Pročitali smo knjigu koju je napisala Renata Glogoški Pavoković, U sebi. Našu recenziju knjige U sebi pročitajte u članku.

Autor: Renata Glogoški Pavoković
Izdavač: Naklada Bošković, 2020.

IG: @tonkicapalonkicacitalica
GRhttps://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica

Kako je i navedeno na koricama zbirke pjesama i aforizama, „U sebi“ je treća objavljena knjiga u kojoj spisateljica izlaže velik dio sebe i ispisuje mnoge svoje misli. U svim svojim djelima ponajprije se bavi ljudskom psihologijom, fokusirajući se na nutrinu čovjeka, uvijek detaljnije opisujući ono iznutra nego ono izvana. Ista je situacija i u ovoj lijepoj knjižici.

U stotinjak stranica sam ja uspjela označiti toliko lijepih misli, kao da knjiga ima u najmanju ruku tri puta više sadržaja. Ta informacija, po meni, puno govori o djelu. Kada se uspije s malo riječi izreći toliko puno to je neosporivi talent, a još kada te i većina sadržaja dirne jer si se u njemu prepoznao, znači još i više; meni kao čitatelju, ali vjerujem i spisateljici. „Umjetnost je svijet koji oplemenjuje one koji odražavaju njegovo postojanje stvaranjem, i one, čije velike oči, u vječnim traganjima, čine smisao tog odražavanja.“

Najčešće ljudske problematike srca su ovdje često opisivane i prepoznat će se svi oni koji su voljeli, ali i oni koji su ostali povrijeđeni i tužni, kao i oni koji su nakon svega uspjeli ostati cjeloviti i sretni. „Najviše nas bole oni koji su nas uspjeli najviše usrećiti. Oni imaju moć da su u svojoj odsutnosti najjače prisutni…“

Podrška se ovdje vidi svima koji su svoji i drugačiji jer kada bolje pogledamo drugo ni nismo, nego ono što jesmo. Koliko god različiti bili, svi krvarimo i imamo srce koje se može slomiti. Tako gledano smo svi vrlo slični. Cijeniti život tu i sada pa onda na taj način uživati u budućnosti je još jedan od divnih savjeta koje nam na vrlo lijep, kratak i jasan način spisateljica prenosi.

Recenzija knjige: U sebi
U zadnje rijeme mi stvarno gode tuđe lirične misli, pjesme, kratki citati o životu i svemu što nam on nosi. Jedna tuđa misao uspije mi razbuktati usnule moždane vijuge koje su naučene da ih se zabavlja romanima i pričama koje imaju svoj početak, sredinu i kraj. Ovdje uživam u upoznavanju umjetnika koji stvara riječima, kao i u otkrivanju sebe, opet i ponovno.

Ponekad mi par tuđih riječi na okupu, ali na taj individualan način posložene, govore više od mojih pukih sati mozganja o nekoj trenutno bitnoj temi. Iz tog razloga bih vam savjetovala da si ponekad u ruke stavite pjesme koje će vas utopliti, razumjeti i „zvoniti“ još dugo podsjećajući vas da niste sami. Hvala svima koji oplemenjuju one koji na ovakav umjetnički način to nisu u mogućnosti. Ovdje, hvala Renati Glogoški Pavoković! „Knjige, kao ni prijatelji, nisu tu da nam vrijeme skrate, već da ga obogate…“

Ne želim vam više pokušavati interpretirati svoje doživljaje. Nema smisla jer svatko poeziju i aforizme mora doživjeti na svoj način. Ja se samo nadam da sam vam barem malo zagolicala maštu i da ćete potražiti spisateljicu na Faceeboku (pod njezinim imenom) i počastiti, ako ne sebe onda sebi dragu osobu. Idu oni dani u godini kada se daruje i ono što je potrebno i ono što nije. Ova knjižica će biti vrlo rado čitana kod onih koji vole iskrenu emociju utkanu u poeziju, a kao takva lijep personaliziran dar.

„Kiša

Kiša rominja
U hladnoj noći,
a ti i ja u toplom,
jedno pored dugog,
umotani u ljubav
lebdimo u zraku… 

Sjene su ostale
plesati u tami,
a nas dvoje,
obasjanih duša,
kao krijesnice
svijetlimo u mraku…“