Pročitali smo kriminalistički triler autora Donata Carrisija, Šaptač. Našu recenziju knjige Šaptač pročitajte u članku.

Autor: Donato Carrisi

Izdavač: Znanje, 2019.

IG: @tonkicapalonkicacitalica

GRhttps://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica

Otkriveno je groblje šest odrezanih ruku složenih u krug. Ruke pripadaju djevojčicama starima oko deset godina. Imena za već prijavljenih pet nestalih pretpostavlja se čija su, no pronaći šestu vlasnicu ruke neće biti tako jednostavno. Tijela još nisu pronađena, što predstavlja dodatni problem ekipi za teške zločine kojima je na čelu civilni psihijatrijski doktor Goran Gavila. Kako bi se situacija što prije razriješila pridružuje im se iskusna istražiteljica nestalih osoba (najčešće djece) Mila Vasquez. Njihova suradnja, inteligencija, instinkti i želja za pravdom odvest će ih na puno više krivih nego pravih puteva..

Koliko se zla umanjuje ako doprinosi dobrome? Koliko ljudi primjećuje dešavanja oko sebe? Koliko je ljudima bitno bilo što osim njih samih? Životna pitanja koja si svi tijekom života postavljamo i pokušavamo živjeti s njihovim iskrenim odgovorima, ovdje nas tjeraju na razmišljanje.

Žao mi je kada se tema koja zainteresira od prvih stranica uspije „ubiti“ predugim i često zamornim pripovijedanjem. Preduga knjiga ovog žanra doprinosi gubljenju osjećaja napetosti, postaje dosadna i listanje stranica prestaje biti energično. Svemu tome nisu pomogli ni nerealistični dijelovi, nezanimljivi detalji, likovi (skoro svi) s teškim traumama u životu, medij kao pomoć u istrazi, silne poveznice između sporednih i glavnih likova. Kao ni prekonekoliko obrata, gdje prvi bude i za očekivati, dok kasnije to sve prelazi u samo smiješno i nevjerojatno i sve skupa – previše.

Znajući da je pisac iz svog iskustva i stvarnih događaja stvarao ovu knjigu, a uspio ju je napraviti nerealnom, čini veliku štetu za tako dobru ideju. Kako je ovo tek prvi dio serijala o istražiteljici Mili Vasquez, mogao si je dozvoliti koji nastavak više pa tako iznjedriti kvalitetniju, realniju i dublju priču kako sporednih, tako i glavnih likova. Nadam se da će svaki idući dio biti za nijansu bolji jer vjerujem da se druženje sa zanimljivom i drugačijom Milom isplati.
Još jednom sam si potvrdila da sam više osoba za trilere nego krimiće jer kod takvih dobro ispričanih priča ne stignem disati do samog kraja knjige. Ovdje sam uspijevala brzo i kvalitetno utonuti u san.

„Mila je tugu uvijek uspoređivala sa starim ormarima kojih se želiš riješiti, ali koji na kraju ostanu na svome mjestu da bi ubrzo počeli ispuštati karakterističan miris koji ispuni prostoriju. Pa se s vremenom na to navikneš da bi na kraju i sam pripadao tom mirisu.“

„Djeca ne vide smrt. Zato što njihov život traje jedan dan, otkada se probude pa do odlaska na spavanje.“

„„Koliko košta čovjekova duša?“ – razmišljala je Mila. Jer se, u konačnici, radilo o tome. Zamislimo da jedno ljudsko biće otkrije da posjeduje zlu narav te da mu jedinu radost pričinjava ubijanje sebi sličnih. Za njega postoji ime: ubojica, ili serijski ubojica. Ali oni ostali, oni koji su oko njega i koji to ne zaustavljaju, štoviše, iz toga izvlače korist, kako njih nazvati?“