Recenzija: Togo (2019)

Pogledali smo Disneyev film Togo, snimljen prema istinitom događaju o istoimenom psu heroju sa Willem Dafoeom u glavnoj ulozi. Našu recenziju pročitajte u članku.

Žanr: Avantura, drama

Redatelj: Ericson Core

Scenarist: Tom Flynn

Glumačka postava: Willem Dafoe, Julianne Nicholson, Thorbjørn Harr, Michael Gaston, Christopher Heyerdahl, Michael McElhatton

Sinopsis: Priča o haskiju Togu koji je predvodio pseću zapregu 1925. godine u utrci prema Nome, poznato kao Velika utrka milosrđa, u kojoj su timovi pasa transportirali antitoksin serum protiv difterije kroz teške uvjete dužine gotovo 700 milja kako bi spasili alkaški grad Nome od epidemije.

Kada spomenemo Veliku utrku prema Nome, kojom se prevozio serum za bolesnu djecu u tom gradu, gotovo svima prva stvar koja ljudima padne na pamet je Balto, legendarni pas heroj koji je predvodio pseću zapregu koja je dopremila lijek u Nome i spasila živote djeci. No, ono što se manje zna, je da ni Balto ne bi postao heroj kakvim se i danas smatra da nije bilo Leonharda Seppala i njegovog najvjernijeg psa Toga. Kako i tagline ovog filma kaže, ovaj film je baziran na istinitoj neispričanoj priči, a naglasak je upravo na riječi neispričana. U utrci psećim zapregama sudjelovalo je ukupno 20 timova od kojih je 19 prešlo u prosjeku 31 milju, dok je samo jedan tim, onaj sa Togom na čelu, prešao čak 264 milje.

A sada, bez ikakvog okolišanja, kažemo vam da je Togo jedan nevjerojatan, prekrasan, avanturistički, topli, neodoljivi i dirljivi film koji je na jedan ekstravagantan način potpuno autentično ispričao stvarni događaj kojeg je kroz zadnjih 95 godina Baltina slava i herojstvo uspjelo djelomično prikriti. Ovaj film zapravo obiluje tolikom dozom izmješanih i premješanih emocija koje apsolutno i nenormalno ključaju tijekom gledanja ovog slatkiša od filma. Jednostavno se ne zna je li film više dramatičan, dirljiv, avanturistički, topao, intrigantan ili koji bi već epitet tu mogli nadodati. A što je najbolje, svi ti epiteti i sve te emocije su jako pažljivo i profesionalno probrane i ravnomjerno raspoređene kroz cijeli film.

Scenarij je jako dobro sastavljen i ukomponiran. Iako je glavni, i uz to najimpresivniji, segment cijele fabule ta utrka psećom zapregom koju predvodi Togo, u film je dodana i sekundarna fabula koja se odvija u vrijeme dok je Togo još bio nestašno štene. Dodatni začin fabuli je i taj odnos Toga i njegovog vlasnika Leonharda jer, iako smo već unaprijed znali da će film sigurno biti baziran i na dirljivom prijateljstvu između čovjeka i psa, ta sekundarna fabula nam pokazuje i vrijeme dok Leonhard i Togo još nisu bili baš na istim valnim duljinama. Togo je kroz cijeli film, bez obzira na vrijeme radnje, prikazan kao jedno fino, lijepo, inteligentno, izdržljivo, brižno i krajnje tvrdoglavo četveronožno stvorenje. No, s druge strane, dok je Leonhard u glavnoj fabuli prikazan kao brižni i hrabri trener pasa, sekundarna fabula koja se odvija 12 godina prije primarne je pokazala da je Leonhard nekad bio i arogantni čovjek kojem psi nisu bili ništa više od posla, a možda bi tako i ostalo da nije bilo njegove žene i njezine ljubavi prema Togu koja je trajala od prvog dana. Uz to, karakterizacija likova je dodatno opisana i kroz ostale pse jer je vidljivo da Togov put do Leonhardovog srca, a još više to prvog reda njegove zaprege nije bio lagan. Pogotovo što su i ostali psi jako dobro prikazani te je apsolutno vidljivo da niti oni nisu baš bili na ‘ti’ sa Togom, a da ne govorimo koliko je Togu trebalo upornosti i tvrdoglavosti da Leonhard konačno shvati njegov potencijal, bez obzira što ga se čak dva puta pokušao riješiti.

Kada smo se već dotakli lika Leonharda Seppala, da odmah kažemo da je performans Willem Dafoea izvrstan. Dafoe je odradio jako dobar posao u svakom aspektu kako bi oživio lik Leonharda Seppala ispred kamere. Vidi se da se Dafoe dobro sjedinio s ulogom što se posebno vidi u scenama gdje Togi i njegovoj zaprezi daje govore motivacije u teškim i izazovnim trenutcima, a tu dodatno pomaže i njegov entuzijazam svaki put kada vikne “Hike!” Također, scene između Dafoea i samog Toga su takve da će vas obgrliti toplina oko srca, ni više ni manje. S obzirom da je cijeli film oslonac na Togu i Leonhardu, ostatak likova je uglavnom samo bio u ulozi kozmetičkih detalja, uz izuzetak Leonhardove supruge Constance koju glumi Julianne Nicholson i koja je također odradila jako dobar posao, pogotovo u tom pogledu emocije jer je u početku ona čak i bila i sjedinjenija sa Togom nego Leonhard.

Sljedeća stvar, uz taj emocionalni roller coaster, najimpresivniji aspket ovog filma je briljantna režija i još briljantnije prikazani i izrežirani kadrovi snijegom i ledom okovane Aljaske. Naime, ovaj film ima možda i jedan od najimpresivnijih snježnih pejzaža koji su prikazani briljantno izrežiranim kadriranjem i kutovima kamere. Scene iz ptičije perspektive koje prikazuju taj potpuno bijeli okoliš, sa glavnim likom koji je sa svojom psećom zapregom samo jedna mala točkica u svom tom sniježnom okruženju, su vizualno upravo nevjerojatne i toliko impresivne da vam odmah sada kažemo da ovaj film pod obavezno gledate na što je većem mogućem ekranu, s obzirom da nismo bili te sreće da ovaj film bude u kinima.

Uz sav taj impresivni snježni i ledeni svijet, posebno moramo spomenuti i nevjerojatnu hrabrost i borbenost Toga koji nije posustajao čak ni kada njegov vlasnik je. Iako je Leonhard pokušao dati Togu priliku da dođe do predaha, Togo je ustrajao te nije uzmicao iako je vjerojatno znao da mu u takvim uvjetima svaki korak može biti posljednji. Posebno moramo istaknuti odličnu scenu trke preko tankog i popucalog leda kada je Leonhard odlučio ići prečicom preko zaleđene vode, pa iako je i njega samog to skoro koštalo života, borbenost u srcu i Togov instinkt za preživljavanje su ono što su mu spasili život, a ktome učinili ovu scenu i uvjerljivo najboljom i najbriljantnijom scenom u cijelom filmu. Uz to, ne smijemo zaboraviti ni glazbu koja je apsolutno poslužila svrsi te u takvim ekstra avanturističkim scenama dodatno podigla cijelu scenu na jedan viši, dramaturški nivo.

Pored svega rečenog, što se još može nadodati. Ovako, ako imate imalo zanimanja za filmove koji pričaju prekrasne i dirljive priče o prijateljstvu i povezanosti ljudi i životinja, onda je Togo nešto što nikako ne smijete propustiti. Jer, iako nije reklamiran kao neki ekstravagantni blockbuster, ovaj film je zapravo napravljen i više nego kvalitetno i sa tolikom dozom ljubavi i pažnje da će u vama probuditi čitav vodopad emocija, što je dosad samo nekoliko filmova uspjelo postići. Ali tu ne mislimo na one tužne emocije kakvih danas konstantno vidimo u filmovima, nego emocije koje daju toplinu i neopisiv osjećaj ispunjenosti nakon gledanja ovog filma. Tako da, ako ikada u ove zimske mjesece uhvatite dva sata vremena, toplo preporučamo da pogledate ovaj odlični i prekrasno ispričani film. Vjerujte nam, nećete zažaliti.