Pogledali smo animirani DC film Wonder Woman Bloodlines koji je prvi animirani solo film ove heroine nakon 2009.

Žanr: Superhero, animirani

Redatelj: Sam Liu, Justin Copeland

Scenaristi: Mairghread Scott

Glasovne uloge: Rosario Dawson, Jeffrey Donovan, Marie Avgeropoulos, Kimberly Brooks

Sinopsis: Amazonska princeza Diana iz Themyscire odlučila je spasiti pilota Steve Trevora i vratiti ga kući u Ameriku – pokrećući jedno od najzanimljivijih poglavlja Wonder Woman. Ispunivši ulogu ambasadora i zaštitnice, Diana uskoro dobiva ime Wonder Woman od stanovnika Zemlje.

Kultna heroina Wonder Woman naširoko je poznata po svojoj animiranoj inkarnaciji koja je postojala skoro dvije decenije prije nego se na sceni pojavila Gal Gadot i predstavila nam svoju igranu, ali isto tako omiljenu Wonder Woman. Wonder Woman smo se zadnjih dvadesetak godina dosta nagledali u njezinim animiranim izdanjima, od kojih je najpoznatija animirana serija Justice League gdje joj je glas davala Susan Eisenberg, zatim u njezinom prvom animiranom filmu iz 2009. gdje se u glavnoj ulozi našao glas Kerri Russell, a potom i u animiranom filmu Justice League: War gdje je Wonder Woman ovaj put tumačila Michelle Monaghan. U međuvremenu je još nekoliko glumica davalo glas Wonder Woman kroz nekoliko animiranih projekata, ali ubrzo je tu ulogu preuzela i Rosario Dawson kojoj je ovaj film bio već šesti put da se našla u ovoj ulozi.

S obzirom da je Rosario Dawson ovo već šesti film u ovakvoj ulozi, čovjek bi pomislio da se već dobro sjedinila s tom ulogom. No nažalost, situacija je glede toga vrlo obrnuta. Glasovne uloge u ovom filmu djelovale su nekako potpuno nabrušene i neprirodne. Sami glasovi Wonder Woman, ali i Steve Trevora uopće nisu djelovali sjedinjeni sa karakterom te biste mogli dobiti dojam kao da gledate film, a da glasovi dolaze od nekoga tko viče iz susjedne sobe. Iako Rosario u prijašnjim filmovima nije imala veliki problem sa svojim glasom kako bi interpretirala Wonder Woman, ovdje je nešto gadno pošlo po zlu. Rosario se u ovom slučaju niti u ludilu ne može uspoređivati sa Susan Eisenberg, pa čak i Kerri Russel i Michelle Monaghan koje su glas Wonder Woman posudile u samo jednom filmu, djelovale su puno prirodnije te se na njihove glasovne interpretacije, za razliku od Rosarijine sada, nije moglo naći zamjerki.

Osim neprirodnih i loše ukomponiranih glasova, autori filma su napravili još jednu gadnu grešku, a tiče se scenarija filma. Prije svega, početni dio filma ponovno je brzinski prepričao origin priču Wonder Woman što je bio apsolutni višak. Već i ptice na grani znaju kako su se Diana i Steve upoznali i pod kojim okolnostima je Diana otišla sa svojeg matičnog otoka, a s obrzirom da smo to već vidjeli i u animiranim i igranim verzijama, ovdje je to bilo potpuno nepotrebno te je već u startu srozalo gotovo cijelu koncepciju priče. Nažalost, iako taj uvodni dio relativno kratko traje, i daljnji razvoj fabule nije baš zadovoljavajuće ispao. Zaplet priče je bio previše zbrzan, a do prve polovice filma se skakalo sa jednog segmenta fabule na drugi što je u kombinaciji sa tričavim trajanjem od sata i dvadeset minuta dalo jedan nevjerojatni košmar kojeg čak niti, priznajemo, vrlo dobri završni čin filma nije uspio puno popraviti.

Kada smo se već toga dotakli, ako ovaj film može dobiti jednu istinski zasluženu pohvalu, onda je to za završni čin, odnosno završnu borba. Nakon što je više od polovice filma kompletan scenarij išao zbrda-zdola, završni čin je zapravo napisan i prikazan iznimno dobro. Borba je vrlo dobro animirana i izrežirana, a o njezinoj impresivnosti dovoljno govori da je čak i bolja nego sukob Diane i Aresa iz blockbustera Wonder Woman iz 2017., a samim time možemo reći da se iskreno nadamo jednom takvu borbu vidjeti i u igranom obliku na velikom platnu jer, s obzirom na negativca, kojeg vam namjerno neću otkriti, sigurno je da bi to na kino-platnu izgledalo vrlo impresivno.

Što se tiče sporednih likova i ostalih sitnih aspekata scenarija, i tu je situacija dosta osrednja. Lik Silver Swan je prikazan relativno solidno, ali nažalost nije dovoljno iskorišten njezin potencijal. Ostali negativci, Cheetah i Giganta ispali su samo kozmetički detalji, dok su Dr. Poison i Dr. Cyber, iako su imali veliku ulogu u zapletu, svejedno su djelovali kao oni likovi koji odsjede tekmu na klupi i onda očekuju da ih se imenuje za igrača utakmice. Lik Ette Candy je isto podosta fulan, ovdje se pokušala prikazati neka nova Etta koja je željna akcije, no nažalost, ovdje to jednostavno nije pilo vodu, a da ne spominjem lik Minotaura u labirintu koji je imao dobar početak, a na kraju je od njega napravljena totalna sprdnja. Jedini lik koji je zadovoljavajuće ispunio svoj zadatak bila je Julia Kapatelis koja je također imala ulogu u zapletu, ali nažalost na onaj tragičan način. Također, onaj neimanovani negativac koji je bio glavni u završnom činu je vrlo dobro prikazan i odglumljen, tako da to donekle poboljšava kompletnu sliku filma.

Kompletni film je vrlo dobro animiran tako da se tu nema što prigovoriti. Kvaliteta animacije je iznad prosjeka, a akcijske scene su dovoljno dobro prikazane da budu u jednu ruku uvjerljive, ali isto tako vjerodostojne za jedan animirani film. Valja napomenuti da ovaj film ima i post-credit scenu koja je zapravo završila cliffhangerom, a još uvijek nije poznato hoće li se to objasniti u nekom potencijalnom budućem filmu. Glazba je, kratko i jasno rečeno, okej.

Zaključimo, iako generalno pati od dosta velikih, pa čak i neoprostivih mana, Wonder Woman: Bloodlines je ipak na kraju uspio zadržati nešto malo digniteta koji su ga spasili da te potone do dna, no nažalost, to je i dalje debelo, debelo iznad onoga što smo očekivali od ovog filma. DC animirani filmovi aktivno izlaze već dosta godina, i dok su neki od njih bili stvarno dobri, kao ovogodišnji Batman: Hush, neki su bili i podosta loši, kao također ovogodišnji Justice League vs Fatal Five, a neki čak i katastrofalni, Wonder Woman: Bloodlines je unatoč nekim gotovo nepremostivim greškama, uspio sa tih nekoliko pozitivnih aspekata zadržati nos iznad vode te se pozicionirati negdje u samu sredinu.