izvedbe dodatno su pojačale humoristični ton filma.

Film je osvojio brojne nagrade na međunarodnim festivalima. Dobio je priznanja u Montrealu, Panami, Rotterdamu i Salamanki. Kritičari ga često navode kao jedan od najboljih srpskih filmova ikada.

“Ko to tamo peva” poznat je po svojoj višeslojnoj priči. Osim smiješnih zgoda, film nudi i dublju alegoriju o društvenim problemima. Mnogi ga smatraju kritikom malograđanskog mentaliteta i raspada Kraljevine Jugoslavije.

Ovaj film i danas uživa veliku popularnost. Redovito se prikazuje na televiziji i u kinima. Njegove duhovite scene i nezaboravni citati postali su dio popularne kulture.

2. Maratonci trče počasni krug

“Maratonci trče počasni krug” je kultna srpska crna komedija iz 1982. godine. Film je režirao Slobodan Šijan prema scenariju Dušana Kovačevića. Radnja se odvija u maloj srpskoj palanci 1930-ih godina.

U središtu priče je obitelj Topalović, koja se bavi pogrebničkim poslom. Pet generacija muškaraca, od kojih najmlađi ima 25, a najstariji 120 godina, vode obiteljski posao. Film se ističe svojim crnim humorom i satiričnim prikazom društva.

Glume neki od najboljih jugoslavenskih glumaca tog vremena, uključujući Bogdana Diklića, Pavla Vuisića i Danila Stojkovića. Njihove izvedbe doprinose nezaboravnim likovima i dijalozima koji su postali dio popularne kulture.

Film se bavi temama poput generacijskog jaza, obiteljskih odnosa i društvenih promjena. Kroz groteskne situacije i apsurdni humor, “Maratonci” kritiziraju različite aspekte društva. Ova komedija je postala klasik srpske kinematografije.

“Maratonci trče počasni krug” osvojili su publiku svojom jedinstvenom mješavinom humora, drame i društvene kritike. Film i danas ostaje omiljen među gledateljima svih generacija.

3. Lajanje na zvezde

Priča se vrti oko Mihajla i Danice, dvoje glavnih likova čije uspomene iz školskih dana oživljavaju na ekranu. Redatelj Zdravko Šotra majstorski je prenio atmosferu mladenačkih dana i tinejdžerskih avantura.

Film se temelji na istoimenom romanu Milovana Vitezovića. Svojom toplom nostalgijom i duhovitim dijalozima, “Lajanje na zvezde” osvojio je srca publike diljem regije.

Zanimljivo je da film, unatoč današnjim trendovima, ne sadrži psovke. To ga čini pristupačnim za gledatelje svih uzrasta, a ipak zadržava svoju komičnu oštricu.

“Lajanje na zvezde” donosi osvježavajuću dozu humora i emocija. Njegovi likovi i situacije lako su prepoznatljivi, što ga čini bliskim gledateljima različitih generacija.

4. Kad porastem biću kengur

“Kad porastem biću kengur” je urnebesna komedija iz 2004. godine koja je osvojila srca publike diljem Hrvatske i regije. Film je režirao Radivoje Andrić prema scenariju Miroslava Momčilovića.

Radnja se odvija na beogradskom Voždovcu i prati živote nekoliko mladih ljudi. Glavni likovi su Braca, Šomi i Duje, koji se bore s tipičnim problemima odrastanja i odraslosti.

Film je poznat po sjajnim dijalozima i urnebesnim situacijama. Gledatelji se mogu poistovjetiti s likovima koji traže ljubav, posao i smisao života. Sergej Trifunović, Boris Milivojević i Nikola Vujović briljiraju u glavnim ulogama.

Kultne scene i nezaboravne replike učinile su ovaj film omiljenim među gledateljima. “Kad porastem biću kengur” često se citira i dan-danas, što svjedoči o njegovoj trajnoj popularnosti.

Film je osvojio nekoliko nagrada na festivalima i smatra se klasikom srpske kinematografije. Njegova mješavina humora i realizma čini ga pristupačnim širokoj publici.

5. Mi nismo anđeli

Priča prati Nikolu, vječnog studenta književnosti. On se budi u krevetima nepoznatih djevojaka i pati od jutarnje amnezije. Njegov bezbrižan život mijenja se kada sazna da je jedna srednjoškolka trudna.

Film duhovito prikazuje borbu anđela i vraga za Nikolinu dušu. Nikola Kojo briljantno glumi glavnu ulogu, a uz njega se ističu Milena Pavlović i Branka Katić.

Humor u filmu je oštar i originalan. Dragojević vješto spaja komične situacije s ozbiljnijim temama. Rezultat je zabavna priča koja istovremeno tjera na razmišljanje.

“Mi nismo anđeli” postao je jedan od najomiljenijih filmova 1990-ih na ovim prostorima. Svojom svježinom i šarmom osvojio je gledatelje svih generacija. I danas, više od 30 godina kasnije, ovaj film ne gubi na popularnosti.

6. Otac na službenom putu

“Otac na službenom putu” je remek-djelo Emira Kusturice iz 1985. godine. Film je osvojio Zlatnu palmu na Filmskom festivalu u Cannesu, što ga je lansiralo u orbitu svjetske kinematografije.

Radnja se odvija u Sarajevu 1950-ih godina. Priča prati šestogodišnjeg Malika i njegovu obitelj u turbulentnom razdoblju nakon raskola Tito-Staljin. Malikova perspektiva daje filmu jedinstvenu dječju nevinost u prikazu složenih političkih zbivanja.

Predrag ‘Miki’ Manojlović briljira u ulozi Malikova oca Mehe. Njegov lik ženskaroša završava u radnom logoru zbog navodnog staljinizma. Ova drama vješto balansira između humora i ozbiljnosti, stvarajući nostalgičnu atmosferu prošlih vremena.

Kusturica majstorski spaja osobne priče s političkim previranjima. Film nudi slojevit prikaz jugoslavenskog društva, istovremeno zabavljajući publiku nizom komičnih situacija. Glazba Zorana Simjanovića savršeno dopunjuje vizualni identitet filma.

“Otac na službenom putu” je više od komedije – to je emotivna obiteljska saga koja se ne boji suočiti s ozbiljnim temama. Film ostaje relevantno svjedočanstvo o životu u socijalističkoj Jugoslaviji, ispričano kroz oči nevine djece.

7. Lepa sela lepo gore

“Lepa sela lepo gore” je film Srđana Dragojevića iz 1996. godine. Iako se često svrstava u ratne drame, ovaj film sadrži i elemente crne komedije.

Radnja se temelji na istinitom događaju iz rujna 1992. godine. Sedam srpskih vojnika bilo je devet dana zarobljeno u tunelu Brodar, nedaleko od Višegrada.

Film ne prikazuje rat na jednostran način. Umjesto toga, nudi složen pogled na sukob i njegove sudionike. Kroz humor i tragediju, Dragojević kritizira besmislenost rata.

Glavne uloge tumače poznati srpski glumci poput Dragana Bjelogrlića i Nikole Koju. Njihove izvedbe donose dubinu i autentičnost likovima.

“Lepa sela lepo gore” postao je kultni film na prostoru bivše Jugoslavije. Kritičari ga često smatraju jednim od najvažnijih ratnih filmova u regiji.

Film je osvojio brojne nagrade na domaćim i međunarodnim festivalima. Njegova mješavina humora i drame ostavlja snažan dojam na gledatelje.