Pročitali smo roman Milene Agus koji je je donio međunarodnu slavu, a po njemu je i snimljen film u režiji Nicole Garcia s Marion Cotillard u glavnoj ulozi, Tupa bol. Našu recenziju knjige Tupa bol pročitajte u članku.

Autor: Milena Agus

Izdavač: Profil Knjiga, 2019.

IG: @tonkicapalonkicacitalica

GRhttps://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica

Priču tridesetogodišnje bake koja živi u Cagliariju u doba drugog svjetskog rata, pripovijeda nam njezina unuka. Baka je tada još bila djevojka i u očima njezine okoline usidjelica. Otac joj uspijeva dovesti starijeg udvarača, udovca. Za njega se uda iako ga ne voli, no zna da na taj način svima olakšava budućnost. S obzirom na to da ima zdravstvene probleme i poteškoće u začeću odlazi na liječenje u toplice gdje upoznaje ratnog veterana koji joj prirasta srcu. Godinama kasnije, sada već majka divnog dječaka, pokušava mu ući u trag vjerujući da je on ljubav njezinog života.

  • Facebook
  • Twitter
  • Gmail

Kratak sadržaj privuče pozornost čitatelja i potakne da se proviri dublje u radnju i dozna što se točno tu krije. Mjesto radnje sugerira jake emocije u svim njihovim raznolikostima i obavezan prikaz lijepog pejzaža, dok očekujemo zanimljivu priču o tri generacije jedne obitelji. Način na koji nam unuka priča uspio me u par navrata zbuniti i na momente nisam bila sigurna o kome točno govori. Stapanje jednog lika u drugi je bilo nedovoljno objašnjeno da bih mogla kvalitetno popratiti određene segmente. Novela me više podsjeća na okvirni scenarij koji je pisan isključivo za ekranizaciju (što se i dogodilo s filmom From the Land of the Moon iz 2016. godine). Ideja koja govori da nije potrebno previše ulaziti u detalje jer će biti prikazana pravim likovima ipak nas na kraju navodi na pravi put i sve sjeda na svoje mjesto.

  • Facebook
  • Twitter
  • Gmail

Mišljenja sam da je knjiga prekratka za sve ono što se htjelo ovdje ispričati (jer ja bih još!). 120 stranica je malo pa sve ispada zbrčkano, s interesantnim ali plošnim likovima i s puno događaja koji zahtjevaju podrobniju obradu. Možda su stil pisanja i njegova dužina namjerno takvi? Možda je to spisateljičina metoda kako bismo, svatko na svoj način doživjeli ljubav, stvarnost i maštu, strasti, laži i u konačnici život. Sugeriram da provjerite sami i da si ujedno priuštite par ugodnih sati provedenih u priči s poetskim rečenicama i neočekivanom kraju.

„Ljubav ne mari ni za dob ni za išta što nije ljubav.“

„A da bi tako žrtvovao, da se makneš s puta za nečije dobro, tu osobu moraš stvarno voljeti.“