Pročitali smo knjigu koju je napisao Jan Bolić, Trenutci. Našu recenziju knjige Trenutci pročitajte u članku.

Autor: Jan Bolić

Izdavač: Beletra j.d.o.o., 2019.

IG: @tonkicapalonkicacitalica
GRhttps://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica

Ovi moji, a Janovi Trenutci su drugo izdanje zbirke pjesama, mladog riječkog pisca. Knjiga je podijeljena u četiri dijela: „Moji trenutci“, „Za sreću je potrebno malo“, „Ljubav, ljubav… ah, ta ljubav“ i „Još malo riječi“ koja ukupo sadrži 51 pjesmu. Jan je pisao o onome što mu je u životu bitno, o stvarima koje voli i o trenutcima i emocijama koje je htio uobličiti u nešto što će razumjeti on, ali isto tako prepoznati i oni koji zbirku uzmu u ruke.

Ovu lijepu knjižicu sam tražila neko vrijeme jer sam bila znatiželjna. Jana Bolića pratim na društvenim mrežama, bila sam na predstavljanju njegovog krimića „Težina stvarnosti“, a povrh svega je i bratić mog bivšeg susjeda. Znala sam za njega i prije njegovog javnog života, ali nisam znala da je ovako svestran, pozitivan, nadahnjujuć i pun života te sve to uspijeva vrlo uspješno podijeliti s drugima. Poželjela sam ga upoznati i kroz njegove pjesme. Smatram da je ta vrsta izražavanja posebna i vrlo intimna i puno govori o čovjeku.

Znate kako kažu da sve dolazi kada ti treba doći, tako je bilo sa mnom i ovom zbirkom. „Slučajno“ sam ju dobila na dar od kolegice „čitalice“ iz book kluba. Čini se da mi je bilo suđeno bolje upoznati Jana prije petnaestak dana tek. Strpljiva sam ja osoba i dokazujem da tko čeka, dočeka! Uzela sam knjigu u ruke kada su mi savršeno odgovarale tuđe misli koje sam tada ispreplela sa svojima dok je vani kiša padala, dok je grmilo i sijevalo. Savršeno je to bilo vrijeme za ono što sam držala u rukama.

Recenzija knjige: Trenutci
Nisam znala što me čeka pa sam se zato prepustila i samo čitala. Odlučila sam da ću svoje dojmove podijeliti s vama i krenula sam označavati one pjesme koje su me dirnule, dotaknule, one stihove u kojima sam se pronašla. Previše sam ja toga označila i shvatila da je pametnije da od mene ode samo jedna topla preporuka za čitanje Janovih misli i da na taj način sami pronađete sebe.

Naravno da imam par favorita (par? Sedam komada!), onako baš „mojih“ pjesama i na kraju teksta će ići ona po trenutnom guštu. Zapisat ću naslove ostalih šest pa ako netko bude čitao zbirku može i mene malo upoznati preko ovih pjesama: „Jutro“, „Moja djevojka“, „Kišna večer“, „Jedan zagrljaj“, „Kad bi ljudi“ i „Živi“. Baš me zanima koje biste vi odabrali za sebe!

Jednostavnost rečenica, rima, dužina pjesama, teme, misli, su ono što je izašlo nakon što je, tada sedamnaestogodišnji Jan, skoro umro. Njegova dijagnoza (spiralna mišićna atrofija tip 2) koja mu ne dozvoljava kretanje gotovo niti jednog dijela tijela nije ga uspjela zaustaviti u njegovom naumu. Jan je ipak uspio, tipkajući jednim prstom, iznijeti svoje misli. Pjesme su mu pomogle da prihvati svoju situaciju i da s njom nauči živjeti. Trenutci su ti za koje živimo jer nitko od nas nema potvrdu da će se sutra probuditi. To je najbolji razlog da svaki dan živimo punim plućima, volimo, čitamo, putujemo, družimo se, guštamo u onome što nas raduje jer, ruku na srce, jednoga dana to više nećemo moći.

Jan je, rekla bih, veliko riječko nadahnuće koje lagano preplavljuje pozitivom i ostali dio Hrvatske i jako sam ponosna što je moj sugrađanin. Drago mi je da i dalje piše i stvara te da je na pomolu i drugi krimić za koji se također nadam otići na predstavljanje. Do onda, čitam ga i dalje na fejsu, a vama predlažem da napravite isto. Čitajte što Jan piše jer govori o divnim stvarima u životu i o teškoćama koje jedno bez drugog ne idu.

„Mijenjati se s tobom

Kad bih bar na trenutak
mogao mijenjati se s tobom, ponekad.
Na trenutak vidjeti,
kako je netko drugi biti.   
Da nauživam se u odmorima
i tvojim malim radostima!
Mozak sa strane staviti,
i na brige svoje zaboraviti.
Da izađem iz sebe,
i zamijenim se za tebe.
Ali samo na trenutak,
da odmorim se od sebe, ponekad.“