Zločin bez krivnje: slučaj Collini (The Collini Case, 2019.) – Recenzija filma
UPOZORENJE: Blagi spoileri za film Zločin bez krivnje: slučaj Collini
Možda obožavate sudske filmove, no, na vašu žalost, već ste ih sve redom pogledali – barem one koji dolaze iz dobrog starog Hollywooda. Uzdišete u dosadi, ne znajući kamo dalje po pravdu. Pa, dopustite Svijetu filma da vam preporuči relativno svježu sudsku dramu, ali onu koja nije snimljena na sunčanim kalifornijskim ulicama, već jednu iz srca Europe. Zločin bez krivnje: slučaj Collini njemački je film iz 2019. godine, temeljen na eponimskom romanu autora Ferdinanda von Schiracha.
Von Schirach, koji je između ostalog i odvjetnik, zbog čega je ovoj priči pridodao dozu autentičnosti, 2011. godine objavio je bestseler koji opravdano stoji rame uz rame s knjigama planetarno popularnih pisaca poput Johna Grishama ili Scotta Turowa. Slučaj Collini prošle je godine izašao i u Hrvatskoj u nakladi Školske knjige, pa ako vam se film svidi, nemojte zazirati i od odlaska u knjižare po originalno djelo.
Napeta, dvosatna sudska drama
Na čelnoj poziciji adaptacije ovoga romana našao se Marco Kreuzpaintner, relativno poznat njemački redatelj koji je snimio filmove poput filma fantastike Krabata (2008.) ili romantične komedije Coming In (2014.). No, Slučaj Collini očigledno ne zalazi u sferu fantastike, a još manje u romantičnu komediju. Riječ je o napetoj, dvosatnoj sudskoj drami koja će vas zaintrigirati radnjom, a usput u određenom trenutku i emotivno shrvati.
Slučaj Collini započinje ozbiljno, mučno i intrigantno. 2001. godine, ostarjeli i umirovljeni radnik iz Italije, Fabrizio Collini (Franco Nero) stupa u ured moćnog i bogatog industrijalca Hansa Meyera (Manfred Zapatka). Zgroženi Meyer pada na koljena, a Collini podiže pištolj i nasmrt ga ustreljuje. Potom se vraća u predvorje zgrade, sjeda na kauč, te izbezumljen ostaje u nepomičnom položaju, sve dok jedna od zaposlenica ne primijeti da je umrljan krvlju. Naravno, stvar postaje smjesta očita i Collini završava u pritvoru – po svemu sudeći, ni ne trudeći se izbjeći kaznu.
S druge strane, mladi i nadobudni Caspar Leinen (Elayas M’Barek) nedavno je stekao položaj javnog branitelja. Obuzet mladenačkim poslovnim uzbuđenjem, u sklopu svoga posla pristaje preuzeti obranu Fabrizija Collinija, no, već ovdje Slučaj Collini obogaćuje radnju zanimljivim obratom: Leinen je donekle vezan uz slučaj. Naime, on je značajan dio djetinjstva proveo na velebnom posjedu, ni manje ni više, Collinijeve žrtve – pokojnog Hansa Meyera. Brojni flashbackovi prikazuju nam kako je odvjetnik, tad još dječak, provodio vrijeme s industrijalcem, te se naveliko družio s njegovom unučadi, uključujući i unukom Johannom (Alexandra Maria Lara), s kojom je podijelio kratku romansu.
Leinen brani ubojicu osobe koju je smatrao drugim ocem
Drugim riječima, Leinenova je dužnost u njemu prvoj značajnoj parnici obraniti ubojicu osobe koju je smatrao drugim ocem. On se ubrzo sastaje s Johannom, koja kani preuzeti djedovo poslovno carstvo, te joj teška srca iznosi da je bio primoran prihvatiti posao. Johanna se poziva na činjenicu da takva parnica u kojoj je javni branitelj osobno poznavao žrtvu podrazumijeva sukob interesa, no Leinen olako odbacuje tu misao, govoreći kako između njega i Meyera nema krvne povezanosti. Možda ćete i vi pomisliti da to nije dovoljno dobar razlog kojim bi se opravdala očita problematika njegove involviranosti, no Slučaj Collini ne zamara se time: parnica je zakazana, Leinen će braniti Collinija, a radnja teče dalje.
Da stvar bude gora za našeg protagonista, on uskoro saznaje da mu je protivnik, odnosno tužiteljstvo, vrhunski poznavatelj prava koji mu je donedavno predavao na fakultetu. Profesor i odvjetnik Richard Mattinger (Heiner Lauterbach) nije nimalo jednostavna prepreka za Leinena, a k tomu mu nimalo ne pomaže činjenica da ostarjeli Collini, koga Leinen gleda s prijezirom, šuti kao da se zavjetovao na vječni muk.
S vremenom Leinen otkriva da „slučaj Collini“ vuče svoje korijene u Drugi svjetski rat, konkretno u područje Italije. Stoga on i njegova pratnja, snalažljiva prevoditeljica koju je slučajno upoznao u izvjesnoj pizzeriji, Nina (Pia Stutzenstein), nakratko putuju u bajkovitu bel paese kako bi od Collinijeve svojte i prijatelja saznali više.
Tri vremenska toka
Slučaj Collini potom se razgranjuje na tri različita, napreskokce prikazivana vremenska toka. U prvom je planu sadašnjost – odnosno, 2001. godina – u kojoj pratimo parnicu i bitku između Leinena i Mattingera, te druge nedaće našeg protagonista. U drugom su planu 1980-e, razdoblje Leinenova djetinjstva tijekom kojeg je njegovao bliske odnose s Meyerovom unučadi, trčao po raskošnom posjedu i rastao pod paskom industrijalca koji mu je bio poput očinske figure. Napokon, treći vremenski tok jest onaj koji nas vraća u tragedije Drugoga svjetskoga rata u Italiji.
Scene iz Drugoga svjetskoga rata upravo su scene koje će vas jamačno najviše emotivno shrvati. U inače idiličnom talijanskom mjestašcu, nacističke snage iskorištavaju svoju moć u odvratne, zle svrhe, čineći neoprostive zločine. Najgori među tamošnjim nacistima jest upravo visokorangirani vojni dužnosnik, sadistički nastrojen mladić čiju nemoralnu prirodu savršeno utjelovljuje glumac Jannis Niewöhner. Ovdje nećemo zalaziti u veće spoilere, ali strahote iz Drugoga svjetskoga rata bjelodano su povezani s događajima u primarnom vremenskom toku, gdje se odvija slučaj Collini.
U svakom slučaju, sudski se proces nastavlja, dinamičan i emotivno nabijen, prožet živahnom bitkom između mladog i ambicioznog odvjetnika koji se želi dokazati, te njegovog svojevrsnog mentora i profesora ojačanog dugogodišnjim iskustvom. Osim što Slučaj Collini prvenstveno pruža kvalitetnu sudsku dramu, a potencijalno postavlja i etička pitanja, potrebno je istaknuti još dvije upečatljivosti ovoga filma.
Nacistički zločini i europski sudski sustav
S jedne strane, kao što je dotaknuto i u ranijem odlomku, Slučaj Collini podsjetit će vas na ono što se ne smije zaboraviti: bešćutne zločine sila Osovina iz Drugoga svjetskoga rata koji su se činili iz pukog sadizma, a u ime nemoralnih nacističkih i fašističkih ideologija. Odmaknemo li se od tragičnog ali nužnog povratka u prošlost, Slučaj Collini pružit će nam i uvid u ono s čime nismo pretjerano bliski kad je film u pitanju: europski sudski sustav. Ako ste ljubitelj američkih sudskih drama, onda će vam zacijelo biti iznenađenje ne vidjeti porotu ili jedinstvenog suca u sudnici. Stoga, Slučaj Collini može vam bolje ukazati na razlike između europskog – konkretno, njemačkog – sustava, te onog američkog (koji je, ruku na srce, u najvećoj mjeri dramatizirana inačica stvarne stvari, i koji u tom obliku ne biste trebali shvatiti preveć ozbiljno).
Sve u svemu, Zločin bez krivnje: slučaj Collini svakako je topla preporuka svim ljubiteljima sudskih drama, ali i napetih filmova s obratima. Očekujte kvalitetnu glumačku postavu, dinamičnu radnju, nekoliko vremenskih tokova, potencijalnu etičku problematiku, te jedan bolan prozor u zločine iz najmračnije ere čovječanstva.
