Sinoć smo saznali koje je filmske naslove Američka filmska Akademija imenovala najboljima za proteklih 365 dana u sveukupno 24 kategorije. U ovoj tzv. ‘recenziji’ nećemo previše proispitivati odluke Akademije, već ćemo se bazirati na trenutke tijekom pojavljivanja na crvenom tepihu te same ceremonije. Vrijeme da vidimo po čemu ćemo, osim po nagrađenim filmovima, pamtiti ovogodišnju dodjelu Oscara.

  • Facebook
  • Twitter
  • Gmail

Prije nego se uhvatim ukoštac sa samim događajem, samo ću na početku reći da mi je komentatorski tim koji je prenosio ceremoniju na HRT-u bio živi užas. I to ne govorim zato što se u dosta toga ne slažem sa njihovim filmskim stavovima, nego su komentirali tako da sam morao na kraju prijenosa provjeriti jel mi slučajno krvari iz ušiju, ali kako Akademija u tom slučaju nije ni luk jela ni luk mirisala, to ćemo samo ignorirati i potruditi se zaboraviti.

Prije same ceremonije, prikazan je jedan svojevrsni uvod u ceremoniju prikazivanjem poznatih glumaca, glumica, redatelja i ostalih filmaša na crvenom tepihu prilikom ulaza u Dolby Theatre u Los Angelesu. Dakako da je u tom dijelu većini gledatelja najvažnije vidjeti tko što nosi. Iako nisam modni dizajner, po meni je osobno najviše pogleda na tepihu plijenila Amy Adams te se apsolutno najviše vidjela u moru svih tih ljepotica koje su se onuda prošetale. Što se tiče ostalih dress codova, iskreno ću vam reći da mi je stajlinzi Jasona Momoe i Spike Leeja bili apsolutno najgori.

  • Facebook
  • Twitter
  • Gmail

I ptice na grani već znaju da je ove godine ceremonija dodjele Oscara održana bez formalnog voditelja, što se nije dogodilo već 30 godina. Te davne 1989. izostanak voditelja se pokazao kao suštinska katastrofa. Ove godine je izostanak voditelja se isto tako pokazao kao velika rupa u kompletnoj ceremoniji. Svaka čast presenterima, ali bez voditelja se izgubila ona čar ceremonije i sve je nekako djelovalo odrađeno na brzinu. Osobno, meni je najbolji voditelj na prijašnjim dodjelama Oscara bila Ellen DeGeneres, pogotovo 2014. Još se uvijek dobro sjećam kako je cijeli teatar nasmijala ismijavajući Jennifer Lawrence i onaj njezin poznati pad nakon dobitka zlatnog kipića. Izostanak voditelja je ovdje utjecao i na nepotrebne i iritantne pauze između točki jer bilo je tu puno praznog hoda dok sljedeći presenteri stignu iz publike, kroz backstage, do pozornice.

Kako to obično i priliči, svake godine ceremonija se otvara nekom glazbenom točkom, a ove godine je to bio legendarni Queen sa njihovom rapsodijskom kombinacijom pjesama We are the Champions i We Will Rock You. To je stvarno bila izvedba nad izvedbama, kako i priliči jednom Queenu. Mislit ćete da sam lud, ali jedino mi je žao što i Rami Malek nije zapjevao sa njima.

Što se tiče ostalih performera, bio bi grijeh ne spomenuti savršen nastup Lady Gage i Bradley Coopera izvođenjem pjesme Shallow koja je, sasvim zasluženo, dobila Oscara za najbolju pjesmu. Moram reći da kad Lady Gagu vidim u ovakvom izdanju, pitam se zašto je ona to savršenstvo od glasa tratila na techno i dance pjesme kad joj i ovakva glazba leži ko Sereni Williams reket. Još samo jedan performer kojeg mislim da valja spomenuti je Jennifer Hudson sa pjesmom I’ll Fight. Hudson stvarno ima takav raspon glasa da sam gotovo pomislio da ponovno slušam legendarnu Whitney Houston.

Sada da se malo dotaknemo presentera. Osobno, meni je najbolji presenterski duo bio Chris Evans i Jennifer Lopez. Kad sam već spomenuo Chrisa, koji je jedan od najsimpatičnijih glumaca današnjice, moram obavezno spomenuti i njegov gentlemanski pothvat kada je nesebično pružio ruku Regini King, dobitnici Oscara za najbolju sporednu glumicu, te joj pomogao prilikom uspinjanja na pozornicu. Regina naravno, kao prva dobitnica zlatnog kipića večeri, nije mogla suspregnuti suze. Eto dečki, ugledajte se na Chrisa.

Što se tiče solo performera, iako nije glumica, nekako mi je najveći utisak ostavila tenisačica Serena Williams. Moram reći da, uz tu njezinu atletsku građu, mislim da bi Dwayne Johnson savršeno odgovarao kao njezin su-perfomer. Ipak, ni Juliju Roberts, koja je na kraju imenovala najbolji film godine, ne smijemo izostaviti. A sad na ovo mogu nadovezati i moje mišljenje da me Charlize Theron razočarala jer koliko god lijepa bila, ona kao crnokosa nije ni do koljena sebi kao zlatokosi. Inače, budući da se pojavila na pozornici sa Danijelom Craigom, počela su nagađanja da bi Charlize bila izvrsna kao ženski James Bond, ali to ipak nije tema ovoga članka.

  • Facebook
  • Twitter
  • Gmail

Na ceremoniji su kao performeri bila i dva ‘Marvel dua’. I to Samuel L. Jackson i Brie Larson koje ćemo gledati za otprilike dva tjedna u Captain Marvel, te Tessa Thompson (Thor Ragnarok) i Michael B. Jordan (Black Panther).

Sada mogu spomenuti i emocije koje su dobitnici zlatnog kipića prolili nasred pozornice iz zahvalnosti prema Akademiji. Inače, još otkako sam prvi put u životu gledao dodjelu Oscara (prije 13 godina), u glavi su mi ostali urezani oni rafali riječi kada dobitnici raspale: “Thank you. thank you, thank you, THANK YOU!” Ove godine, od završnih govora bih izdvojio Spike Leeja, koji je, nakon što je osvojio Oscara za najbolji adaptirani scenarij, ispričao takav govor da sam bio siguran da će još objaviti kandidaturu za predsjednika SAD-a. Mislim da je to jedino u čemu sam se složio sa našim domaćim komentatorima. Također, jedan vrlo simpatičan govor prožet klasičnim britanskim humorom je održala i ovogodišnja najbolja glavna glumica Olivia Colman, koja je usput, spasila film The Favorite blamaže jer bi bilo stvarno katastrofa da od 10 nominacija nije dobio nijednu.

Izvrstan i dirljiv govor o praćenju vlastitih snova je održala i Lady Gaga, dobitnica Oscara za najbolju pjesmu. A također, još jedan govor kojeg je nemoguće izostaviti je naravno, najbolji glavni glumac Rami Malek za znate-koju ulogu u znate-kojem filmu.

Na kraju, da još spomenem onaj tužni dio – In Memoriam. Osobno, među filmašima koji su nas napustili od posljednje dodjele Oscara, zasigurno najveća ličnost je svima nam poznati Stan Lee. A poslije njega, rekao bih da su najpoznatiji Burt Reynolds, Margot Kidder i Miloš Forman. Svima njima, R.I.P.

Zaključimo, ovo definitivno nije bila najbolja dodjela Oscara, daleko od toga, ali ipak, bit Oscara je ipak dodjela nagrada od kojih je većina njih stvarno zaslužena. Rekao sam da neću proispitivati odluke Akademije, ali moram reći da sam bijesan što je Infinity Waru umaknuo Oscar za vizualne efekte.

Na kraju, iako ovo nije klasična recenzija, ipak smo ju nazvali recenzijom. Ocjena? Imate dovoljno mjesta u komentarima pa ju napišite sami. 🙂