Pročitali smo knjigu koju je napisala Delphine de Vigan, Prema istinitoj priči. Našu recenziju knjige Prema istinitoj priči pročitajte u članku.

Autor: Delphine de Vigan

Izdavač: Naklada OceanMore d.o.o., 2018.

IG: @what.the.muggle

Nenamjerno, ne zbog toga da zvuči dobro, dugo sam stajala nasuprot bijele Wordove pozadine, kao i naša protagonistica, razmišljajući što napisati. Onda sam išla pročitati što drugi kažu, jer baš kao što volim pisati recenzije, volim ih i čitati. Pa mi je laknulo kad sam vidjela da je francuska književnica Delphine de Vigan poznata po svom poigravanju s fikcijom i stvarnosti. Jer je upravo to ono što me tijekom čitanja kopkalo – što je istinito, a što izmišljeno. I isto sam tako morala pozvati Google u pomoć da si potvrdim da se na njen prethodni roman – „Ništa se ne opire noći“ – na neki način nadovezuje ovaj, i da sam to prije znala, vjerojatno bih s njim započela. No nije ni ovo krivo, dapače.

Čitajući ovu knjigu, može se vrlo lako zaključiti da je opus Delphine de Vigan u velikoj mjeri povezan s njenim privatnim životom. Provjerit ću kako to izgleda s prijašnjim romanom, no s ovim, iako svi dokazi upućuju na to da je ovo svojevrsna autobiografija (protagonistica se zove Delphine, suprugovo ime je također isto, podudaraju se objavljena književna djela, itd.), neka iskra sumnje i dalje tinja. Kao da ni mi a ni autorica ne može do kraja u to povjerovati. Zbilja je neku posebnu atmosferu oko svega toga uspjela stvoriti i na tome sve pohvale. A o čemu se zapravo radi? Posudit ću još jednom ono što piše na unutrašnjosti korica naklade OceanMore jer evo već tko zna koji put uspijevaju složiti uvod u knjigu koji zbilja pogađa u samu srž.

„Tajanstvena L. utjelovljuje sve ono čemu se Delphine oduvijek divila – elegantna je, ženstvena i sofisticirana te ima nevjerojatnu sposobnost pronalaženja pravih riječi u pravom trenutku. Delphine je susreće u trenutku postizanja iznimna uspjeha netom objavljenim romanom, no posve je iscrpljena od pisanja, čitatelja i ogromna zanimanja medija. Zbog svega je u kreativnoj blokadi, više jednostavno ne može napisati ni riječi.

L. intuitivno osjeća Delphininu ranjivost i bez žurbe, ali posve sigurno, zauzima povlašteno mjesto u njezinu privatnom životu. Kako im se životi sve više i više isprepliću, ova priča o prijateljstvu ubrzano se uozbiljuje i pokazuje zloslutne znakove toksičnosti. Delphine de Vigan iznimno vješto hoda po tankoj liniji između stvarnosti i fikcije te pruža pronicavu i moćnu dijagnozu epohe opsjednute Istinitim.“

Recenzija knjige: Prema istinitoj priči
Dakle, „dvije“ su glavne ženske uloge – za jednu (ne)znamo da je autorica, a od druge imamo samo inicijal s točkom. Veselo društvo. Delphine je u kreativnoj blokadi, ne može niti olovku držati u ruci, a publika i nakladnici čekaju da objavi sljedeći roman koji neće zaostajati za prethodnim. To je ujedno i motiv nastanka romana, ta poznata blokada i vražje nestrpljenje zbog sljedećeg teksta. Usred tog kaosa i borbe sa samom sobom, naša protagonistica upoznaje tajanstvenu L. koja je na prvi pogled sve ono što Delphine nije – samouvjerena, svoja, konkretna, žena koja ima odgovore na sva pitanja, koja s lakoćom ide kroz život, koja živi jedino onako kako valja – u sadašnjem trenutku. No kako vrijeme odmiče, postaje jasno i nama i Delphine da ovaj odnos jedan od onih toksičnih, za koje znaš da ti ne rade dobro ali ne znaš točno zašto ni kako, ni što poduzeti. Ipak u jednom trenutku Delphine preuzima kontrolu nad svojim životom i bježi iz rupetine u kojoj se našla zbog „prijateljstva“ s L.

Spominje se svugdje kako je ovaj roman djelomično psihološki triler i kako do kraja nije razjašnjeno tko je L., no ne bih se s tim složila. Psihološki je, no ne triler, prije horor. Nije ni to doduše najspretniji izraz, no naglasak je više nego na ičemu upravo na unutarnjim demonima i mehanizmima kojima im se (ne)uspijevamo othrvati. I isto tako, što se mene tiče, vrlo je jasno tko je L. No ipak, napeta atmosfera u kojoj je teško povući granicu između zbilje i iluzija vrlo je vješto ostvarena. A to je ujedno i glavna problematika romana, koja se nadovezuje na unutarnja stanja, ta tanka granica između stvarnosti i fikcije. Pokušavaju se pronaći odgovori na pitanja što ljudi očekuju, pogotovo od pisaca i književnosti, je li pomama za Istinitim zbilja uvjerljiva, tko može reći što je stvarno a što ne.

Ljudima je dosta zapleta koji idu kao po loju, s vještim mamcima i raspletima. Ljudima je dosta trgovaca maglom i šarlatana koji štancaju priče kao na traci i tako im prodaju knjige kao aute ili jogurt. Priča iz masovne proizvodnje koje možeš beskonačno vrtjeti. Vjeruj mi, čitatelji od književnosti očekuju nešto posve drugo i imaju pravo: očekuju Istinito, autentično, da im pripovijedaš život, razumiješ? Književnost ne smije zalutati na pogrešan teritorij.

Kao najvrjedniji dio knjige moram navesti stil, sposobnost da se riječima pokuša raščistiti nered uzrokovan svakodnevnim utrkama Formule 1 po vijugavim cestama, za čijim su bezbrojnim volanima naše drage misli. Stoga, knjigu u ruke, a bilježnicu i olovku pokraj sebe.

Uz ovaj naslov potražite i ostale koji su dospjeli među naše NAJBOLJE KNJIGE.