Recenzija: Crawl (2019)

Pogledali smo horor film Crawl. Je li ovaj podžanr horora sa krvoločnim grabežljivcima napokon dobio film vrijedan pažnje? Saznajte u našoj recenziji u članku.

Žanr: Horor

Redatelj: Alexandre Aja

Scenarist: Michael Rasmussen, Shawn Rasmussen

Glumci: Kaya Scodelario, Barry Pepper, Ross Anderson

Radnja ukratko: Mlada žena, dok pokušava spasiti svog oca tijekom uragana Catagory 5, nalazi se zarobljena u poplavljenoj kući i mora se boriti za svoj život protiv aligatora.

Realno gledano, ovaj podžanr horora sa krvožednim grabežljivcima, uz nekoliko (jako malo) časnih iznimki, znao je kroz nekoliko posljednih desetljeća pustiti toliku dozu loših, pa čak i katastrofalnih filmova da nam se sve više i više čini da filmaši jednostavno obožavaju mrcvariti ovaj podžanr horora i da nas na to vjerno podsjećaju svakog ljeta sa filmovima koji jedva da na IMDb (a i na mojoj) skali ne mogu dobiti više od ocjene 3. No ono što moram reći, Crawl je jedan inovativan i iznenađujuće kvalitetan horor da se komotno može reći, s obzirom na njegovu tzv. konkurenciju, da je možda riječ čak i jednom od najboljih filmova ovog podžanra horora.

Iako se najčešće, gotovo uvijek, u ovakvim hororima radi o morskim psima, ovdje je malo drugačija spika, što zapravo i najviše pomaže ovom filmu glede njegove inovativnosti te daje jedan dodatni plus cjelokupnom filmu. U ovom slučaju, riječ je o skupini aligatora (ili krokodila, ne znam, imao sam 3 iz biologije), koji su, kao i ranije spomenuti morski cuceki jako gladni te su spremni popapati sve živo što im može doći do ralja, a glavno jelo im je plivačica Haley i njezin otac koji su za vrijeme strahovitog nevremena našli u poplavljenoj kući, a jedini izlaz je nekako proći pokraj ove gladne skupine gmazova i pitom još ostati u jednom komadu.

Već sam spomenuo, samim time što je ovaj film malo izmjenio šablonu ovog žanra je već u startu jedan plus, ali definitivno nije jedini plus ovog filma. Naime, iako se ovakvi filmovi sa gladnim grabežljivcima inače slove za horore, činjenica je da dosta takvih horora i nisu baš nešto previše (a nekad nisu ni uopće) jezivi. No, Crawl je uspio izvući gotovo sve pozitivno iz ovog podžanra horora, a ktome je još napravljen i vrlo dobar balans ostalih vrsta horora zbog čega će ovaj film dobro leći kako svim ljubiteljima ovog podžanra, ali tako i ljubiteljima horora općenito.

Ono što najviše nosi ovaj film je njegove atmosfera, izuzetna napetost te nevjerojatno velika količina isčekivanja koja drži gledatelja na rubu stolca, a to sve dodatno pospješuje činjenica da su dvoje glavnih likova zapravo cijeli film u vodi. Drugim riječima, kada gledate film sa morskim psima, onda znate da ne morate ništa očekivati u scenama koje su na suhom jer tada opasnosti za likove nema te napetost dolazi tek u scenama u vodi, no ovdje je kvaka da su likovi u vodi više od 90% cijelog filma, zbog čega napetost drži na duge staze te ni u jednom trenutku ne popušta, a i razlika u odnosu na morske pse je ta da su aligatori grabežljivci koji metu mogu vrebati i na suhom.

Kada smo već kod napetosti i atmosfere, još ću jednom naglasiti koliko je to dobro napravljeno tako što ću spomenuti i one tzv. jump-scare scene. Istina, iako je horor bez takvih scena skoro isto kao i Ivić bez Pašalića, u današnjim hororima se često zna dogoditi da takvih scena zna biti previše ili, što je još gore, do njih dođe baš u onom trenutku kada pomislite: “evo sad će.” Ali Crawl je i tu uspio iznenaditi jer u ovom filmu tih scena nema ni premalo ni previše, a svaka od tih scena se dogodi kad je napetost na samom vrhuncu te će se čak i oni koji najnaviknutiji na takve scene dobro trznuti, a možda čak i poskočiti ili ispasti sa stolice. Taj balans je napravljen jako dobro, a kad smo već kod balansa, mogu spomenuti da je napravljen i dobar balans između aspekata koji su povučeni iz psiholoških i slasher horora. Ta spomenuta napetost i isčekivanje jednostavno pospješuju taj psihološki aspekt, dok se u filmu također nalazi i, ne prevelika, ali solidna doza krvavih scena u trenutcima kada aligatorima možete komotno reći dobar tek.

Što se tiče glumaca, i bez gledanja filma znate da je ovdje glavna Kaya Scodelario čiji je performans sasvim solidan. Iako nije baš riječ o nekoj extra glumi, svejedno je riječ o dovoljno dobrom performansu koji je dobro sjedinjen sa horor aspektima. Iako je Haley vrlo hrabra djevojka, kako se radnja razvija, u njezinim očima se sve više vidi strah jer sigurno je da nije baš danas planirala završiti kao večera divovskom gmazu. Isto tako, njezini vriskovi te krupni kardovi gdje se vidi njezino uspaničeno lice su dobro napravljeni, a podvodne scene u kojima roni na svega par metara od krokosa su zapravo i najnapetiji dio filma.

Film traje klasičnih i okruglih sat i pol, što je sasvim u redu s obzirom na mali broj likova, a veliku količinu napetosti te je jako dobra stvar što se dužina filma nije forsirala. Scenarij je donekle šablonizran, ali ipak je sastavljen korektno te se u filmu zbog samog scenarija ne može naći prevelika mana, ali bih spomenuo zanimljive scene (aligatori skuže da Haley roni dva metra ispod njih tek kada ih mjehurići sa zrakom poškakljaju po vratu, a vrijedi spomenuti i poneku scenu na koju će se neki i nasmijati – nakon sat vremena gledanja u aligatore, film tek onda u krupnom kadru pokaže znak “opasnost od krokodila.” Ma nemoj mi reći.

Osobno, ja sam obožavatelj takvih filmova gdje se vodi ovakva borba za goli život, a ono što najviše volim kod toga je, iako se naravno nadam da će se likovi na kraju uspjeti spasiti, nekako u isto vrijeme želim vidjeti što više tih brutalnih scena ispunjenih vriskovima i kadrovima u kojima velike količine krvi plutaju po vodi, te jednostavno isčekujem da vidim koji lik neće biti toliko sretan da doživi kraj filma. Dobro, iako je sam kraj filma sasvim očit što se toga tiče, za ovaj film se ne može reći da pati od predvidljivosti jer je jednostavno napunjen iznenađenjima i plot-twistovima, a to u kombinaciji sa dobro napravljenim jump-scare scenama stvarno daju jedno inovativno i specifično, ali i vrlo kvalitetno horor iskustvo.

Zaključno gledano, ovo je film koji je obožavateljima napetosti i divljih grabežljivaca svakako vrijedan gledanja, a s obzirom da je pripradnik jako zapuštenog podžanra koji je još od legendarnih Jaws isporučio toliko dobrih filmova da ih možete prebrojati na prste jedne ruke, Crawl je tu zasigurno osvježenje te je apsolutno film koji zaslužuje šansu čak i onih gledatelja koju su već davno dignuli ruke od ovakve vrste filma.