Recenzija: 1BR (2020)

Žanr:

Drama, horor, triler

Redatelj:

David Marmor

Scenarist:

David Marmor

Glumci:

Naomi Grossman, Giles Matthey, Alan Blumenfeld

Radnje ukratko:

Sarah pokušava započeti iznova u LA-u, ali njezini susjedi nisu ono što izgledaju.

Nakon što je iza sebe ostavila bolnu prošlost kako bi slijedila svoje snove, Sarah je uspjela uhvatiti savršen holivudski stan. Ali nešto nije u redu. Ne mogavši ​​spavati, mučena čudnim zvukovima i prijetećim notama, njezin se novi život brzo počinje raspetljavati. Kad nauči zastrašujuću istinu, već je kasno. Uhvaćena u budnoj noćnoj mori, Sarah mora pronaći snagu da se drži svog raspadajućeg razuma… ili da bude zauvijek zarobljena u egzistencijalnom paklu.

U svom igranom debiju pisac i redatelj David Marmor nastoji staviti što veću udaljenost između svog filma i gomile sličnih postavljenih filmova, s tim da je heroina ambiciozni umjetnik i dizajner u odnosu na tipičnu holivudsku starletu i gotovo cijela grupa susjeda je pouzdana, a ne sumnjiva i odvratna, i većim dijelom djeluje. Lako se povezati s mnogim dopadljivim stanovnicima Sarahinog novog apartmanskog kompleksa, jer mnogi od nas poznaju starije osobe koje više brinu o drugima nego što se brinu o sebi i zgodnom susjedu kojeg biste voljeli upoznati kada ne biste imali mačku u stanu koju ne smijete.

Kako film napreduje, polako se pretvara u tipičan, ali zabavan psihološki triler u kojem Sarin stan ne djeluje tako idilično kao što se prvo činilo, a cijevi postaju sve glasnije i razornije za njen san i prijeteće poruke vezane uz nekoga tko zna za postojanja njezine mačke u stanu dok se jedne noći ne probudi i otkrije najstrašnije otkriće do sada. Sve što vodi do ove točke, koja je još u prvom činu, tradicionalno je i zabavno, a kako se stvari mijenjaju i otkrića oživljavaju, to nastavlja biti intrigantna misterija o tome kome ona zapravo može vjerovati i zašto doživljava te noćne more kroz koje prolazi.

Međutim, ovo je i trenutak kada film postaje pomalo naporan, unatoč tome što traje samo 90 minuta. Primarno otkriće žanrovski je solidno i stvara mnogo pitanja koja su bez problema mogla ovaj film provesti kroz tih 90 minuta, ali problem je u tome što su na njih odgovorili prije nego smo došli do polovice filma, što onda postavlja pitanje zašto bi gledatelji uopće nastavili gledati film. Priča se čini kao dva filma koja su spojena u jedan, prelomljena negdje oko polovice 1BR, te se činilo kao da je priča koja je trebala biti ostavljena za nastavak priključena prvoj priči koja je na brzinu odrađena i nagurana u prvi dio filma.

1BR je dobar pokušaj rušenja generalnih horor i triler filmova, te stvaranja provokativnije priče i razvoja likova, ali zbog ubrzane radnje filma, stvarno oduzima potencijal potonjeg. Odabrani narativi mogli su biti neki od najintrigantnijih za bilo koji lik, jer je ona sukobljena sa silama iz noćnih mora, ali umjesto toga ovaj potencijal je uglavnom ne iskorišten i ne doseže visine koje je sam sebi zadao.

I dok film u tim nekim dijelovima pati od čudno odrađene priče, Marmor zna kako zadržati publiku napetom, pružajući neke doista napete i jezive trenutke, kao i neke koji zasigurno uspijevaju zastrašiti čak i najveće ljubitelje žanra. Ti strahovi su dobrim dijelom zasluga odlučnih izvedbi glumačke ekipe, pogotovo glavne glumice Brydon Bloom, koja zaista sjaji kao Sarah i definitivno je netko koga bi trebali vidjeti više kako predvodi horor i triler žanr, dokazujući da je moćna i nijansirana glumica. Iako nije najbolji horor film ove godine, svakako će se naći na našoj listi jednog od najboljih horor filmova 2020. godine.