Pročitali smo knjigu od Harper Lee Ubiti pticu rugalicu (To Kill a Mockingbird #1). Našu recenziju knjige Ubiti pticu rugalicu (To Kill a Mockingbird #1) pročitajte u članku.

Autor: Harper Lee

Izdavač: Šareni dućan, 2014.

IG: @tonkicapalonkicacitalica

GRhttps://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica

Jean Louise Finch ili kako je svi zovu – Scout, je djevojčica koja odrasta u malom gradu Maycomb – Alabama, u doba gospodarske krize. Cijeli njezin svijet predstavljaju: četiri godine stariji brat Jem, otac pravnik Atticus i služavka crnkinja Calpurnia. Život bez majke koja je umrla dok je još bila malena, uspijevaju joj nadomijestiti prijatelji – posebno Dill, susjedi, igra i škola. Radoznala je, vrckava, hrabra, pametna i bez dlake na jeziku. Uči o životu od svoje okoline, uči o pravdi i nepravdi, uči život. Rasizam i predrasude su u to vrijeme bile realnost, te nam Scout pripovijeda o svojim pogledima na svoj neiskvaren način, iskreno. Baš taj pogled na svijet, kroz oči djeteta, daje nam puno jači dojam na sve s čime se djevojčica susreće.

Spisateljičin roman prvijenac Ubiti pticu rugalicu nastao 1960. godine, koji je samo godinu nakon dobio Pulitzerovu nagradu, ujedno je i najčitanije djelo američke književnosti. Oni koji ga nisu čitali za njega su sigurno čuli, a možda ga čak i pogledali, s obzirom na to da je jako brzo dobio i svoju vrlo uspješnu ekranizaciju. Film je od ukupno osam nominacija za nagradu Oskar osvojio tri. Gregory Peck je jedan zlatni kipić dobio odigravši glavnu mušku ulogu (oca Atticusa), za koju je dobio i Zlatni globus. Nastavak knjige, pod nazivom „Idi, postavi stražara“ smo trebali čekati punih 55 godina. Tu je sada Scout već odrasla djevojka koja se iz New Yorka vraća u rodni grad posjetiti ostarjelog oca Atticusa.

Sve teme koje roman Ubiti pticu rugalicu obrađuje, sve probleme kroz koje je tada prolazila Scout, na žalost možemo primijeniti i danas. Rasna netrpeljivost, želja za pripadnošću, odgoj, vjera, predrasude, sreća, sve su dijelovi života s kojima se susreću i naši protagonisti. Na tom putu, uz puno strpljenja i razumijevanja, vodi ih otac koji je stup obitelji, pokazujući im sve svojim primjerom. Nisu uvijek samo puke priče i objašnjavanja, najčešće su djeca učila gledajući oca kako živi svoj život. Kao pravnik dobio je klijenta kojeg je morao obraniti na sudu. Ne bi tu bilo ništa sporno ni čudno da to nije bio crnac optužen za silovanje bjelkinje. Pošten i uvijek sa željom za pravdom prihvatio se posla, uz čiji bi prikaz svi mogli puno naučiti.
Stilski, roman je pisan tako da nam cijelo vrijeme priča Scout, devetogodišnja djevojčica. Baš iz tog razloga, podsjetio me na također divan roman Malo drvo – Forresta Cartera, gdje priču priča dječak Cherokee Indijanaca. Oba romana su vrlo jednostavna, osjećajna, čitljiva, humoristična i simpatična.

Radnja, stil, tema, zajedno pogoduju brzom okretanju stranica (ili u mom slučaju, brzom tipkanju po ekranu e-čitača). Moram priznati da sam jako dugo čekala da se nešto počne dešavati u knjizi, jer više od polovice smo samo „živjeli“ s djevojčicom i njezinim svakodnevnim obvezama. Često je tu bilo ponavljanja i nebitnih opisa, dok se radnja nije stvarno zahuktala.
Na koji način će grad i svi individualci u njemu, obitelji, susjedi i prijatelji doživjeti promjene koje možda stižu, te kako će to sve skupa doživjeti naša glavna protagonistkinja, preporučam da provjerite sami. Ono što je bitno u životu, ono na što se i danas čovjek mora podsjetiti, te govoriti i objašnjavati djeci i mladima, nalazi se među ovim stranicama. Klasik koji treba čitati u svim razdobljima života, da učimo ili da se prisjetimo životnih mudrosti, vrijednosti i lekcija.

„„Oni, naravno, imaju pravo da tako misle i zaslužuju poštovanje zbog svojih stajališta,“ rekao je Atticus, „ali prije nego što mogu živjeti s drugima, moram moći živjeti sam sa sobom. Savjest je jedna od stvari o kojoj se ne odlučuje glasovanjem većine.““