Pročitali smo šokantan, psihološki triler inspiriran stvarnim događajem, Sjeme tame. Našu recenziju knjige Sjeme tame pročitajte u članku.

Autor: Iva Kolega

Izdavač: Fokus Komunikacije d.o.o., 2019.

IG: @tonkicapalonkicacitalica

GRhttps://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica

Naizgled jedna sasvim obična obitelj od pet članova živi iz dana u dan i pokušava u svakom novom pronaći nešto dobro, svatko na svoj način. Najstarija kći Diana je s kćerkicom i dečkom svoju sreću otišla pronaći u Hamburgu prekinuvši sve doticaje s obitelji. Mlađa Julija daje sve od sebe kako bi si srednju školu koju pohađa u drugom mjestu napravila što podnošljivijom, dok najmlađi desetogodišnji Luka trenutno ima najbolju prijateljicu Lanu i trenira rukomet što mu predstavlja cijeli svijet. Otac Saša radi i skrbi za svoju obitelj pa mu sve to predstavlja veliki stres koji pokušava smanjiti alkoholom i ljubavnicama. Majka Iris je kućanica koja za zadatak ima održavati kućanstvo, brinuti se o Luki i u međuvremenu čitati samo loše vijesti i krimiće, te pratiti raznorazne serije. Što ovu obitelj ipak ne čini običnom predlažem da provjerite sami jer ćete još dugo razmišljati o njihovoj priči inspiriranoj stvarnim događajima.

  • Facebook
  • Twitter
  • Gmail

Evo me, sjedim i gledam kroz prozor praznog i tupog pogleda. Pročitala sam knjigu u dva navrata i cijelo mi se vrijeme vrzma po glavi. Razmišljam što je od svega u knjizi stvarno, a što je spisateljica nadogradila. Došla sam do zaključka da sve što je obitelj iz knjige prošla u našem društvu je stvarno, ali se o tome ne govori i zato toliko šokiranih čitatelja. Odustajanje od ovakvog teksta puno govori i o onome tko piše, ali i o onome tko čita. Koliko je knjiga teška, toliko je dobra, a nadopunjuje je i isken i čist ponekad i hladan stil što doprinosi realnosti pisanoga. Cijela ideja je jako dobro koncipirana i interesantno ispripovijedana iz pogleda svakog lika koji govori o svojim viđenjima svakodnevice u prvom licu, dok glava obitelji Saša priča u drugom licu jednine.

Ovdje nije riječ o nekim dalekim kontinentima Americi ili Australiji, ili kulturološko drugačijoj Indiji ili Pakistanu gdje je nasilje u obitelji normalna stvar pa da se zgražamo i žalimo ih. Ovdje pričamo o Hrvatskoj, Lijepoj našoj, bez rukavica i brutalno iskreno što je teško za „probaviti“, jer toga kod nas kofol nema. Knjiga progovara o jako puno životnih pitanja o kojima se bojimo uopće i razmišljati a kamo li ih postaviti, bavi se temama bitnim za cijelo društvo u globalu iako je ovdje samo jedna obitelj u središtu priče. Obitelj je osnova društva, iz nje izlaze osobe koje će dalje stvarati svoje obitelji. Kakvi će izaći iz okruženja koje im je trebalo pružiti samo ljubav i potporu i razumijevanje ovisi o nama samima. Ne zatvarati oči i ići lakšim i jednostavnijim putem kroz život, već otvoriti oči i biti što iskreniji sa sobom onda tako i sa svima ostalima. Čitajte, razmišljajte o pročitanom, volite i ne prihvaćajte nikakvu vrstu nasilja kao podnošljivu. Ne gledamo svi na istu stvar jednako i ne znamo kako će se ona manifestirati na pojedince u godinama koje nam dolaze.

  • Facebook
  • Twitter
  • Gmail

„Ne, ne: do kraja života osjećat ćeš njegovu odvratnu prisutnost. U tome je najveća tragedija. Možeš samo naučiti živjeti s tim. Ili – poludjeti.“

„Prosječnoj osobi je zadržavanje informacije koju joj je povjerila neka druga osoba, jedno ood najvećih iskušenja. Ljudi kao ljudi, prije pokleknu pred iskušenjem nego što mu odole.“

„Ako se povjeriš prijatelju, znaj da i on ima prijatelja.“

„… opet sam zaključila da je tajne najbolje držati za sebe. Ali što ako ti se čini da ćeš zato jednog dana, negdje duboko u sebi, jednostavno eksplodirati?“

„Kompromis je tajna dobrog odnosa. .. U toj bi shemi obje strane trebale biti podjednako zadovoljne, a ne jednako nezadovoljne.“

„To znači da duboko u sebi znaju kakvi su. Znaju da lažu, mažu i prešućuju stvari. Gledaju druge i razmišljaju o njima, pa kad im sve to proleti kroz glavu, bude im muka jer naravno da ne bi htjeli imati kraj sebe nekoga takvog. Nekoga poput sebe.“

„Nije teško povjerovati u ono što želiš čuti.“

„… Blago tom umrlom. Zašto ga svi oplakuju kad su živi oni koje treba žaliti.“