Pročitali smo knjigu koju je napisala Maja Lunde, Povijest pčela (Klimakvartetten #1). Našu recenziju knjige Povijest pčela (Klimakvartetten #1) pročitajte u članku.

Autor: Maja Lunde

Izdavač: NAKLADA LJEVAK d.o.o., 2018.

IG: @tonkicapalonkicacitalica
GRhttps://www.goodreads.com/user/show/21285672-tonkica

Ovo je priča s trima glavnim likovima i jednim pozadinskim, najbitnijm. William je biolog i trgovac sjemenjem i živi u Engleskoj sa svojom ženom i sedmero djece sredinom 19. stoljeća. Imamo i  pčelara Georgea, koji živi u Americi sa suprugom sredinom 20. stoljeća i vodi bitku u uzgoju pčela, suočen s modernom agrikulturom. Treća je kineskinja Tao, koja živi u Kini sa suprugom i trogodišnjim sinom, krajem 21. stoljeća. Svi oni iz svoje perspektive čovjeka u svom vremenu prikazuju koliko je bitna ispravna interakcija i s najmanjim bićima. Ujedno i najvećim likom ove knjige – PČELAMA. Ponašanje likova, ali i nas samih može presudno utjecati na to hoćemo li opstati kao ljudska vrsta ili nećemo.

Pročitala sam cijelu knjigu iako sam mislila da neću stići do dogovorenog datuma za sastanak čitateljskog kluba. Nije da si nisam dala vremena (5 dana), pa namjerno čitala dan prije (kao neki), nego me to sve skupa nije vuklo! Sporo, dosadno, ponavljajuće, melankolično. Ok, depresivno je, tema nije vesela, ali svejedno se nešto u meni moralo pomaknuti.

U biti i je, PČELE! Eto, da nije bilo njih, na pola knjige ne bih nastavila dalje. Ne znam točno kada mi se takvo nešto zadnji put desilo, ali ovdje je odustajanje bilo na pomolu. Kako je ovo ipak zadatak za klub, a i ja uvijek pročitam knjigu do kraja (da, mučim se još uvijek – glupača), nisam ni ovu pustila nedovršenu.

Način pripovijedanja, tj. stil je bio jednostavan, s jednoličnim ritmom što mi također nije pomoglo da se povežem s bilo kime u knjizi. Kratka su poglavlja bila i to mi nije nikako pomagalo kod čitanja. Napokon sam se nekako zagrijala za jednu priču i „hop!“ evo nas na novom liku. Grrr!

Recenzija knjige: Povijest pčela (Klimakvartetten #1)
Ideja da se priča o pčelama ispriča u tri različita razdoblja, s tri (kao) različite osobe mi se također svidjela. Volim uvide na istu temu od različitih ljudi. Samo što su mi ovdje glavni likovi bili identični u svim razdobljima i strašno mi išli na živce. Nadobudno uživljeni kako bi ono što oni smatraju bitnim bio zakon za svih oko njih. Svo troje, William, George i Tao su znali što je za druge najbolje, osim za sebe. Super mi je kada netko zna što je za mene najbolje, a sam sebi ne može pomoći i nezadovoljan je sa svime u svome životu.

S druge strane, mutavi supružnici – doslovno, ili odgoj u kojem ne smiješ imati svoje mišljenje. Dakle, tlaka i naporno davljenje koje je u razgovorima najčešće bilo jednosmjerno. Čudi me da sporedni likovi u nekom trenutku nisu zatukli ili zadavili glavne! Jer znam da ja bih! Likovi su me definitivno dirnuli, ali ne na način na koji bih htjela nakon pročitane knjige. Hvala Bogu na Charlotte! Ona mi je bila jedino svjetlo u cijeloj toj tami likova, koji su se protezali kroz knjigu.

Simpa mi je bila i ideja da se sve skupa na kraju ipak posloži i lijepo objasni. Žao mi je što sve pozitivne strane knjige nisu uspjele postići da mi ovo ne bude još jedna u nizu priča, koje ću brzo zaboraviti. Iako, pčele ću pamtiti. Cijenim trud uložen u pisanje ove priče, istraživanje i povezivanje teme kroz tri razdoblja (čak i dalje budućnosti). Čitateljska grupa se lijepo raspisala o svojim utiscima, koristeći se internetom (za sada su okupljanja još zabranjena) i nekako se većina posložila oko prosječne ocjene od 3.5. Vi provjerite kako će se vas dojmiti svi segmenti bitni nakon pročitane knjige.

Meni se još nije desilo da mi je u knjizi skoro sve bilo, koliko toliko ok, ali da su me likovi toliko nervirali. Ne sjećam se kada i je li mi se to uopće desilo. Tema mi je bila odlična, način iznošenja priče (tri glavna lika u tri različita vremenska razdoblja), želja za životom i održavanje svog života i života planeta Zemlje, super. Situacija koja tjera na razmišljanje, ovaj put još i više pošto se trenutno nalazimo u teškom razdoblju s pandemijom korona virusa. Moramo se zamisliti što prije oko svojih života kako scenarij ne bi bio sličan ovome iz knjige.

„- Onda ga morate ponovno pronaći“, rekao je brzo. „I pustiti da vas ponese.“ Morao sam se nasmiješiti. Tako zrele riječi iz još nedozrela tijela. „Bez žara smo ništa“.“

„Vani je sama, ali je ipak dio zajednice. Sama nije ništa, djelić tak sitan da je beznačajan, ali zajedno s ostalima je sve. Jer zajedno čine košnicu.“

„Ali bez pčela je cvijeće samo cvijeće, ne borovnice, ne kruh na stolu.“

„Kako bismo živjeli u prirodi, zajedno s prirodom, moramo se udaljiti od prirode u sebi… Učiti znači prkositi sebi, prkositi prirodi, instinktima…“