Recenzija: Blade Runner 2049

Mladi ‘Istrebljivač’ otkrije dugo skrivanu tajnu, koja ga odvede do bivšeg ‘Istrebljivača’ Rick Deckard, koji je nestao prije 30 godina. 

Žanr filma:

Sci-fi, triler

Redatelj:

Denis Villeneuve

Scenarist:

Hampton Fancher, Michael Green

Glumci:

Ryan Gosling, Harrison Ford, Jared Leto, Robin Wright, Dave Bautista, Mackenzie Davis i Edward James Olmos

Blade Runner 2049 je nastavak filma iz 1982 godine, Ridley Scott nije ponovno redatelj Blade Runner 2049, ali je producent. Umjesto njega redatelj je Denis Villeneuve (Prisoners, Sicario, Arrival) koji vraća Replikante natrag na velike ekrane.

Blade Runner 2049 je film koji oduševljava, unatoč svojim manama.

Trideset godina nakon događaja u prvom filmu, novi “blade runner”, LAPD policajac K (Ryan Gosling), otkriva dugo zakopanu tajnu koja ima potencijal da uroni ono što je ostalo od društva u kaos.

Kao što je prvi film, čak i u današnje vrijeme, tako i ovaj, oduševljava vizualnim prikazima. Ne vjerojatno je kako su uspjeli jednu užasno ružnu budućnost, prikazati tako privlačnom. Nema mjesta u filmu koje ne bi volio posjetiti i gledati iz očiju likova filma. Uz vizualnu savršeno dočaran svijet distopijske budućnosti, film postavlja, vrlo pametno, pitanja o ljudskosti, duši, siječnjima, rođenju i smrti, a odgovara halucinacijskim reakcijama, književnim aluzijama i različitim enigmama. Po svemu tome je vrlo sličan prethodniku, zapravo je ne vjerojatno koliko su uspjeli kopirati sve dobro iz prvog filma i još nadopuniti s trenutnim problemima, poput genetski modificirane hrane, klimatskih promjena i ljudske cijene tehnologije koju koristimo u svakodnevnoj upotrebi.

Vizualni dojam, jednako kvalitetno prati i zvučni, a kompoziciju su skladali Hans Zimmer (Dunkirk) s Benjamin Wallfisch i zaista vas uvuče u trenutak.

Ono što je bilo i dobro i loše u prvom filmu, isto je i u drugom filmu. Dok sam izlazio iz kina, te stajao kraj vrata, čekajući prijatelja, čuo sam komentare ljudi. Barem pola ljudi u kinu se film nije svidio. Po meni glavni problem je jako razdužena, na trenutke čini se nepotrebno, priča. Kažem čini se, jer bez te dužine, film ni iz bliza ne bi mogao dočarati likove, mjesta i situacije kao što ovako uspije. Recimo lik koji je gotovo ne bitan u filmu, Joi (Ana de Armas), mi je uvjerljivo najbolji lik u filmu, upravo ono što ovaj, a i prošli film čini odličnim su likovi poput nje. Na izgled ne važni, ali osim što su odlično uklopljeni u cijeli taj distopijski svijet, daju dušu drugim likovima, u ovom slučaju Replikantu ‘K’ (Ryan Gosling). Bez nje bi upravo njegov lik bio potpuno prazan. Hoće li vam se ta razvučena priča svidjeti ili ne, ovisi samo o tome hoćete li uživati u tom distopijskom svijetu, kao i u tim, odličnim, ali za priču ne bitnim likovima. Ono što još fali filmu, za razliku od prvog, su neke kultne scene, rekao bi da ih ovdje nema. Sumnjam da će i jedna biti upamćena kroz povijest, poput govora Rutger Hauera kada je umirao u prvom dijelu, pa njegovog puštanja ptice, pa čak i dolaska u zgradu ‘graditelja malih lutaka’. Imam i još jednu, meni najveću, zamjerku, koju ću napisati ispod članka jer je mali spojler.

Likovi u filmu su fantastično smišljeni, a glumci koji ih glume su ih još bolje odglumili. Ryan Gosling je zaista vrhunski, ali posebno bi izdvojio još i Lieutenant Joshi (Robin Wright), koja nije imala veliku ulogu u filmu, ali ju je odlično odglumila, te kao što sam već prije rekao, meni najdraži lik Joi (Ana de Armas), bez koje mislim da bi lik replikanta ‘K’ bio potpuno bez duše. Čak i lik Sapper Morton (Dave Bautista), koji je jako kratko u filmu, je vrlo bitan za film jer nam prikazuje, robote bez duše, ljudskijima. Oni koji me nažalost uopće nisu impresionirali su Harrison Ford, čiji lik Deckard je tu samo da upotpuni priču, ne mogu reći da je nešto loš, ali naspram prvog film, ni sjena, te Niander Wallace (Jared Leto), glavni negativac filma, koji se prvo vrlo malo pojavljuje u filmu, a drugo uopće mi se ne sviđa kako je lik smišljen (u pogledu sljepoće i njegovih ‘igračaka’). Ono što je još zanimljivo, moguće da je i namjerno napravljeno je da od 5 glavnih ženskih uloga, ako izuzmemo Lt. Joshi (Robin Wright), četiri služe muškarcima. Dali su namjerno ženske uloge stavili kao podređene u toj ružnoj budućnosti ili ne, to samo redatelj zna.

Osobno mi se film jako svidio, mislim da će svima koji vole prvi nastavak film biti dobar, ali ne zaboravimo, da je prvi nastavak, kada je došao, bio vrlo loše prihvaćen i od publike i od gledatelja, onda kada je došlo internetsko doba i FANOVI su počeli po svuda pisati o njemu (nisu pisali oni koji ga ne vole jer ih nije zanimao), su stvorili kultni status filmu. I dalje ima hrpa ljudi koji ne mogu smisliti prvi Blade Runner, a tako će im biti siguran sam i s drugim. Za razliku od prvog ovaj film je jako veliki hit, tako da će ga gledati i ljudi koji ga vole, ali će ići pogledati i oni drugi. Ovo pišem samo zato da znate da možda vaša i moje ocjena filma neće biti ni blizu, ali nema veze, ne volimo svi isto.

Mali spojler – zamjerka

Najlošije napravljena stvar u filmu, po meni je, borba između ‘K’ i Luv. Prvo uopće su ne potrebne te borbe u ovakvom filmu, ali dobro već kada su tu, šteta što baš one pokvare film. Dakle njih dvoje su najjači, najpametniji, najnapredniji i sve ostalo naj replikanti u tom svijetu. Uz to više manje su identični, što se tiče njihove izrade i ostalog. U borbi pobjeđuje Luv, ubadajući ‘K’ s nekim malim skalpelom i tako ga ostavlja klečeći! Pa on je robot, kao i ona, što ona zna, zna koliko je jak, zna koju mu je ozljedu i točne gdje nanijela, zna apsolutno sve o njegovoj izradi i svejedno ostavi ga s tom malom ubodnom ranom da tamo kleči. Naravno od dođe i ubije ju kao psića poslije toga. Ne samo to, nego on, poprilično dugo vremena nakon toga, najnormalnije funkcionira. I ona to nije znala?! Šteta, baš me ta stvar iziritirala. Nije bilo uopće potrebe da se oni bore tako, pa onda ne bi ni moralo doći do ovoga.