Pročitali smo novu krimi knjigu Malin Persson Giolito, Živi pijesak, prema kojoj je rađena Netflix serija istog imena. Našu recenziju knjige Živi pijesak pročitajte u članku.

Autor: Malin Persson Giolito

Izdavač: Fraktura Zaprešić 2019.

Facebook: Pročitala Dubravka Š.

Malin Persson Giolito (1969.) švedska je pravnica i književnica, kći književnika i kriminologa Leifa G.W. Perssona. Nakon završetka studija prava na Sveučilištu u Uppsali 1994. godine radila je na Sudu Europske komisije u Luksemburgu, magistrirala europsko pravo u Brugesu te radila u jednom odvjetničkom uredu i u Europskoj komisiji u Bruxellesu, gdje i danas živi s obitelji. Godine 2015. karijeru je posvetila isključivo književnom radu, od 2008. godine objavila pet romana, od kojih je najveći uspjeh postigao Živi pijesak objavljen 2016. godine. Za taj roman primila je prestižne nagrade – Nagradu za najbolji švedski kriminalistički roman  2016., Glass Key Award  2017. (nagrada za najbolji nordijski krimić) te the Prix du Polar Européen in 2018. (francuska književna nagrada za najbolji roman na francuskom ili u prijevodu na francuski). Po romanu Živi pijesak snimljena je serija koja se 2019. prikazivala na televizijskom kanalu Netflix.

Živi pijesak nije jednostavan krimić. Od početka znamo da se u Srednjoj školi Djursholm, koju uglavnom pohađaju djeca bogataša, dogodilo višestruko umorstvo, znamo tko su žrtve i tko je pucao. Ono što ne znamo je zašto se to dogodilo i da li je Marija (Maja) Norberg kriva za masakr.

Već na početku romana navedena je poznata pravnička sentenca:
Svatko je nedužan dok mu se sudskom presudom ne utvrdi krivnja.

Nije uvijek bilo tako, prvotno se svatko smatrao krivim pa tko se kako uspije obraniti od sumnji i optužbi. Maja pametno razmišlja o tome – citat:

„Kakva je to čudna izjava? Netko je ili bio nedužan cijelo vrijeme ili je pak počinio to nešto još od samog početka. Sud valjda treba otkriti što se stvarno dogodilo, a ne odlučivati o tome što bi bila istina.“

Moja opaska – valjda treba otkriti, trebao bi, često zapravo odlučuje baš o tome što bi mogla biti istina.

Početak romana možda je mrvicu naporan, težak, hladan, jer opisuje početak suđenja Maji Norberg, koja je nedvojbeno pucala i ubila dvije osobe. Puno je opisa pravnih procedura, Majinih zapažanja o osobama koje sudjeluju u postupku (roman je pisan u prvom licu), ali i njezinom životu od trenutka masakra do početka suđenja, o devet dugih mjeseci čekanja na suđenje u posebnom režimu.

Prije no što njezin odvjetnik Peder Sander treba započeti s iznošenjem obrane, Maja počinje pričati svoju priču. Njezini su roditelji novi bogataši koji se nastoje uklopiti i održati u okruženju bogatih i bogatijih, njihov svjetonazor je moderan, odgoj liberalan, ali da li je to dovoljno.

Citat:

Mama nikada nije prepričavala ništa o tome što je ona činila za mene, kako bi moj život bio jednostavniji, ali u to je vrijeme jednostavno bila čvrsto uvjerena u to da sam bila tako laka i neproblematična zato što je ona učinila baš sve kako treba.

Maja se sjeća svoje najbolje prijateljice, lijepe i površne Amande, svog dečka, karizmatičnog i problematičnog Sebastiana, kolega iz škole i razreda Dennisa i Samira te razrednika Christera. Svi su ustrijeljeni.

Citat:

Samo ja znam. Znam da je sve počelo i završilo sa Sebastianom“

Maja se sjeća Sebastiana Fagernama iz vrtićkih dana, sjeća se njihove posebne povezanosti, fasciniranosti društva bogatsvom Sebastianovog oca Claesa Fagermana, prisjeća se putovanja s roditeljima u inozemstvu koje je pokrenulo živi pijesak koji je malo po malo gutao Maju. Ona je pametna djevojka ali s pravom se pita – citat:

„Dovoljno sam pametna da shvaćam koliko je besmisleno biti pametan, koliko nebitno što sam pametna i koliko problem to može biti.

Slažem se s Majom, često je bolje biti, ako ne glup, onda barem površan. Svi sretni.

Majina priča gorki je opis života „zlatne mladeži“, tulumarenja, droge, seksa, šlepanja za još bogatijima kako bi bili viđeni, kako bi preko reda ulazili u prestižne klubove. Nakon što je počela vezu sa Sebastianom Maji je porastao rejting u školi, roditelji oduševljeni kćerinom vezom sa sinom „onog“ Claesa Fagermana nisu vidjeli ili htjeli vidjeti kuda sve to vodi. Da sam barem, trebala sam znati, sve je ukazivalo na to, nitko nije vidio, kome sam se mogla obratiti za pomoć – sve su to pitanja koja muče Maju nakon masakra u školi. Odrasli su glumili političku korektnost jer tako je dobro biti dobar, dobaciti sa stola koji novčić imigrantima bez stvarnog interesa za njihove živote.
Njezini su roditelji površni ali je vole, Sebastianov otac uvjetovao je svoju ljubav, citat: „moraš ispuniti njegova očekivanja kako te ne bi prezirao.“ – kraj citata. U romanu nije precizirano koja to očekivanja Sebastian nije ispunio, gdje je i kada puklo u njegovu odnosu s ocem kojeg je dugo idealizirao, ali Sebastian je od Maje tražio nepodijeljenu pažnju i ljubav, a taj je pritisak postao teret i opet nikoga da to vidi niti pomogne, štoviše gurnuta je dublje.

Citat:

„Nitko me nije pitao želim li spasiti Sebastiana, ali svi mi zamjeraju što nisam uspjela“.

Roman Majinim razmišljanjima i sjećanjima zadire u mnoga društvena pitanja – status imigranata, status žena („Rado bih bila rekla da se možda ne trebamo žaliti na ono kako nas prikazuju u filmovima ako to itekako točno odražava pravo stanje stvari.“ – kraj citata), odnos bogatih prema manje bogatima ili manje uspješnima, korumpiranost društva. Jedino o čemu Maja ne žali razmišljati, o čemu sama sebi zabranjuje razmišljati je sestrica Lina koju nije vidjela od kobnog dana, Lina je jedino svjetlo, jedino nevino, čisto biće, ali svaka pomisao na Linu Maji nanosi bol.

Trailer: Quicksand (2019-)

Pri kraju romana radnja se ponovno sve češće vraća u sudnicu, pojavljuje se nenadani svjedok, Maja zna što je učinila ali hoće li je društvo predstavljeno sudskim vijećem proglasiti odgovornom za to ili će je osloboditi odgovornosti? Pročitajte roman, a mi ćemo ga definitivno uvrstiti na našu listu najboljih knjiga.

I nemojte biti u zabludi da se u Hrvatskoj ovo ne može dogoditi, da se ne događa. Prisjetimo se ubojstava vlastitih roditelja koja su počinili golobradi teenageri, ubojstva djevojaka ili mladića jer je nešto u odnosu između njih pošlo protivno volji nasilnika u vezi, ta djeca imala su naizgled sve. Nešto ipak nisu, nešto što novac ne može kupiti – roditeljsku ljubav koja se ne iskazuje kupovinom igračaka, odjeće, mobitela, automobila, trebali su ljubav koja će postaviti granice i tim putem odvesti djecu u život. Roditelji su imali novac, ali nisu imali vremena ili volje za svoju djecu, pa su neka sama našla svoj put, druga skrenula sa svih puteva povlačeći ponekad i druge za sobom.

Ovo je definitivno jedna od najboljih knjiga koje smo pročitali ove godine i naći će se na našoj listi najboljih knjiga.