Recenzija: Tomb Raider (2018)

Film prati priču postanka Lare Croft, koju smo prvi puta mogli vidjeti 2003 u video igri istog imena, gdje ćemo moći vidjeti Vikander kao mladu Laru. Priča priču o prvoj ekspediciji Lare Croft, u kojoj ona kreće završiti istraživanje svog oca i otkriti drevne tajne koje će očistiti njezino ime.

Prije početka pisanja dojmova o filmu htio bi reći da nisam nikada bio ljubitelj Tomb Raider filmova. Igara da, dok su filmovi s Angelinom Jolie bili vrlo loši. Angelina je zaista bila kao rođena za tu legendarnu ulogu, ali užasno loše priče, kao i hrpa pretjerivanja, su ubile oba filma, barem za mene.

Što se tiče ovog novog Tomb Raider filma, rekao bi da je otprilike na istom mjestu kao i stari.

Katastrofalno loša priča, puna nedosljednosti, bez imalo smisla i logike. Često se iznenadim kako nekome dopuste da bude scenarist s takvim pričama. Toliko ne logičnih stvari u filmu ima, da to jednostavno nije normalno. Evo samo jednog primjera, nije nikako važan za priču, dakle dolazi u Hong Kong, spušta se u prvu luku i momentalno pronalazi koga je tražila! Pa kao da je došla u Hum (30 stanovnika), a ne u Hong Kong (7,347 milijuna).

Jedna od najboljih stvari u filmu je, kao i u prva dva, glavna glumica, samo ovog puta Alicia Vikander. Vrlo simpatična mlada djevojka, možda za sada ne još toliko popularna u ulozi Lare Croft, ali siguran sam ako budu nastavili snimanja, da će se uspjeti nametnuti Angelini. Nevjerojatno je koliko joj dobro stoji ova uloga mlade Lare, ali još važnije od toga je njezina fantastična gluma u akcijskim scenama, odnosno njezini pokreti. Kada gledam one The Rock, Vin Diesel i slične kako trče, skaču i ostalo, većina izgleda poprilično ne prirodno, dok Alicia to izvodi fantastično. Ludo dobro izgleda gledati ju u akcijsko-avanturističkim scenama trčanja, skakanja, provlačenja, borbi i slično.

Osim Alicia, ostali glumci kao da i ne postoje. Likovi su toliko loši, beznačajni, da nisu vrijedni spomena.

E sad vratimo se upravo tom akcijski-avanturističkom dijelu i očekivanom pretjerivanju. Jako ne volim akcijske filmove i pretjerivanja bez logike, mislim da se to može napraviti jednako odlično, ali bez toliko pretjerivanja. Dakle kada vidim da netko puca iz automatske puške na neku osobu, a ta osoba ispred njega trči i pobjegne, najrađe bi otišao iz kina. Još je gore kada više osoba iz tih smrtonosnih oružja puca na sve strane, ali nikoga baš ne pogode. Pa to mi nije za malu djecu, a ne za odrasle osobe. Također, vrlo interesantna stvar je, a to je možda samo moj zaključak, da je mlada Lara Croft jedna jakoooo sretna osoba. Gdje god krene, padne, bilo što, ne svojim znanjem, snalažljivošću, sposobnošću ili nečim trećim, nego čistom srećom se spasi. Svaki puta padne na nešto što ju spasi, dohvati u ruke baš nešto što se slučajno nađe tamo i tisuće drugih primjera. Bolje da je ostala kod kuće i igrala loto.

Druga odlična stvar u ovom reboot Tomb Raider filmu su efekti, točnije akcijsko-avanturističke scene. Prvo kao što sam već gore naveo, glavna glumica fantastično izgleda u tim scenama, pri tome mislim nevjerojatno prirodno, a scene su lude. Dakle kao da igrate neku od video igara iz Tomb Raider svijeta, skače preko opasnosti, provlači se između, u zadnjim sekundama se izmiče pred smrtonosnim opasnostima i slično, a sve to izgleda vrhunski. Jedino mi je žao bilo što to nisam nekako mogao doživjeti u VR. Bilo bi fantastično s naočalama u glavi, sudjelovati u ovom filmu zajedno s njom. Zaista fantastične i prirodno napravljene scene.

Sve u svemu, osobno mi je vrlo loš film, ali nisam ni ljubitelj takvih filmova, osim možda Indiana Jones filmskog serijala, Romancing the Stone i njegovog nastavka The Jewel of the Nile.

Ipak, ako ste planirali pogledati film, volite akcijske filmove pune fantastičnih akcijskih scena, onda bi svakako trebali film pogledati u kino, jer nevjerojatno dobro izgledaju akcijske scene. Ja s druge strane nisam ljubitelj akcije i većinom mi je u filmu glavna stvar dobra priča, tako da ova ocjena je dana prema tome.

Trailer filma pogledajte ovdje.