Pročitali smo novu knjigu Michael Langa i Holly George-Warren, ‘Woodstock – Kako napraviti najveći festival na svijetu’. Našu recenziju knjige ‘Woodstock – Kako napraviti najveći festival na svijetu’ pročitajte u članku.

Autor: Michael Lang i Holly George-Warren

Izdavač: Rockmark d.o.o., 2019.

IG: @tonkicapalonkicacitalica
GRhttps://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica

Michael Lang nam donosi organizaciju najvećeg festivala iz prve ruke, četrdeset godina poslije (originalno izdanje knjige je iz 2009. godine). Woodstock, 1969. godina, pola milijuna ljudi, mnogobrojni izvođači, priroda, a iza kulisa ludnica na svim segmentima organizacije koja nije stala ni nakon završetka festivala. Knjiga nam donosi osobni ali i poslovni uvid organizacije glavnog idejnog začetnika, izjave poslovnih partnera, prijatelja, kolega, izvođača; projekta kojeg su nazivali “tri dana mira i glazbe”. Nakon (sada) pedeset godina, tada dvadesetogodišnjak s vizijom, pokrenuo je nemoguće.

Michael Lang se najprije okušao kao vlasnik head shopa na Floridi, pa je organizirao svoj prvi festival – Miami Pop, te se tek nakon preseljenja u Woodstock ozbiljno uhvatio ideje festivala glazbe i umjetnosti. Ono o čemu je maštao podržao je njegov prijatelj tekstopisac, Artie Kornfeld. Pronašli su još dvojicu partnera i osnovali Woodstock Ventures. Zaključio je da je sada savršeno vrijeme za ostvarenje svojih snova: „Bilo je pravo vrijeme, bilo je pravo mjesto, duh je bio pravi, a pravi smo bili i mi. Rezultiralo je slavljem i potvrdom naše ljudskosti – jedan od rijetkih trenutaka u povijesti, koliko mi je poznato, kada su sreća i radost postale glavne vijesti.“.

Recenzija knjige: Woodstock – Kako napraviti najveći festival na svijetu

Novine su kipjele od negativnih i loših vijesti. To je bilo vrijeme kada je eskalirao rat u Vijetnamu te su antiratni prosvjednici pretučeni i zatvoreni. Uhićeni su i studenti zbog prosvjeda, gradovi su vrvjeli rasnim neredima, ubijen je Martin Lugher King Jr. i Bobby Kennedy. Sve to tražilo je neku protutežu i Michael Lang ju je pružio: „Ugrubo, festival sam zamislio kao plemensko okupljanje, utočište za istomišljenike, mjesto gdje bi se prihvatili i poštovali novi, eksperimentalni životni stilovi.“.

Logistika je bila jedna od glavnih djelova organizacije jer do tada nitko (izuzev vojske koja im nije htjela pomoći sa savjetima) nije napravio ništa slično. Plan je bio prihvatiti dvjesto tisuća posjetitelja na tri dana sredinom kolovoza, na jedno mjesto, a da svi budu sigurni, zabavljeni, zbrinuti hranom i vodom, sanitarnim čvorovima – osnovnim životnim potrebama. S obzirom na prostranost cijelog područja, bit će postavljena najveća pozornica ikada postavljena do tada. Ishodovanje potrebnih dozvola, svih mogućih saniteta i udruga i lokalnih općina, kočilo je cijelu organizaciju, već i onako kratku s vremenom. Mjesec dana prije održavanja festivala, Ured za prostorno planiranje odbio je njihov zahtjev za izdavanjem dozvole. Sve ono što su pripremili na tom području, palo je u vodu. Uz sve ostale probleme koje su imali, ova situacija je bila jedna od onih gdje odustaješ jer ne vidiš svjetlo na kraju tunela. Ali ne i za Michaela Langa. Otišao je u susjedni okrug Sullivan, pronašao točno onaj krajolik koji je tražio, kod čovjeka koji je inače od riječi. „Bez Maxa Yasgura ne bi bilo ni Woodstocka.“

Koliko je na kraju bilo posjetitelja, jesu li na vrijeme sve stigli napraviti, tko je sve svirao na festivalu, što im je išlo u prilog, a tko im je odustao u zadnji trenutak i još mnogo toga, ispričali su nam sudionici iz prve ruke.

Iskreno, stilski jednostavno pisano, a sve skupa zanimljivo. Rekla bih, odlično za predložak scenarija po istinitom događaju. Film bi ujedno olakšao popratiti veliki broj navedenih osoba koje su sudjelovale uz Michaela Langa, te bi ti djelovi, onima koji ne znaju, pojedince napravio zanimljivijim. Voljela bih vidjeti „uživo“ nerviranje i cooliranje, svađu, pregovore, cijelu tu atmosferu sreće, zadovoljstva, mira i ljubavi obavijenu dobrom glazbom i velikom količinom blata. Ako ste kao i ja premladi da bi znali puno detalja o Woodstocku, ali znatiželjna osoba koju zanima glazba i njeni bitni povijesni detalji razvoja, ovo je knjiga koju morate pročitati. Isto tako, ako ste dovoljno stari da znate osnovnu priču o Woodstocku ili se smatrate dobro upućeni u cijeli događaj, ovaj tekst pročitajte jer dodaje točku na „i“.