Donosimo vam recenziju filma The Post redatelja Stevena Spielberga u kojem glume Meryl Streep i Tom Hanks. Film govori o tome koliko se država može uplitati u novinarstvo i što učiniti kada treba biti između očuvanja prijateljstva i objektivnog novinarskog izvještavanja.

Žanr filma:

Biografski, drama, povijesni

Redatelj:

Steven Spielberg

Scenarist:

Liz Hannah, Josh Singer

Glumci:

Meryl Streep, Tom Hanks, Sarah Paulson

The Post je biografska drama koja govori o velikom događaju u povijesti novinarstva SAD-a. SAD već nekoliko godina zna da ne može pobijediti u Vijetnamskom ratu, no svejedno šalje vojnike kako ne bi morali priznati poraz. Kada se novine domognu i objave dokumente koji potvrđuju tu tvrdnju, sud želi prekinuti izdavanje novina, po prvi puta u povijesti SAD-a. Film je nominiran za 6 Zlatnih globusa: najbolja drama, najbolji glavni glumci (Tom Hanks i Meryl Streep), najbolji redatelj, najbolji scenarij, najbolja glazba.

U početku upoznajemo Kay koju glumi Meryl Streep, ženu koja je nakon samoubojstva njenog muža preuzima Washington Post, lokalne novine koje žele postati bolje i veće pa odluče otići na burzu i dati na kupnju svoje dionice. Kay se suočava sa mišljenjem nekih ljudi da kao žena nema ono što je potrebno da vodi tvrtku, misle da nije dovoljno čvrsta da donosi odluke. Jako mi se sviđa njen lik i Meryl Streep je odlična kao i uvijek. Njen lik prolazi kroz razvoj od jedne žene koja se teško uklapa u poslovni svijet muškaraca i mora naučiti kako poslovni svijet funkcionira i na kraju ju stvarno vidimo kao snažnu ženu koja je sposobna voditi tvrtku. Na tom putu čeka je mnogo problema koje doživljava vrlo emotivno, ali je uvijek simpatična i lako je suosjećati se s njom.

Dok je Kay glavna u upravi, Ben (Tom Hanks) je glavni urednik novina. On je iskusan novinar kojemu je najbitnija stvar dobra priča. Traži priču i teži tomu da Washington Postu više ne budu samo lokalne novine nego jednako važne, ako ne i bolje, kao i The New York Times, njihov glavni konkurent. U lovu na priču ne pristaje na kompromise i traži bilo koji način da se domogne informacija.

Odnos između Kay i Bena se razvija tijekom filma, prvi puta ih susrećemo na tradicionalnom doručku, koje Kay predlaže. Ben misli da je Kay subjektivna prilikom donošenja odluke o objavljivanju članka o Vijetnamu jer misli da Kay ne želi u svojim novinama blatiti ime svojih prijatelja u politici, no kasnije se međusobno poštuju. Njihov odnos povezuje tu priču između stvaranja tvrtke i poslovanja i novinarskog posla koji ne bi smio ovisiti o bankarima i dioničarima.

Glavna priča u filmu je objavljivanje tajnih vladinih podataka koji govore da je SAD znao da ne može pobijediti u Vijetnamskom ratu, ali je svejedno nastavio slati vojnike. Volim novinarske filmove jer mi je uvijek zanimljiv način na koji prikazuju razvoj novinarske priče. Skupljanje podataka, zvanje starih poznanika ta čežnja za informacijama i velika odlučnost u njihovom pozivu donošenja istine javnosti je interesantna za gledati. U ovom filmu je to također vrlo zanimljivo napravljeno, jer ipak se radi o objavljivanju državnih tajni pa su svi vrlo oprezni u odavanju informacija.

Film se bavi i pitanjem prvog amandmana, nakon što The New York Times objavi informacije sud im zabranjuje izdavanje informacija do daljnjega, po prvi puta u povijesti sud zabranjuje objavljivanje novina. Washington Post zna da će se to najvjerojatnije dogoditi i njima pa moraju odlučiti što napraviti. Jedna jako dobra rečenica koju Kay kaže je da joj je stalo do izvještavanja javnosti o postupcima političara, no da to ne može napraviti, ako nemaju novine.

Film se bavi s puno tema i prilično dobro ih obrađuje. Mislim da su mogli malo detaljnije i bolje obraditi sve te teme. Imam osjećaj kao da imaju dosta pitanja i da su mogli se malo više baviti sa svakim. Govori o položaju žena, uplitanju države u novinarstvo, državnim lažima, o The New York Timesu i Washington Postu, bilo bi bolje da traje još malo duže i da su se malo više pozabavili sa svakom temom, ovo više izgleda kao veliki uvod pa mala razrada i prilično brzi rasplet. No to nije loše napravljeno, film je zanimljiv i priča je dobro razrađena, ali mislim da bi mogla biti još bolja da se malo više vremena potrošilo na razradu tema.