Recenzija: Under the Silver Lake (2018)
Pogledali smo novi krimi triler film, s Andrew Garfield u glavnoj ulozi, Under the Silver Lake. Stiže od nezavisne filmske kompanije ‘A24’, koja je izdala filmove poput Room, The Witch, Ex Machina, Moonlight, Swiss Army Man, The Killing of a Sacred Deer i mnogih drugih. Našu recenziju filma Under the Silver Lake pročitajte u članku.
Žanr filma:
Komedija, krimi, drama
Redatelj:
David Robert Mitchell
Scenarist:
David Robert Mitchell
Glumci:
Sydney Sweeney, Riley Keough, Jimmi Simpson, Andrew Garfield
Radnja ukratko:
Fokusira se na muškarca Sam (Garfield) koji postaje opsjednut s čudnim okolnostima oko otmice i ubojstva djevojke milijardera. Riley Keough kao Sarah, Samov novi susjed. Topher Grace kao Samov prijatelj koji mu pomaže u istraživanju oko nestale žene.
Priča filma Under the Silver Lake je poprilično čudna i podsjeća na nešto poput loše verzije Mulholland Drive filma. Uglavnom se fokusira na lik Sam (Andrew Garfield) koji pronalazi tragove velike misterije gotovo posvuda. Film je nepotrebno razvučen, a s druge strane vrlo ograničen, pretenciozan i bez nekog velikog smisla. Međutim, Garfield kao i inače svoju ulogu odrađuje odlično, pa se to svakako treba ubrojiti u dobre strane ovog filma.
Garfield glumi lik Sam, osobu koja je jedno potpuno ne zainteresirano i lijeno ljudsko biće, koje ne radi apsolutno ništa u životu. S obzirom na to da novce ne zarađuje, nad glavom mu konstantno visi izbacivanje iz stana. Jednog dana ugleda vrlo zgodnu novu susjedu plavušu Sarah (Riley Keough), s kojom provede veće gledajući filmove i naprave dogovore da se vide sljedeći dan. Kada idući dan dođe kod nje, pronalazi apartman prazan, bez namještaja, poruke ili ičega drugog. Kao i svaka druga osoba što bi napravila (sarkazam na najjače) – on odmah odluči istražiti njezin nestanak, a to istraživanje ga vodi duboko u zečju rupu opsesije i paranoje. Tu se otvaraju hrpe novih misterija i teorija zavjeri, kojih u filmu čini se ima kao mrava na masnom podu.
Ono što je činjenica je da ovo nije klasični Hollywoodski film, a upravo je to ono što bi se nekima moglo svidjeti, meni baš i nije previše. Svakako je nešto novo i drugačije, no ne nužno svima i dobro. Uglavnom nemam pojma u kojem smjeru priča ide, s jedne strane to je dobro, pošto nas drži zainteresirane saznati što se događa, ali s druge strane negdje na pola filma sam potpuno izgubio želju saznati što će se dogoditi.
Ako volite neke bizarne, atmosferične i psihodelične polu triler filmove, ovaj bi vam se mogao svidjeti, razmišljate o njemu kao nešto poput Donnie Darko, Enemy i najsličnije gore spomenutom Mulholland Drive, samo meni lošija i nekako ‘jeftinija’ varijanta i ne mislim u smislu budžeta nego kvalitete.
